Zakon o PDV-u sa kasnijim izmjenama i dopunama

PARLAMENTARNA SKUPŠTINA BOSNE I HERCEGOVINE
49
Na osnovu člana IV 4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština
Bosne i Hercegovine, na 50. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 12. januara
2005. godine, i na 37. sjednici Doma naroda, održanoj 26. januara 2005. godine,
usvojila je
ZAKON
O POREZU NA DODATU VRIJEDNOST
I – OPŠTE ODREDBE
Član 1.
Teritorijalna primjena
Ovim zakonom uvodi se obaveza i reguliše se sistem plaćanja poreza na dodatu
vrijednost (u daljem tekstu: PDV) na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Teritoriju Bosne i Hercegovine čini teritorija koja se nalazi pod suverenitetom
Bosne i Hercegovine, uključujući i vazdušni prostor i morsko područje koje se,
prema državnom i međunarodnom zakonu, nalazi pod suverenitetom ili
jurisdikcijom Bosne i Hercegovine.
Član 2.
Raspodjela prihoda po osnovu PDV-a
Sistem raspodjele i metod izračunavanja udjela prikupljenih prihoda po osnovu
PDV-a uređuju se Zakonom o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda,
prema kriterijumima utvrđenim u članu 21. stav 3. tač. (i), (ii) i (iii) Zakona o
sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini.
II – PREDMET OPOREZIVANJA
Član 3.
Predmet oporezivanja
PDV se, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na:
1. promet dobara i usluga (u daljem tekstu: promet dobara i usluga) koje poreski
obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i
Hercegovine uz naknadu;
2. uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.
III – PROMET DOBARA I USLUGA
Član 4.
Promet dobara
Promet dobara je, u smislu ovog zakona, prenos prava raspolaganja na stvarima (u
daljem tekstu: dobra) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.
Dobrima se smatraju i voda, električna energija, gas, toplotna energija ili
slično.
Prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra se i:
1. prenos prava raspolaganja na dobrima uz naknadu na osnovu odluke državnog
organa, organa lokalne samouprave ili na osnovu zakona;
2. isporuka dobara po ugovoru na osnovu kojeg se plaća provizija pri prodaji
ili kupovini dobara;
3. isporuka dobara na osnovu ugovora o iznajmljivanju na određeni period na
osnovu kupoprodajnog ugovora s odgođenim plaćanjem kojim je predviđeno da se
pravo vlasništva prenosi najkasnije otplatom posljednje rate;
4. prenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili
ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata (u daljem tekstu: objekti);
5. prenos poslovne imovine poreskog obveznika od strane ovlašćenog lica,
uključujući likvidatore, stečajne upravnike i nadzornike, osim slučajeva iz stava
2. člana 7. ovog zakona;
6. upotreba dobara poreskog obveznika u vanposlovne svrhe;
7. razmjena dobara za druga dobra ili usluge.
Član 5.
Upotreba dobara u vanposlovne svrhe
Kada dobra koja čine dio njegove poslovne imovine poreski obveznik koristi u
privatne svrhe ili u privatne svrhe svojih zaposlenika, odnosno kada dobrima
raspolaže besplatno ili uz smanjenu naknadu, ili koristi robu u svrhe koje nisu
povezane s njegovim poslovnim djelatnostima, te ako se PDV na dobra koja su u
pitanju ili njihove sastavne dijelove može u potpunosti ili djelimično odbiti,
takva upotreba ili raspolaganje smatra se prometom dobara izvršenim uz
naknadu.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, ne smatra se prometom dobara uz naknadu:
1. besplatno davanje poslovnih uzoraka kupcima ili budućim kupcima u
uobičajenim količinama za tu namjenu, pod uslovom da ih ti kupci ili
potencijalni kupci ne stave u prodaju, odnosno da su u obliku koji onemogućava
njihovu prodaju; i
2. davanje poklona male vrijednosti u svrhu unapređivanja poslovne djelatnosti
poreskog obveznika, ako se oni daju samo povremeno i ako se ne daju istim licima.
Poklonima male vrijednosti, u smislu stava 2. tačke 2. ovog člana, smatraju se
pokloni čija pojedinačna cijena ne prelazi 20,00 KM.
Član 6.
Upotreba lično proizvedenih dobara, promjena svrhe i zadržavanje dobara
nakon prestanka poslovanja
Prometom dobara uz naknadu smatra se i:
1. stavljanje u vlastitu upotrebu dobara koje poreski obveznik proizvodi,
izgrađuje, obrađuje, kupuje ili uvozi u okviru obavljanja svojih poslovnih
djelatnosti;
2. korišćenje dobara za koja je ulazni porez u potpunosti ili djelimično
odbijen a koja poreski obveznik u potpunosti ili djelimično koristi u svrhe
obavljanja djelatnosti koje su oslobođene od plaćanja PDV-a;
3. zadržavanje dobara nakon prestanka obavljanja djelatnosti ili nakon
prestanka registracije, a za koja je ulazni porez u potpunosti ili djelimično
odbijen.
Prometom dobara uz naknadu smatra se i prodaja ili iznajmljivanje zgrada koje je
poreski obveznik izgradio od sopstvenih sredstava i na sopstvenom ili
iznajmljenom zemljištu (gradilištu).
Izgradnja zgrada, u smislu stava 2. ovog člana, znači svaka izmjena ili renoviranje
sopstevnih ili iznajmljenih zgrada poreskog obveznika u vrijednosti većoj od
10.000,00 KM.
Odredbe stava 2. ovog člana odnose se i na zgrade koje poreski obveznik izgradi
radi unapređivanja njegovih privrednih djelatnosti.
^lan 7.
Prenos imovine poreskog obveznika
Prenosom dobara uz naknadu smatra se prenos cjelokupne ili dijela imovine
poreskog obveznika, ako je ulazni porez moguće u potpunosti ili djelimično
odbiti, kada je ta imovina kupljena, proizvedena ili na drugi način stečena.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, ne smatra se prometom dobara uz naknadu prenos
cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, koja tvori zaseban poslovni
subjekt, sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je sticalac poreski obveznik ili tim
sticanjem postane poreski obveznik i ako produži da obavlja istu privrednu
djelatnost, pod uslovom da kupac ima mogućnost da dobije istu stopu za odbijanje
ulaznog poreza kao prodavac.
Odredbe stava 2. ovog člana primjenju se bez obzira da li je prenos izvršen uz
novčanu ili neku drugu naknadu.
Prodavac poslovne imovine dužan je da, u roku od osam dana od dana prodaje,
obavijesti Upravu za indirektno oporezivanje (u daljem tekstu: UIO) o
identitetu novog vlasnika poslovne imovine i iznosu koji je plaćen za nju.
Član 8.
Promet usluga
Prometom usluga, u smislu ovog zakona, smatraju se svi poslovi i radnje izvršene
u okviru obavljanja privredne djelatnosti, a koji ne čini promet dobara iz čl. 4 –
7. ovog zakona.
Prometom usluga smatra se:
1. prenos i ustupanje autorskih prava, patenata, licenci, zaštitnih znakova, kao
i drugih imovinskih prava (u daljem tekstu: imovinska prava);
2. pružanje usluga uz naknadu na osnovu odluke državnog organa, organa lokalne
samouprave ili na osnovu zakona;
3. pružanje usluga koje poreski obveznik bez naknade izvrši u vanposlovne
svrhe osnivača, zaposlenih i drugih lica;
4. razmjena usluga za druga dobra ili usluge.
Član 9.
Korišćenje usluga u vanposlovne svrhe
Prometom usluga uz naknadu smatra se i:
1. upotreba dobara, koja čine dio poslovne imovine, za vanposlovnu upotrebu
poreskog obveznika, zaposlenih ili drugih lica, kada je PDV na takva dobra
moguće u potpunosti ili djelimično odbiti;
2. pružanje usluga koje poreski obveznik izvrši bez naknade ili uz smanjenu
naknadu u vanposlovne svrhe osnivača, zaposlenih i drugih lica ili u svrhe koje
nisu povezane sa njegovim poslovanjem; i
3. pružanje usluga koje poreski obveznik vrši u svrhe njegovog poslovanja, kada
PDV na takvu uslugu, da je pruža drugi porezni obveznik, ne bi bilo moguće u
potpunosti odbiti.
Član 10.
Vršenje usluga u svoje ime a za račun drugog lica
Kada poreski obveznik vrši usluge u svoje ime a za račun drugog lica, smatra se
da je istovremeno i sam primio i pružio te usluge.
Stav 2. člana 7. se na sličan način primjenjuje na pružanje usluga.
Član 11.
Uvoz dobara
„Uvoz dobara“ je svaki unos dobara u carinsko područje Bosne i Hercegovine.
PDV se obračunava na sva dobra koja se uvoze.
Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, PDV se ne obračunava na dobra za koja je
odmah po unošenju u Bosnu i Hercegovinu dato odobrenje za privremeno
uskladištenje, carinski odobreni postupak ili upotrebu dobara prema članu 30.
stav 1. tačka 2. ovog zakona, a za koja je pokrenut postupak privremenog uvoza uz
oslobađanje od plaćanja uvoznih poreza, odnosno carinski postupak prevoza.
IV – PORESKI OBVEZNICI
Član 12.
Definicije
Poreski obveznik je svako lice koje samostalno obavlja privrednu djelatnost.
Pod pojmom djelatnosti, u smislu stava 1. ovog člana, podrazumijeva se djelatnost
proizvođača, trgovca ili pružaoca usluga koja se vrši s ciljem ostvarivanja
prihoda, uključujući i djelatnosti eksploatacije prirodnih bogatstava,
poljoprivrede, šumarstva i profesionalnih djelatnosti.
Pod „privrednom djelatnošću“ podrazumijeva se iskorišćavanje imovine ili
imovinskih prava u svrhu ostvarivanja prihoda.
Obveznik je lice u čije ime i za čiji račun se vrši promet dobara, odnosno usluga
ili uvoz dobara.
Obveznik je i lice koje vrši promet dobara, odnosno usluga ili uvoz dobara u
svoje ime, a za račun drugog lica.
Država i njeni organi, entitetski organi, organi Distrikta i lokalne
samouprave, kao i pravna lica osnovana u skladu sa zakonom s ciljem obavljanja
poslova iz djelokruga organa uprave, ne smatraju se obveznicima u smislu ovog
zakona ako obavljaju promet dobara i usluga u okviru djelatnosti i transakcija u
koje ulaze kao organi uprave.
Organi iz stava 6. ovog člana smatraju se obveznicima ako obavljaju promet dobara
i usluga a takav promet dobara i usluga ili transakcije se obavljaju kao
konkurencija firmama u privatnom vlasništvu.
Član 13.
Lica koja podliježu plaćanju PDV-a
Lica koja, u smislu ovog zakona, podliježu plaćanju PDV su:
1. obveznici koji vrše promet dobrima ili uslugama na koje se obračunava
PDV;
2. poreski zastupnik koga odredi obveznik koji u Bosni i Hercegovini nema
sjedište ni stalnu poslovnu jedinicu, a koji obavlja promet dobara i usluga u
Bosni i Hercegovini;
3. primalac usluga nabavljenih prilikom unapređivanja poslovanja, ako
pružalac usluga, koji nema sjedište u Bosni i Hercegovini, iz tačke 2. ovog
stava, ne odredi poreskog zastupnika;
4. svako lice koje u fakturi ili drugom dokumentu koji služi kao faktura (u
daljem tekstu: faktura) iskaže PDV, a koje, u skladu sa ovim zakonom, nije dužno
da obračuna i uplati PDV;
5. u slučaju uvoza: primalac dobara, odnosno carinski dužnik utvrđen u skladu
sa carinskim propisima; i
6. primalac dobara i usluga povezanih sa izgradnjom nepokretne imovine prema
Glavi XII ovog zakona.
V – MJESTO OPOREZIVANJA
Član 14.
Mjesto prometa dobara
PDV se obračunava, naplaćuje i plaća na mjestu prometa dobrima i uslugama, a
Bosna i Hercegovina smatra se jednim mjestom za vršenje prometa.
Za mjesto prometa dobrima smatra se da je u BiH ako je to mjesto:
1. gdje se dobra nalaze u trenutku slanja ili prevoza do primaoca ili, po
njegovom nalogu, do trećeg lica, ako dobra šalje ili prevozi isporučilac,
primalac ili treće lice, po njegovom nalogu;
2. ugradnje ili montaže dobara, ako se ona ugrađuju ili montiraju od strane
isporučioca, primaoca ili, po njegovom nalogu, od strane trećeg lica;
3. gdje se dobra nalaze u trenutku isporuke, ako se dobra isporučuju bez otpreme,
odnosno prevoza;
4. gdje dobra ulaze u carinsko područje Bosne i Hercegovine.
Član 15.
Mjesto prometa usluga
Za promet usluga smatra se da je izvršen u BiH ako obveznik:
1. ima stalno sjedište u BiH iz kojeg se pružaju usluge ili,
2. u nedostatku takvog mjesta, ima stalnu adresu ili uobičajeno mjesto stanovanja
u BiH.
Uz odredbe stava 1. ovog člana, mjestom gdje se vrši takav promet usluga smatra se
da se nalazi u BiH kada se radi o mjestu gdje:
1. se nalazi nepokretna imovina, ako se radi o pružanju usluge koja je
neposredno povezana s tom nepokretnom imovinom, uključujući djelatnost
posredovanja i procjene vrijednosti u vezi s tom nepokretnom imovinom, kao i
projektovanje, pripremu i izvođenje građevinskih radova i nadzor nad njima;
2. se obavlja prevoz, a ako se prevoz obavlja i u Bosni i Hercegovini i u
inostranstvu (u daljem tekstu: međunarodni transport), odredbe ovog zakona
primjenjuju se samo na onaj dio prevoza izvršen u Bosni i Hercegovini;
3. je usluga stvarno izvršena, ako se radi o:
a) sporednim uslugama u oblasti transporta, kao što su utovar, istovar,
pretovar i slične usluge;
b) uslugama iz oblasti kulture, umjetnosti, obrazovanja i nauke, sporta, zabavno-
estradnim i sličnim uslugama, uključujući usluge organizovanja manifestacija,
kao i sa njima povezane usluge;
c) uslugama procjene vrijednosti pokretne imovine;
d) uslugama izvršenim na pokretnoj imovini;
4. primalac usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu
adresu ili uobičajeno prebivalište, ako se radi o uslugama:
a) prenosa, ustupanja, propuštanja i stavljanja nekome na raspolaganje
imovinskih prava, autorskih prava, prava na patente, licence, zaštitnih znakova
i drugih prava intelektualne svojine;
b) reklamiranja;
c) savjetnika, inženjera, advokata, revizora, računovođa, tumača, obrade
podataka i davanja podataka;
d) preuzimanja obaveze da se u potpunosti ili djelimično odustane od vršenja
neke djelatnosti ili korištenja nekog prava;
e) bankarskim, finansijskim uslugama i uslugama u oblasti osiguranja i
reosiguranja, osim iznajmljivanja sefova;
f) stavljanja osoblja na raspolaganje;
g) pružanja telekomunikacionih usluga, što znači prenos, emitovanje ili
prijem znakova, signala, teksta, slika, zvukova ili informacija putem kablovskih,
optičkih ili drugih elektromagnetnih sistema, uključujući i pravo na
korišćenje takvog prenosa, emitovanja ili prijema;
h) iznajmljivanja pokretnih stvari, osim prevoznih sredstava;
i) posredovanja prilikom pružanja usluga iz podtač. a) do h).
5. Ako usluge iz tačke 4. ovog člana pruža obveznik koji ima sjedište ili
prebivalište u BiH za primaoca usluga koji nema svoje sjedište ili
prebivalište u BiH, mjestom pružanja usluga smatra se mjesto gdje primalac
usluge ima sjedište svoje firme ili prebivalište.
Član 16.
Posebna pravila
UIO, radi izbjegavanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja, može u
preciziranim slučajevima odrediti mjesto pružanja usluga za usluge iz člana 15.
stav 2. tačka 4, kao i za usluge iznajmljivanja prevoznih sredstava.
VI – NASTANAK PORESKE OBAVEZE
Član 17.
Opšte
Poreska obaveza nastaje u momentu kada se izvrši jedna od sljedećih radnji, koja
god bude najranija:
1. isporuka dobara ili vršenje usluga;
2. izdavanje fakture u skladu s ovim zakonom;
3. plaćanje ili djelimično plaćanje izvršeno prije izdavanja fakture;
4. nastanak obaveze plaćanja carinskog duga kod uvoza dobara, a ako te obaveze
nema, u momentu kada bi nastala obaveza plaćanja tog duga.
5. za promet dobrima i uslugama prema čl. 5, 6. i 9, po isteku poreskog perioda
za vrijeme kojeg je izvršen promet; i
6. za svaku izmjenu u poreskoj osnovici prema članu 20, kada se izda faktura ili
drugi dokument.
Član 18.
Nastanak poreske obaveze na promet dobara
Poreska obaveza na promet dobara nastaje u momentu:
1. otpreme ili početka prevoza dobara primaocu ili trećem licu, po nalogu
isporučioca, primaoca ili trećeg lica o kojem se radi;
2. preuzimanja vlasništva nad dobrima od strane primaoca u slučaju ugradnje
ili montaže dobara od strane isporučioca ili, po njegovom nalogu, trećeg lica;
3. prenosa prava raspolaganja na dobrima primaocu, ako se dobra isporučuju bez
otpreme, odnosno prevoza;
4. očitanja stanja primljene vode, električne energije, gasa ili toplotne
energije s ciljem obračuna potrošnje;
5. uvoza dobara u carinsko područje Bosne i Hercegovine.
U slučajevima iz st. 2. i 3. člana 11, PDV postaje zaračunljiv kada dobra više ne
podliježu carinski odobrenom postupanju.
Izuzetno od odredaba stava 1, tačke 5. i stava 2. ovog člana, kada uvezena dobra
podliježu carinskim dažbinama ili drugim dažbinama s podjednakim učinkom,
PDV se obračunava u momentu kada bi obaveza naplate uvoznih dažbina nastala da
je tako propisano.
Odredbe stava 1. ovog člana odnose se i na djelimične isporuke dobara.
Djelimične isporuke iz stava 4. ovog člana postoje ako je za isporuku određenih
dijelova ekonomski djeljive cjeline posebno ugovorena naknada.
Član 19.
Nastanak poreske obaveze na pružanje usluga
Usluga se smatra pruženom u momentu kada je izvršeno pojedinačno pružanje
usluge.
Ako se za pružanje usluga izdaju periodične fakture, za promet usluga smatra se
da je završen posljednjeg dana perioda za koji se izdaje faktura.
Djelimična usluga smatra se završenom u momentu kada je završeno pružanje tog
dijela usluge.
Djelimična usluga iz stava 3. ovog člana postoji ako je za određene dijelove
ekonomski djeljive usluge posebno ugovorena naknada.
VII – PORESKA OSNOVICA
Član 20.
Poreska osnovica kod prometa dobara i usluga
Poreska osnovica (u daljem tekstu: osnovica) prometa dobara i usluga jeste
oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi
ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući
subvencije koje su neposredno povezane sa cijenom tih dobara ili usluga, u koju
nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
U osnovicu se uračunavaju i:
1. akciza, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV-
a;
2. svi sporedni troškovi koje obveznik obračunava primaocu dobara i usluga
(provizije, troškovi pakovanja, prevoza, osiguranja i drugi vanredni troškovi
koje isporučilac obračunava kupcu);
3. bilo koji iznosi koji se obračunavaju na povratnu ambalažu;
4. bilo koji troškovi priključivanja, naknade za ugradnju i drugi iznosi koje se
obračunavaju kupcu od strane isporučioca dobara ili davaoca usluga kao uslov da
se izvrši promet dobara i usluga.
Ako naknada ili dio naknade nije plaćen u novcu, već u obliku prometa dobara i
usluga, osnovicom se smatra tržišna vrijednost tih dobara i usluga u momentu
njihove isporuke, u koju nije uključen PDV.
Pri razmjeni dobara i usluga, osnovicom se smatra vrijednost dobara ili usluga
koje su predmet razmjene.
Osnovicu kod prometa dobara i usluga koje izvrši poreski obveznik, koji nema
uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini, čini naknada koju je primalac
dobara ili usluga platio ili će da plati isporučiocu tih dobara, odnosno
davaocu tih usluga koji izvrši promet dobara ili pruži usluge, uključujući i
subvencije koje su direktno povezane sa cijenom takvog prometa.
U slučaju prometa dobara iz čl. 5. i 6. ovog zakona, osnovicom se smatra nabavna
cijena tih ili sličnih dobara u momentu prometa, bez PDV-a.
Osnovica za promet usluga iz člana 9. ovog zakona je iznos naknade za izvršene
usluge.
Ako je naknada za promet dobara ili usluga manja od tržišne vrijednosti ili ako
je promet izvršen bez naknade, osnovica je tržišna vrijednost dobara, odnosno
usluga u momentu njihovog prometa, bez PDV-a.
Ako je naknada za promet dobara ili usluga viša od iznosa na koji je poreski
obveznik imao pravo, osnovicu čini iznos primljene naknade, u koju nije uključen
PDV.
Slijedeće se ne uključuje u osnovicu:
1. popusti i druga umanjenja cijene, koji se primaocu dobara ili usluga daju na
fakturi najkasnije u momentu izvršenja prometa dobara ili usluga;
2. iznosi koje obveznik primi od kupca kao naknadu troškova plaćenih u ime i
za račun drugog, a koji su u njegovim knjigama knjiženi kao troškovi;
3. iznosi kamata koje je prodavac, odnosno davalac usluga obračunao na iznos
koji je kupac dugovao, ako se iz ugovora ili druge dokumentacije o uplatama može
utvrditi koji se dio uplata odnosi na kamate.
Ako se osnovica naknadno izmijeni, zbog vraćanja dobara isporučiocu, popusta
koji kupac dobije nakon primljenih dobara ili pruženih usluga, ili ako se iznos
naknade ne može naplatiti nakon iscrpljivanja svih zakonskih sredstava,
obveznik koji je izvršio promet dobara ili usluga može, primjenom člana 55.
stav 6. ovog zakona, izvršiti ispravku iznosa PDV-a.
Obveznik koji je izvršio promet dobara i usluga može da ispravi iznos PDV-a
samo ako obveznik kome je izvršen promet dobara i usluga izmijeni odbitak
ulaznog PDV-a i pod uslovom da o tome pismeno obavijesti isporučioca dobara i
usluga.
Ako se mijenja PDV obračunat i naplaćen na uvoz dobara, koji poreski obveznik
uzima u obzir kao odbitak ulaznog poreza, odbitak ulaznog poreza može se
ispraviti za razliku koja se javlja, na osnovu carinskih dokumenata ili odluke
UIO.
Ako je PDV za uvoz dobara, koji je odbijen kao ulazni porez, povećan, smanjen ili
je obveznik oslobođen obaveze plaćanja, obveznik je dužan da, na osnovu carinskog
dokumenta ili rješenja UIO, ispravi odbitak ulaznog poreza u skladu s tom
izmjenom.
Ako se ambalaža na koju je PDV obračunat i plaćen vrati, vrši se ispravka
osnovice u periodu u kojem je ambalaža vraćena.
UIO može da:
1. odredi norme utvrđivanja osnovice kada se određena vrsta dobara izuzimaju za
privatnu upotrebu; i
2. utvrdi standardne vrijednosti za određena dobra koja se izuzimaju za privatnu
upotrebu od strane određenih grupa poreskih obveznika.
Član 21.
Poreska osnovica kod uvoza dobara
Poreska osnovica kod uvoza dobara u Bosnu i Hercegovinu je vrijednost tih
dobara utvrđena u skladu sa carinskim propisima.
U osnovicu iz stava 1. ovog člana uračunava se i:
1. akciza, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV-
a;
2. svi zavisni troškovi (provizija, troškovi pakovanja, prevoza i osiguranja)
koji nastanu nakon uvoza dobara do prvog odredišta u Bosni i Hercegovini.
Prvim odredištem, u smislu stava 2. tačke 2. ovog člana, smatra se mjesto koje je
navedeno u otpremnici ili drugom dokumentu na osnovu kojeg se dobra uvoze u
Bosnu i Hercegovinu.
Prilikom uvoza dobara u osnovicu se ne uračunava smanjena cijena i popusti u
skladu s članom 20. stav 10. tačka 1. ovog zakona.
Kod uvoza dobara koje je obveznik privremeno izvezao radi popravke, prerade,
dorade ili druge obrade izvan Bosne i Hercegovine, osnovicu čini vrijednost te
popravke, prerade, dorade ili druge obrade.
Član 22.
Pretvaranje vrijednosti strane valute u domaću valutu
Ako je osnovica za uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu izražena u stranoj valuti,
za obračun te vrijednosti u domaćoj valuti primjenjuju se carinski propisi za
obračunavanje carinske vrijednosti koji važe na dan nastanka poreske obaveze.
Ako je vrijednost dobara ili usluga izražena u stranoj valuti, za obračun te
vrijednosti u domaćoj valuti primjenjuje se srednji devizni kurs Centralne banke
Bosne i Hercegovine koji važi na dan nastanka poreske obaveze.
VIII – PORESKA STOPA
Član 23.
Standardna stopa
Standardna stopa PDV-a na oporezivi promet dobara i usluga i uvoz dobara u
Bosnu i Hercegovinu iznosi 17%.
IX – OSLOBAĐANJA OD PLAĆANJA PDV-A
Član 24.
Djelatnosti u javnom interesu
Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:
1. javne poštanske usluge, osim telekomunikacionih usluga;
2. medicinske usluge i usluge zdravstvene zaštite, uključujući davanje ljudskih
organa, krvi i mlijeka, koje se vrše u skladu sa zakonom kojim se reguliše oblast
zdravstvene zaštite, te usluge koje pružaju stomatolozi, zubotehničari i
protetičari;
3. usluge socijalnog osiguranja, kao i s njima neposredno povezani promet
dobara, pod uslovom da se vrše u skladu s propisima kojima je regulisana oblast
socijalnog osiguranja;
4. usluge obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje, više i visoko), kao i s
njima neposredno povezani promet dobara i usluga, pod uslovom da se vrše u
skladu s propisima kojima je regulisana ta oblast;
5. usluge iz oblasti sporta i fizičkog vaspitanja, a koje pojedincima pružaju
lica čija djelatnost nije usmjerena ka sticanju dobiti;
6. usluge lica koje angažuju vjerske organizacije ili filozofska udruženja za
obavljanje djelatnosti u tač. 2. – 4. ovog člana;
7. promet dobara i usluga koje su neposredno povezane s vjerskim obredima, a
koje vrše registrovane vjerske organizacije, u skladu s propisima kojima je
regulisano obavljanje te djelatnosti;
8. promet dobara i usluga koje su direktno povezane sa uslugama koje pružaju
političke, sindikalne, humanitarne, dobrotvorne, invalidske i slične
organizacije svojim članovima za članarinu, u skladu s propisima kojima su
regulisane te djelatnosti, pod uslovom da takva oslobađanja ne dovode do
poremećaja konkurencije na tržištu;
9. usluge iz oblasti kulture, uključujući i karte za kulturne manifestacije, kao
i s njima neposredno povezani promet dobara i usluga, a koje lica čija djelatnost
nije usmjerena ka sticanju dobiti vrše u skladu s propisima kojima je regulisana
oblast kulture;
10. promet dobara i usluga koji vrše lica čije su djelatnosti oslobođene prema
tač. 2. i 9. ovog člana, pod uslovom da je takav promet izvršen isključivo za
njihove vlastite potrebe i pod uslovom da takva oslobađanja ne dovode do
poremećaja u konkurenciji;
11. usluge javnih radio i televizijskih servisa, osim onih koje su
komercijalnog karaktera.
Član 25.
Finansijske i novčane usluge
Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:
1. usluge osiguranja i reosiguranja, uključujući i prateće usluge posrednika i
agenata (zastupnika) u osiguranju;
2. promet nepokretne imovine, izuzev prvog prenosa prava svojine ili prava
raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom;
3. usluge izdavanja pod zakup i podzakup kuća za stanovanje, stanova i stambenih
objekata na period duži od 60 dana, kao i usluge izdavanja pod zakup
poljoprivrednog i šumskog zemljišta registrovanog u zemljišnim knjigama;
4. finansijske usluge, uključujući:
a) odobravanje i upravljanje kreditima, garancijama ili drugim oblicima
kreditnog osiguranja od strane kreditora;
b) usluge koje su povezane s upravljanjem depozitima, ušteđevinom i bankovnim
računima, vođenjem platnih transakcija, prenosom i izvršavanjem dospjelih
obaveza, unovčavanjem čekova ili drugih finansijskih instrumenata, izuzev s
plaćanjem dugova i faktoringa;
c) transakcije, uključujući vrednosne papire, koje se odnose na novčanice i
kovanice koje predstavljaju zakonsko sredstvo plaćanja u svakoj zemlji, izuzev
kolekcionarskih predmeta (kovanica od zlata, srebra i drugih materijala,
novčanica koje se ne koriste kao zakonsko sredstvo plaćanja i kovanica
numizmatičke vrijednosti);
d) trgovanje dionicama ili drugim vidovima učešća u preduzećima, obveznicama
i drugim vrednosnim papirima, uključujući njihovo izdavanje, osim čuvanja
vrednosnih papira;
e) upravljanje investicionim fondom;
5. isporuke zlata Centralnoj banci Bosne i Hercegovine;
6. važeće poštanske marke, poreske markice, administrativne i sudske takse;
7. igre na sreću.
Član 26.
Uvoz dobara
Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:
1. konačni uvoz dobara čiji bi svaki dalji promet od strane poreskog obveznika
bio oslobođen od PDV-a u Bosni i Hercegovini;
2. konačni uvoz dobara koja su oslobođena od plaćanja carine, osim ako nije
drugačije propisano u Zakonu o carinskoj politici Bosne i Hercegovine
(„Službeni glasnik BiH“, broj 57/04 – u daljem tekstu: Zakon o carinskoj
politici). Olakšica se ne primjenjuje na dobra oslobođena od plaćanja carine
prema članu 176. st.1. do 3. Zakona o carinskoj politici;
3. dobra u tranzitu kroz carinsko područje Bosne i Hercegovine;
4. dobra koja se, u okviru carinskog postupka, privremeno izvoze i u
nepromijenjenom stanju ponovo uvoze, pod uslovom da su takva dobra oslobođena od
plaćanja carine u skladu sa carinskim propisima;
5. uvezena dobra koja su oslobođena od plaćanja carine, a namijenjena za:
a) službene potrebe diplomatskih ili konzularnih predstavnika akreditovanih
od strane Bosne i Hercegovine;
b) službene potrebe međunarodnih organizacija, ako je to regulisano
međunarodnim ugovorima čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina;
c) lične potrebe stranih lica diplomatskih i konzularnih predstavnika
akreditovanih od strane Bosne i Hercegovine, uključujući i članove njihovih
porodica;
d) lične potrebe stranih lica međunarodnih organizacija, uključujući i
članove njihovih porodica, ako je to regulisano međunarodnim ugovorima čiji je
potpisnik Bosna i Hercegovina;
6. uvoz ulova s ribarskih brodova u lukama, pod uslovom da je takav ulov
neprerađen ili da je bio podvrgnut samo onim postupcima koji su potrebni za
očuvanje kvaliteta i da prije takvog uvoza nije izvršen nikakav promet;
7. usluge povezane s uvozom dobara, pod uslovom da je vrijednost takvih usluga
uključena u osnovicu, u skladu s članom 21. stav 2. tačka 2. ovog zakona;
8. zlato i dragocjeni metali, novčanice i kovanice koje uvozi Centralna banka
Bosne i Hercegovine.
Član 27.
Izvoz dobara
Sljedeće se oslobađa od plaćanja (oporezuje nultom stopom) PDV-a:
1. izvoz dobara iz Bosne i Hercegovine od strane ili u ime prodavca;
2. pružanje usluga, uključujući i prevoz i druge pomoćne usluge, koje su direktno
povezane s izvozom ili uvozom dobara, u skladu s članom 11. stav 3. ovog zakona;
3. dobra koja iz Bosne i Hercegovine izveze kupac ili drugo lice u ime kupca
koji nema sjedište u Bosni i Hercegovini, izuzev dobara koja su namijenjena za
opremanje privatnih brodova, vazduhoplova ili bilo kojih drugih prevoznih
sredstava koja se koriste za lične potrebe;
4. usluge izvršene na dobrima koja su uvezena u Bosnu i Hercegovinu i izvezena
od strane lica koja su izvršila te usluge licu koje nema stalno sjedište, a ni
stalno ili uobičajeno mjesto boravka u Bosni i Hercegovini;
5. usluge isporuke dobara ovlašćenim organizacijama koje ta dobra izvoze u
okviru registrovanih humanitarnih ili dobrotvornih aktivnosti;
6. pružanje usluga koje vrše predstavnici i drugi posrednici u ime i za račun
drugog, pod uslovom da te usluge čine dio usluga koje su navedene u ovom članu
ili usluge koje se vrše van BiH;
7. izvoz zlata centralnim bankama.
Član 28.
Međunarodni prevoz
Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:
1. snabdijevanje plovnih objekata gorivom i drugim dobrima:
a) koji se koriste za plovidbu na otvorenom moru i koji prevoze putnike uz
naknadu, odnosno koji su namijenjeni za obavljanje komercijalnih, industrijskih
ili ribarskih aktivnosti;
b) koji se koriste za spasavanje i pomoć na moru.
2. snabdijevanje, popravka, održavanje i iznajmljivanje objekata prema podtač. a)
i b) tačke 1. ovog člana, kao i snabdijevanje, iznajmljivanje, davanje u zakup,
popravka i održavanje opreme, uključujući i opremu za ribarenje, koja je ugrađena
ili se koristi na takvim plovnim objektima;
3. kupovina, popravka i davanje u zakup vazduhoplova koje avio-prevoznici
koriste za letove na međunarodnim linijama uz naknadu, kao i opticaj, davanje u
zakup, popravka i održavanje opreme koja je ugrađena ili se koristi u takvim
vazduhoplovima;
4. snabdijevanje gorivom i drugim dobrima vazduhoplova iz tačke 3. ovog člana;
5. pružanje usluga, osim usluga iz tačke 2. ovog člana, u svrhe zadovoljavanja
direktnih potreba plovnih objekata iz tačke 2. ovog člana ili njihovog tereta;
6. pružanje usluga, osim usluga iz tačke 3. ovog člana, za zadovoljavanje
direktnih potreba vazduhoplova iz tačke 3. ovog člana ili njihovog tereta.
Član 29.
Diplomatske i međunarodne organizacije
Sljedeće podliježe povratu PDV-a plaćenom za snabdijevanje dobrima i uslugama:
1. diplomatskih ili konzularnih predstavništava;
2. međunarodnih organizacija, ako je to regulisano međunarodnim ugovorima
čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina;
3. članova međunarodnih organizacija, uključujući i članove njihovih porodica,
ako je to regulisano međunarodnim ugovorima čiji je potpisnik Bosna i
Hercegovina.
UIO donosi propise kojima reguliše pravo na povrat PDV-a prilikom kupovine
dobara.
Član 30.
Posebna oslobađanja
Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:
1. uvozi dobara namijenjenih za potrebe slobodnih zona i skladišta, osim
carinskih;
2. isporuka dobara, pod uslovom da su:
a) prijavljena UIO, da je prethodno odobrenje za takvu isporuku izdato u skladu
sa carinskim propisima i da su privremeno uskladištena;
b) isporučena u bescarinske zone ili bescarinska skladišta;
c) isporučena unutar slobodne zone i slobodnih skladišta;
d) isporučena za carinska skladišta.
3. svako pružanje usluga koje su povezane s prometom dobara iz tačke 2. ovog
člana.
Mjesta iz tačke 2. podtač. a) do d) definisana su carinskim propisima.
Svako oslobađanje od PDV-a po odredbama ovog člana priznaje se samo pod uslovom
da određena dobra nisu puštena u slobodan promet i da je iznos PDV-a koji
dospijeva puštanjem robe u slobodni promet jednak iznosu koji bi bio obračunat
i naplaćen da su takva dobra oporeziva njihovim uvozom u Bosnu i Hercegovinu i
unutar teritorije Bosne i Hercegovine.
PDV se ne plaća na promet dobara koji je izvršen u bescarinskim prodavnicama
na međunarodnim aerodromima ili međunarodnim lukama koje su registrovane za
međunarodni promet, pod uslovom da ta dobra iz Bosne i Hercegovine iznose
putnici, u propisanim količinama, u drugu zemlju.
Pojam „putnik“, kako je naveden u stavu 4. ovog člana, znači svako lice koje
posjeduje kartu na kojoj je naznačen odredišni aerodrom ili odredišna luka u
drugoj zemlji.
UIO bliže propisuje uslove za primjenu stava 4. ovog člana, uključujući i PDV
na izvoz na malo.
Član 31.
Uslovi za primjenu oslobađanja
UIO propisuje uslove za primjenu oslobađanja propisanih čl. 24. – 30. ovog
zakona.
X – ODBITAK ULAZNOG POREZA
Član 32.
Opšte
Ulazni porez je, u vezi s poreskim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat
na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba da plati prilikom uvoza
dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba
da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.
Obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio
prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza
dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga
koji podliježe plaćanju PDV-a.
Obveznik može da ostvari pravo na odbitak ulaznog poreza za promet dobara i
usluga koji izvrši u inostranstvu, pod uslovom da bi pravo na odbitak ulaznog
poreza postojalo da je takav promet izvršen u Bosni i Hercegovini.
Obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na:
1. promet dobara i usluga koje su oslobođene od plaćanja PDV, osim ako ovim
zakonom nije drugačije propisano;
2. promet dobara i usluga izvršenih u inostranstvu, ako za taj promet ne bi
imao pravo na odbitak ulaznog poreza da je izvršen u Bosni i Hercegovini;
3. promet dobara i usluga kupljenih od lica sa prebivalištem u Bosni i
Hercegovini, a koji nije registrovan u skladu s ovim zakonom.
Obveznik ima pravo na odbitak ulaznog poreza na promet dobara i usluga koje su
oslobođene plaćanja PDV-a prema:
1. članu 26. tačka 8. ovog zakona i
2. članovima 27. i 28. ovog zakona.
Obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na:
1. nabavku, proizvodnju i uvoz putničkih automobila, autobusa, motocikla,
plovnih objekata i vazduhoplova i rezervnih dijelova za takva prevozna sredstva,
goriva i potrošnog materijala za potrebe prevoza, kao i iznajmljivanje,
održavanje, popravke i druge usluge koje su povezane s korišćenjem tih prevoznih
sredstava, osim ako prevozna sredstva i druga dobra koristi isključivo za
obavljanje svoje poslovne djelatnosti;
2. izdatke za poslovne zabave i smještaj;
3. izdatke koji se odnose na sticanje nepokretne imovine koju obveznik ili
njegovo osoblje koristi kao objekat za stanovanje, boravak djece ili kao objekat za
rekreaciju i aktivnosti u slobodno vrijeme, kao i dobra i usluge povezane sa
njima ili njihovom upotrebom;
4. izdatke obveznika i zaposlenih lica za reprezentaciju;
5. isplate zaposlenim u naturi.
Pravo na odbitak ulaznog poreza obveznik može da ostvari samo ako posjeduje:
1. fakturu izdatu od strane drugog obveznika na kojoj je iskazan PDV u skladu s
članom 55. ovog zakona;
2. dokument koji se odnosi na uvoz dobara, a kojim se potvrđuje da je primalac
ili uvoznik prilikom uvoza platio PDV koji je na ovaj način iskazan;
3. ako ne raspolaže osnovnim sredstvima u skladu s članom 36. stav 2. i ako
prijava za PDV sadrži sve podatke iz člana 39. stav 4. ovog zakona.
Obveznik može da odbije ulazni porez od izlaznog PDV-a, ako ga ima, u poreskom
periodu u kojem je PDV obračunat u skladu s čl. 17. i 38. ovog zakona.
Ako obveznik za kupljena dobra dobije fakturu u kojoj je PDV iskazan od strane
lica koje, u skladu sa zakonom, ne može izdati takvu fakturu, on ne može da
ostvari pravo na odbitak PDV-a koji je iskazan kao ulazni porez, bez obzira što je
taj porez platio u dobroj namjeri.
Ako obveznik primi fakturu na kojoj je iskazan iznos PDV-a u višem iznosu od
iznosa koji je trebalo da bude obračunat i naplaćen u skladu s ovim zakonom,
obveznik ne može više obračunati iznos odbiti kao ulazni porez, čak i ako je
PDV plaćen.
Član 33.
Obračunavanje dijela ulaznog poreza koji se može odbiti – djelimično
oslobađanje
Ako obveznik koristi isporučena ili uvezena dobra za potrebe svoje poslovne
djelatnosti ili prima usluge da bi izvršio promet dobara i usluga s pravom ili
bez prava na odbitak ulaznog poreza, može da koristi pravo na odbitak
srazmjernog dijela tog ulaznog poreza.
Srazmjerni dio ulaznog poreza odgovara onom dijelu prometa dobara i usluga s
pravom na odbitak ulaznog poreza u ukupnom prometu u koji nije uključen PDV.
Srazmjerni poreski odbitak utvrđuje se primjenom procenta srazmjernog odbitka
na iznos ulaznog poreza umanjenog za iznos kojeg obveznik nema pravo da odbije.
U dio PDV-a koji se može odbiti ne ulazi:
1. iznos za promet koji se odnosi na opremu koju obveznici koriste u obavljanju
svojih poslovnih djelatnosti;
2. iznos za pružanje finansijskih usluga, ako se vrše kao povremene transakcije
i
3. iznos za promet nepokretne imovine, ako se promet vrši kao povremene
transakcije.
Iznos PDV-a koji se može odbiti utvrđuje se godišnje kao procenat i zaokružuje
se na cijeli broj.
Iznos koji se može odbiti za tekuću godinu određuje se na osnovu podataka
dostavljenih u prethodnoj godini, a ako nema podataka o prometu iz prethodne
godine ili ako se radi o zanemarivom (minimalnom) iznosu, iznos koji se može
odbiti određuje UIO na osnovu izjave obveznika.
Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, obveznik može, posebno za svaku
djelatnost koju obavlja, odrediti dio koji se može odbiti, pod uslovom da
odvojeno vodi knjige za svaku djelatnost i da dobije odobrenje od UIO.
UIO može od obveznika zahtijevati da odvojeno vodi knjige za svaku pojedinu
oblast privrednih djelatnosti koje obavlja.
Član 34.
Zgrade sa dvostrukom namjenom
PDV koji se odnosi na izgradnju zgrade, uključujući i njeno proširenje, a koja, uz
prostorije za obavljanje privrednih djelatnosti obveznika, obuhvata i druge
prostorije, može se odbiti u srazmjeri troškova za izgradnju prostorija firme u
odnosu na ukupne troškove izgradnje.
Poslovnim prostorijama ne smatraju se:
1. prostorije koje se koriste za boravak vlasnika ili njegovih zaposlenika, bez
obzira da li se te prostorije koriste i kao poslovne prostorije;
2. prostorije koje se iznajmljuju, osim u slučaju kada je obveznik dobrovoljno
registrovan za iznajmljivanje u smislu člana 61. ovog zakona.
PDV se može u potpunosti odbiti, pod uslovom da je dobavljač dobara, odnosno
davalac usluga u fakturi jasno izvršio podjelu troškova koji se odnose na
poslovne prostorije i druge prostorije.
PDV na bilo kakvu popravku, renoviranje, izmjenu i održavanje zgrada iz stava 1.
ovog člana, a koji se ne može direktno pripisati poslovnim prostorijama, može
se odbiti u srazmjeri površine poslovnih prostorija u odnosu na ukupnu
površinu zgrade.
PDV na bilo kakvu izgradnju, popravku ili održavanje nepokretne imovine, osim
zgrada, može se odbiti saglasno opštim odredbama zakona.
Član 35.
Drugi slučajevi dvostruke namjene
UIO može propisati način obračunavanja i odbijanja dijela ulaznog poreza koji
se može odbiti za one vrste dobara koje često služe dvostrukoj namjeni.
Član 36.
Ispravka odbitka ulaznog poreza
Obveznik koji izvrši odbitak ulaznog poreza u skladu s odredbama ovog zakona
dužan je da isti ispravi ako:
1. naknadno utvrdi da je odbitak ulaznog poreza obračunat u većem ili manjem
iznosu od iznosa na koji je obveznik imao pravo;
2. je nakon obračunavanja poreza došlo do otkazivanja kupovine ili smanjenja
cijena.
Obveznik koji je ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza pri nabavci opreme i
objekata za vršenje svoje poslovne djelatnosti, dužan je da izvrši ispravku
odbitka ulaznog poreza ako prestane da ispunjava uslove za ostvarivanje ovog
prava, i to u roku od pet godina od kalendarske godine u kojoj je počela upotreba
opreme, a u slučaju nepokretne imovine, deset godina od momenta početka upotrebe
objekata.
Momenat početka upotrebe opreme i objekata iz stava 2. ovog člana smatra se
poreskim periodom u kojem je izvršen odbitak ulaznog poreza.
Opremom iz stava 2. ovog člana smatraju se stalna sredstva koja podliježu
amortizaciji, čija nabavna cijena prelazi iznos od 10.000,00 KM, a koja se, prema
propisima o računovodstvu, klasifikuju kao stalna materijalna aktiva
obveznika.
Ispravka odbitka ulaznog poreza ne vrši se ako je iznos ispravke dijela PDV-a
koji se može odbiti manji od pet procenata (najniži nivo).
UIO može bliže regulisati primjenu odredaba ovog člana u pogledu ispravke
odbitaka ulaznog poreza.
Član 37.
Odbitak ulaznog poreza prilikom početka obavljanja oporezivih djelatnosti
Dobra na zalihama
Svako lice, koje se registruje kao PDV obveznik, ima pravo na proporcionalni
odbitak ulaznog poreza na dobra koja ima na zalihama na dan prije nego što se
prvi put registruje kao PDV obveznik.
Proporcionalni odbitak ulaznog poreza određuje UIO na osnovu
računovodstvenih podataka koje obveznik dostavi i podataka o zalihama robe
drugih poreskih obveznika koji obavljaju sličnu djelatnost.
Obveznik iz stava 1. ovog člana može odbiti ulazni porez srazmjerno prometu
dobara i usluga koje izvrši, ali nema pravo na povrat PDV-a po tom osnovu.
XI – PERIOD OPOREZIVANJA, OBRAČUNAVANJA I PLAĆANJA PDV-A
Član 38.
Period obračunavanja PDV-a
Poreski period za koji se obračunava PDV je jedan kalendarski mjesec.
Obveznik je dužan da obračuna PDV za odgovarajući poreski period na osnovu
ukupnog prometa dobara ili usluga iskazanih u fakturama u tom poreskom
periodu.
Član 39.
Podnošenje prijave za plaćanje PDV i plaćanje poreza
Obveznici su dužni da svoju PDV obavezu obračunatu za određeni poreski period
navedu u mjesečnoj PDV prijavi.
Prijavu iz stava 1. ovog člana obveznik podnosi do 10-og u mjesecu po isteku
poreskog perioda.
Obveznik podnosi prijavu za PDV bez obzira da li je obavezan da plati PDV u
periodu za koji je prijava podnesena.
Prijava za PDV sadrži sve neophodne podatke za obračunavanje poreske obaveze
obveznika.
Lica iz Glave III ovog zakona, koja podliježu obavezi plaćanja PDV-a, takođe
plaćaju PDV u rokovima iz stava 2. ovog člana.
Kod uvoza dobara, PDV koji dospijeva na njih obračunava se, naplaćuje i plaća u
skladu s propisima zakona koje se odnose na naplatu carinskih i drugih dažbina
koje dospijevaju prilikom uvoza.
Oblik i sadržaj prijave za PDV propisuje UIO prema propisima donijetim
prema ovom zakonu.
XII – POSEBNA ŠEMA ZA NAPLATU PDV-A NA PROMET POVEZAN SA
GRAĐEVINSKIM RADOVIMA
Član 40.
Opseg Posebne šeme
Obaveza plaćanja PDV-a kod prometa dobara i usluga koje su u vezi sa izgradnjom
nepokretne imovine prebacuje se na lice kojem je izvršen promet u vezi sa
izgradnjom te imovine (u daljem tekstu: Posebna šema).
Posebna šema odnosi se na građevinske radove na izgradnji novih zgrada, kao i
radove na renoviranju, proširivanju i održavanju postojećih zgrada, a čija ukupna
vrijednost prelazi iznos od 25.000,00 KM.
Član 41.
Funkcionisanje Posebne šeme
Izvođač radova koji je angažovao kooperanta za promet dobrima i uslugama, koje
utiču na izvođenje građevinskih radova koje vrši izvođač, obveznik je plaćanja
PDV-a koji mu obračuna kooperant.
Plaćanje PDV-a koji kooperant obračuna izvođaču, izvođač radova vrši sa
pozivanjem na PDV identifikacioni broj kooperanta.
Dokaz da je izvršio plaćanje izvođač radova dostavlja kooperantu.
Član 42.
Prava i obaveze prema Posebnoj šemi
Kooperant i izvođač radova su solidarno i pojedinačno odgovorni za plaćanje
PDV-a, dok se ne primi dokaz da je fakturisani PDV plaćen.
Kooperant obračunava, plaća i podnosi prijavu za PDV prema Posebnoj šemi u
skladu s odredbama ovog zakona, na isti način kao i za bilo koju drugu privrednu
djelatnost.
Plaćanje PDV-a od strane izvođača radova, koji obračunava kooperant, tretira se
kao ulazni porez, a dokaz o plaćanju istog je osnov za odbitak ulaznog poreza za
dobavljača robe, odnosno davaoca usluga.
Član 43.
Produžetak primjene Posebne šeme
UIO može propisima produžiti primjenu Posebne šeme, tako da pravdanje i
plaćanje PDV-a u ime isporučioca dobara, odnosno davaoca usluga postane obaveza
registrovanog PDV obveznika koji prima građevinske radove.
XIII – POSEBNUI POSTUPCI OPOREZIVANJA
Član 44.
Male firme
Lice čiji ukupan promet dobara ili usluga (u daljem tekstu: ukupan promet) u
prethodnoj godini ne prelazi ili nije vjerovatno da će preći iznos određen
članom 57. stav 1. ovog zakona, nije obveznik u smislu odredaba ovog zakona.
Odredba stava 1. ovog člana ne odnosi se na obveznika koji je prethodno
registrovan, odnosno čiji je ukupan promet bio veći od iznosa određenog u članu
57. stav 1. ovog zakona.
Lice koje kao predstavnik domaćinstva obavlja poljoprivrednu ili šumarsku
djelatnost, za koju se porez na dohodak plaća u skladu s katastarskim prihodom od
poljoprivrednog i šumskog zemljišta (u daljem tekstu: poljoprivrednik), nije
obveznik u smislu odredaba ovog zakona ako je ukupan katastarski prihod svih
članova domaćinstva niži od 15.000 KM.
Pojam „domaćinstvo“ znači zajednica življenja, privređivanja i trošenja
zajednički ostvarenih prihoda.
Lica iz st. 1. do 3. ovog člana nemaju pravo iskazivanja PDV-a u fakturama ili
odbitka ulaznog poreza i nisu dužna da vode knjige na način propisan ovim
zakonom.
Lica iz st. 1. do 3. ovog člana mogu, u bilo kom momentu, podnijeti zahtjev UIO za
plaćanje PDV-a.
UIO, na osnovu zahtjeva od strane lica iz stava 6. ovog člana, donosi rješenje o
njihovoj registraciji za PDV, a obaveza plaćanja PDV-a za takva lica traje
najmanje 60 mjeseci.
Član 45.
Poljoprivrednici
Svi poljoprivrednici opisani u stavu 3. člana 44. koji nisu poreski obveznici
imaju pravo na paušalnu naknadu za ulazni porez (u daljem tekstu: paušalna
naknada) prilikom kupovine poljoprivrednih i šumarskih dobara i usluga koje
nastaju kao rezultat djelatnosti na koje se plaća porez na katastarski dohodak od
poljoprivrede i šumarstva, pod uslovima i na način utvrđen ovim članom i pod
uslovom da su prethodno dobili odobrenje od UIO.
Paušalna naknada plaća se poljoprivredniku koji izvrši promet koji uključuje
poljoprivredna i šumarska dobra i usluge licima koja se smatraju obveznicima u
smislu ovog zakona.
Obveznici iz stava 2. ovog člana, kojima poljoprivrednici vrše promet dobara
ili usluga, obavezni su da paušalnu naknadu dodaju na iznos koji plaćaju za
promet dobara ili izvršene usluge.
Obveznici iz stava 3. ovog člana imaju pravo na odbitak paušalnog iznosa kao
ulaznog poreza pod uslovima propisanim ovim zakonom.
Bliže uslove za primjenu ovog člana donosi UIO.
UIO prije isteka tekuće godine utvrđuje iznos godišnje naknade za narednu
godinu.
Iznos naknade utvrđuje se tako da se obveznicima prema ovom članu kompenzuje
PDV koji su im za promet dobara i usluga obračunali poljoprivrednici.
Član 46.
Usluge koje pružaju putničke agencije i turoperatori
Putničkim agencijama i turoperatorima (u daljem tekstu: putničke agencije), u
smislu ovog zakona, smatraju se obveznici koji pružaju turističke usluge i koji, u
vezi s tim uslugama, postupaju u svoje ime, pri čemu za organizaciju putovanja
koriste dobra i usluge drugih obveznika koje putnici neposredno koriste (u
daljem tekstu: putničke pogodnosti) i plaćaju PDV u skladu s ovim članom.
Sve usluge koje putnička agencija izvrši za organizaciju putničkih pogodnosti
smatraju se, u smislu ovog zakona, jedinstvenom uslugom.
Mjesto vršenja jedinstvene turističke usluge utvrđuje se u skladu s članom 15. st.
1. i 2. ovog zakona.
Osnovica jedinstvene usluge koju vrši turistička agencija je iznos koji
predstavlja razliku između ukupne naknade koju plaća putnik i stvarnih troškova
koje putnička agencija plaća za primljena dobra i izvršene usluge od strane
drugih obveznika, bez PDV-a.
Ako se lica koja vrše promet dobara i usluga turističkoj agenciji nalaze izvan
Bosne i Hercegovine, PDV se ne plaća saglasno članu 28. stav 1. tačka 6. ovog
zakona.
Ako se promet dobara i usluga djelimično vrši u Bosni i Hercegovini, a
djelimično izvan Bosne i Hercegovine, PDV se plaća samo na onaj dio prometa
koji se vrši u Bosni i Hercegovini.
Putnička agencija nema pravo na odbitak ulaznog poreza koji je obračunat od
strane obveznika koji su izvršili promet dobara i usluga za neposrednu korist
putnika.
Član 47.
Korišćena roba, umjetnička djela, kolekcionarski predmeti i antikviteti
Svaki obveznik koji, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, radi ili u svoje ime
ili u ime drugog lica prema ugovoru, na osnovu kojeg se provizija plaća za
kupovine i prodaje, a koji kupi ili dobije korišćenu robu, umjetnička djela,
kolekcionarske predmete i antikvitete, s namjerom da ih preproda (u daljem
tekstu: preprodavac), može se opredijeliti da PDV obračuna na transakcije koje
se odnose na pojedine stavke, u skladu s ovim članom i čl. 48. i 49.
Pojam „korišćena roba“ znači svaki pokretni predmet koji je pogodan za dalju
upotrebu u postojećem stanju ili nakon popravke, osim umjetničkih djela,
kolekcionarskih predmeta, antikviteta, plemenitih metala i dragog kamenja.
Sljedeće se smatra plemenitim metalima: srebro (uključujući srebro kombinovano
sa zlatom ili platinom), zlato (uključujući zlato kombinovano s platinom),
platina i svi predmeti izrađeni od tih metala, pod uslovom da naknada za promet
ovih metala ne prelazi tržišnu vrijednost.
Dragim kamenjem smatraju se: dijamanti, rubini, safiri i smaragdi, bez obzira da
li su u obrađenom ili neobrađenom stanju, pod uslovom da nisu ugrađeni ili
povezani u niske.
„Umjetnička djela’, kolekcionarski predmeti’ i ‘antikviteti“ slijede definicije
pojmova navedene u Aneksu 1. ovog zakona.
Ako preprodavci istovremeno obračunavaju, naplaćuju i plaćaju PDV prema
opštim uslovima, obavezni su da u svojim knjigama posebno knjiže nabavku.
Preprodavci mogu da obračunaju i naplate PDV prema posebnim uslovima, ako su
kupili ili dobili dobra iz stava 1. ovog člana:
1. od lica koja nisu obveznici;
2. od drugih obveznika koji, u skladu s ovim zakonom, nisu imali pravo na
odbitak ulaznog poreza za promet takvim dobrima, a koji su oslobođeni prema čl.
24. i 25. ovog zakona;
3. od obveznika iz člana 44. st. 1. i 2. ovog zakona, ako je u pitanju poslovna
imovina;
4. od drugih preprodavaca, u mjeri u kojoj promet podliježe plaćanju PDV-a
prema posebnim uslovima prema ovom članu.
Ako su ispunjeni uslovi precizirani u članu 27. ovog zakona, promet dobara
prema ovom članu takođe je oslobođen od PDV-a.
Preprodavci koji obračunavaju PDV u skladu s ovim članom i čl. 48. i 49. ovog
zakona ne mogu na ispostavljenim fakturama iskazati PDV ili navesti bilo koji
podatak na osnovu kojeg se može PDV obračunati.
UIO izdaje bliže propise kojima se propisuje primjena posebnih uslova,
uključujući zahtjeve za fakturisanjem i vođenjem knjigovodstva itd.
Član 48.
Osnovica za promet korišćene robe, umjetničkih djela, kolekcionarskih
predmeta i antikviteta
Osnovica za promet dobara iz člana 47. ovog zakona je razlika između prodajne i
nabavne cijene dobra, uz odbitak PDV koji je sadržan u toj razlici.
Nabavna cijena za preprodavca je ukupno plaćeni iznos u gotovini, dobrima ili
uslugama, u koji ulaze svi porezi, provizije, troškovi i dažbine koje
preprodavac plati, licu od kojeg je nabavio ta dobra.
Prodajna cijena za preprodavca je ukupni iznos koji je preprodavac primio ili
treba da primi od kupca ili trećeg lica, a u koji ulaze i subvencije koje su
direktno povezane s takvim prometom, porezi, provizije, troškovi pakovanja,
prevoza i osiguranja koje preprodavac obračunava kupcu, uključujući i PDV.
Ako je nabavna cijena veća od prodajne cijene, oporezivi iznos je nula.
Preprodavac koji se odluči za vršenje obračuna izlaznog poreza prema opštim
uslovima propisanim ovim zakonom ima pravo na odbitak ulaznog poreza u skladu
s opštim odredbama u momentu kada je obračunata obaveza PDV-a postala
naplativa.
Član 49.
Drugi slučajevi prometa umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i
antikviteta
Preprodavac može takođe odabrati da obračunavanje PDV-a vrši na razliku
između prodajne i nabavne cijene za promet sljedećih dobara:
1. umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i antikviteta koje on sam
uvozi;
2. umjetničkih djela koja dobije direktno od umjetnika ili njegovog pravnog
nasljednika;
3. umjetničkih djela koja dobije po nižoj stopi od obveznika koji nije
preprodavac.
Osnovica za promet dobara prema ovom članu je razlika između prodajne cijene
preprodavca za takva dobra i nabavne cijene preprodavca za ta dobra, umanjena za
PDV na tu razliku.
Nabavna cijena za uvoze je iznos koji je jednak osnovici za uvoz dobara, uvećan za
PDV koji je obračunat i naplaćen ili plaćen na takav uvoz.
Nabavna cijena prema stavu 1. tač. 2. i 3. ovog člana je ukupno plaćeni iznos, u
koji su uračunati svi porezi, provizije, troškovi i dažbine koje je preprodavac
platio licu od kojeg je ta dobra dobio.
Prodajna cijena preprodavca je ukupno plaćeni iznos koji preprodavac primi ili
treba da primi od kupca ili trećeg lica, u koji su uključene subvencije koje su
direktno povezane s prometom, porezi i sve druge dažbine i zavisni troškovi
nabavke, provizije, troškovi pakovanja, isporuke i osiguranja koje preprodavac
obračunava kupcu, u koji je uključen PDV.
Ako je nabavna cijena veća od prodajne cijene za ista dobra, za osnovicu se smatra
da je nula.
Preprodavac koji vrši promet dobara prema ovom članu ne može odbiti ulazni
porez na dobra koja je dobio ili uvezao na ovaj način.
Odredbe člana 48. st. 2. i 3. ovog zakona primjenjuju se i na promet dobara u smislu
ovog člana.
U slučajevima kada nije moguće obračunati PDV na svaki isporučeni artikal, jer
su kupovina i prodaja izvršene u cijelosti, obveznik može odrediti maržu za
oporezivanje prema posebnim uslovima za određeni poreski period, kao razliku
između ukupnog prometa u tom periodu i ukupne nabavke dobara navedenih u članu
47. stav 2. ovog zakona.
UIO može izdati detaljnije propise u vezi s primjenom ovog člana.
Član 50.
Promet dobara na javnoj aukciji
Obveznik koji, prilikom unapređivanja svoje djelatnosti, radi ili u svoje ime
ili u ime drugog lica po ugovoru na osnovu kojeg se plaća provizija za kupovinu
ili prodaju korišćene robe, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i
antikviteta na javnoj aukciji (u daljem tekstu: aukcionar), s namjerom da ih proda
najboljem ponuđaču, može obračunavati i naplaćivati PDV saglasno ovom članu i
članu 51. Zakona.
Ako aukcionar istovremeno obračunava i naplaćuje PDV prema opštim i
posebnim uslovima, obavezan je da u svojim knjigama navede odvojene podatke o
prometu i da obračuna i naplati PDV za svaki posebno.
Aukcionar može obračunati i naplatiti PDV u skladu sa stavom 1. ovog člana ako
radi u ime nalogodavca koji je:
1. lice koje nije oporezivo lice;
2. drugi obveznik koji prema ovom zakonu nema pravo na odbitak ulaznog PDV-a
za ta dobra;
3. obveznik prema st. 1. i 2. člana 44. ovog zakona, ako se radi o njegovim stalnim
sredstvima;
4. preprodavac prema članu 47. ovog zakona.
Definicije iz st. 2. i 3. člana 47. primjenjuju se i na slučajeve navedene u ovom
članu.
Član 51.
Osnovica za promet dobara na javnoj aukciji
Osnovica za promet dobara iz člana 50. ovog zakona je razlika između cijene koja je
postignuta na javnoj aukciji i iznosa koji je aukcionar platio nalogodavcu za
izvršeni promet dobara, u koji je uključen PDV koji je aukcionar platio na
proviziju.
Iznos koji aukcionar treba da plati nalogodavcu jednak je razlici između cijene
postignute na javnoj aukciji i iznosa provizije koju aukcionar primi ili treba da
primi od nalogodavca, prema ugovoru kojim se provizija plaća pri prodaji.
Cijena koja je postignuta na aukciji je ukupni iznos u koji su uključeni porez i
direktni troškovi, kao što su: provizija, troškovi pakovanja, prevoza i
osiguranja, a koje kupac plaća aukcionaru za robu.
Aukcionar je obavezan kupcu i nalogodavcu ispostaviti fakturu za svaki promet
dobara na javnoj aukciji.
U fakturi koja se ispostavlja kupcu mora se navesti cijena dobara postignuta na
aukciji, porezi i druge dažbine, te direktni troškovi (provizija, troškovi
pakovanja, prevoza i osiguranja) koje aukcionar obračunava kupcu dobara.
PDV se ne može posebno iskazivati na fakturi.
U fakturi koju aukcionar ispostavlja nalogodavcu mora odvojeno da bude navedena
cijena postignuta na aukciji i iznos provizije koju aukcionar treba da primi ili
je primio od nalogodavca.
Ako je aukcionar fakturu navedenu u stavu 7. ovog člana ispostavio nalogodavcu
koji je obveznik, takva faktura zadovoljava uslove za izdavanje fakture predviđene
u članu 55. ovog zakona.
Smatra se da je nalogodavac izvršio promet dobara kada aukcionar ta dobra proda
na javnoj aukciji.
XIV – POVRAT PDV-A
Član 52.
Povrat ulaznog poreza
Ako je iznos ulaznog poreza u poreskom periodu veći od iznosa izlazne poreske
obaveze za isti period, obveznik ima pravo na povrat razlike.
Ako obveznik odluči da mu se ne izvrši povrat razlike iz stava 1. ovog člana, ta
razlika se priznaje kao poreski kredit.
Svaki poreski kredit koji se ne iskoristi nakon perioda od šest mjeseci vraća
se.
Svaki dospjeli povrat iz stava 1. ovog člana, na zahtjev obveznika, vrši se
najkasnije u roku od 60 dana po isteku roka za predaju prijave za PDV.
Povrat ulaznog poreza zbog ispravke greške u plaćanju vrši se u roku iz stava 3.
ovog člana, nakon što obveznik obavijesti UIO o nastaloj grešci ili nakon što
je UIO utvrdi na bilo koji drugi način.
Obveznik čija je osnovna djelatnost izvoz dobara i koji u uzastopnim prijavama za
PDV iskazuje iznos ulaznog poreza, koji je veći od iznosa njegove izlazne poreske
obaveze, ima pravo na povrat u roku od 30 dana od podnošenja prijave za PDV.
Obveznik koji ne primi razliku u PDV-u u roku iz st. 3. i 4. ovog člana ima pravo
na kamatu po stopi propisanoj zakonom kojim se reguliše stopa zatezne kamate,
počevši od prvog dana nakon isteka roka od 30 dana od dana podnošenja prijave za
PDV.
Ako je obvezniku dospio rok za plaćanje drugih poreza, obveznik prima povrat
razlike umanjen za iznos poreskog duga.
Propise kojima se obuhvaćaju detaljni uslovi i način povrata ulaznog poreza
donosi UIO.
Član 53.
Povrat PDV-a obveznicima koji nemaju uspostavljeno poslovanje u Bosni i
Hercegovini
Svaki obveznik koji nema uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini ima
pravo na povrat ulaznog poreza koji mu je obračunat na promet dobara i usluga
izvršenih od strane obveznika iz Bosne i Hercegovine ili koji je obračunat na
uvezenu robu u Bosnu i Hercegovinu, pod uslovima i na način propisan ovim
zakonom.
Obveznik iz stava 1. ovog člana ima pravo na povrat ulaznog poreza ukoliko:
1. dobra kupi ili uveze, odnosno primi usluge u svrhu obavljanja djelatnosti
koju strani obveznik obavlja u inostranstvu, pod uslovom da bi strani obveznik
imao pravo na odbitak ulaznog poreza na tu djelatnost da je obavlja u Bosni i
Hercegovini;
2. u toku perioda u kojem se priznaje pravo na povrat ulaznog poreza, ne vrši
promet dobara i usluga koji bi se smatrao prometom izvršenim u Bosni i
Hercegovini, osim:
a) usluga u vezi sa uvozom dobara povezanim s članom 21. stav 2. tačka 2. ovog
zakona;
b) usluga u vezi sa uvozom u skladu s članom 26. i izvozom u skladu s članom 27.
ovog zakona;
c) usluga na koje je PDV plaćen od strane lica za koga su te usluge izvršene.
3. Obveznici imaju pravo na povrat ulaznog poreza u određenom periodu na
osnovu zahtjeva koji podnesu UIO.
Propise kojima će se bliže regulisati uslovi i način povrata ulaznog poreza
donosi UIO.
Član 54.
Povrat PDV-a vezanog za izvoz od strane putnika
Fizička lica koja nemaju stalno mjesto prebivališta u Bosni i Hercegovini
imaju pravo na povrat PDV-a na robu koju kupe u Bosni i Hercegovini i iznesu je
izvan Bosne i Hercegovine, osim na:mineralna ulja, alkohol i alkoholna pića i
prerađevine od duvana.
Propise kojima će se bliže regulisati uslovi i način povrata PDV-a donosi
UIO.
XV – ISPOSTAVLJANJE FAKTURE, KNJIGOVODSTVO I ČUVANJE
DOKUMENATA
Član 55.
Poreske fakture
Obveznik je dužan da klijentu izda fakturu ili drugi dokument koji služi kao
faktura (u daljem tekstu: faktura) za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj
promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu čl. 24. i 25. ovog zakona.
Obaveza izdavanja fakture iz stava 1. ovog člana postoji i ako je nastala obaveza
plaćanja za dio prometa, odnosno prije nego što je izvršen cijeli promet.
Lice koje prima fakturu ili izdaje izvod o plaćanju mora obezbijediti da je
dobavljač robe, odnosno davalac usluga obveznik.
Obaveza ispostavljanja poreske fakture smatra se ispunjenom kada kupac ili
klijent ispostavi potvrdu o plaćanju, koji sadrži iste podatke kao što su oni na
fakturi opskrbljivača.
UIO izdaje bliže propise o uslovima za porezno fakturisanje, uključujući i
dopuštanje da se blagajnički računi ispostavljaju samo u maloprodaji, osim ako
kupac ne traži fakturu, utvrđujući ograničenja za korišćenje platnih izvoda
klijenta.
Knjižno obavještenje izdaje se u sljedećim slučajevima kada:
1. se roba vraća nakon ispostavljanja fakture;
2. dobavljač dobara, odnosno davalac usluga nakon ispostavljanja fakture odobri
sniženje cijene ili popust; i
3. dobavljač dobara, odnosno davalac usluga primi dodatnu uplatu za isporučena
dobra, odnosno izvršene usluge nakon ispostavljanja fakture.
Lica koja nisu registrovana kao obveznici, kao i registrovani obveznici koji
vrše promet dobara i usluga koji je oslobođen od PDV-a, ne mogu na fakturi
iskazati iznos PDV-a ili na bilo koji drugi način naznačiti da je u fakturi
sadržan iznos PDV-a.
Obveznik prema stavu 7. ovog člana, koji primi potvrdu o plaćanju na kojoj je
naznačeno da iznos uključuje PDV, obavještava lice koje je ispostavilo potvrdu o
plaćanju o ovim okolnostima i vraća primljeni iznos PDV-a.
Obveznik koji, suprotno st. 7. i 8. ovog člana, prikaže iznos PDV-a na fakturi
ili na bilo koji drugi način naznači da je u iznosu fakture uključen PDV,
naznačeni iznos PDV-a plaća UIO.
Isto tako, PDV se plaća UIO ako obveznik iskaže previsok iznos PDV-a na
fakturi ili na fakturi koja se odnosi na promet na koji se PDV ne treba plaćati
u iznosu iskazanog PDV-a ili ako na drugi način naznači da fakturisani iznos
uključuje PDV.
Plaćanje UIO pogrešno fakturisanog ili dobijenog iznosa može se izbjeći ako
se greška ispravi u korist kupca.
U kalkulaciji cijena jasno se navodi da u cijenu nije uključen PDV.
Član 56.
Knjigovodstvo
Svaki obveznik obavezan je da vodi knjige s dovoljno podataka koji će omogućiti
urednu primjenu PDV-a, uključujući i obračunavanje obaveze PDV-a za svaki
period PDV-a i inspekciju od strane UIO.
Navedene knjige vode se u skladu s propisima o računovodstvu.
Dobavljač dobara, odnosno davalac usluga dužan je da čuva kopije svih faktura,
knjižnih obavještenja i izvoda o plaćanju.
UIO može donijeti bliže propise o računovodstvu i knjigovodstvu, uključujući
i utvrđivanje zahtjeva i uslova za pretvaranje računovodstva i knjigovodstva koje
se vodi u stranoj valuti u državnu valutu u svrhu utvrđivanja poreske obaveze i
drugih podataka koji se obavezno vode.
XVI – REGISTRACIJA OBVEZNIKA
Član 57.
Registracija za PDV
Svako lice čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama i promet dobrima
oslobođenim uz kredit u prethodnoj godini prelazi ili je vjerovatno da će preći
prag od 50.000 KM dužno je da se registruje prema ovom zakonu kao poreski
obveznik. Kada se određuje da li je ili nije pređen prag od 50.000 KM, uzima se u
obzir i promet povezanih firmi i ostalih subjekata koji su kroz posjedovanje
dionica, ili na bilo koji drugi način, pod zajedničkom neposrednom ili
posrednom kontrolom.
Bliže propise za registraciju obveznika, uključujući i registracije dozvoljene
prema članu 44. stav 6. Zakona, donosi UIO.
Registrovani obveznici ili lica koja raspolažu dobrima u pogledu kojih se
prema ovom zakonu smatra da s njima raspolažu obveznici zavode se u jedinstveni
registar (u daljem tekstu: poreski registar) koji vodi UIO, a koji služi u svrhu
sprovođenja ovog zakona.
Bliže propise o zavođenju u jedinstveni registar obveznika, kao i o unošenju i
ispravljanju podataka u tom registru donosi UIO.
Obveznik je dužan da obavijesti UIO o izmjenama podataka koji utiču na
obračunavanje i plaćanje PDV-a, a koji su vezani za početak, mijenjanje ili
prestanak djelatnosti, osim ako nije drugačije propisano ovim zakonom.
UIO izdaje rješenje o registraciji obaveze plaćanja PDV-a u poreski registar za
svako lice iz stava 1. ovog člana.
Uvjerenje o registraciji jasno se izlaže na istaknutom mjestu u poslovnim
prostorijama.
Obveznici podnose zahtjev za registraciju najkasnije osam dana prije započinjanja
oporezivog poslovanja.
Sva lica koja prvi put postaju ili mogu da postanu obveznici dužna su da UIO
podnesu zahtjev za registraciju najkasnije do 20-og u kalendarskom mjesecu po
isteku mjeseca u kojem su ostvarila ili je vjerovatno da će ostvariti promet
dobara ili usluga u iznosu koji je veći od iznosa propisanog u stavu 1. ovog
člana.
Ta lica postaju registrovani obveznici danom koji utvrdi UIO u rješenju o
registraciji koje se izdaje u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.
Izuzetno od odredbi stava 1. ovog člana, UIO po službenoj dužnosti određuje
PDV obavezu poljoprivrednika čiji katastarski prihod prelazi iznos predviđen
stavom 3. člana 44. ovog zakona.
Sva lica koja raspolažu dobrima, koja se prema ovom zakonu tretiraju kao da su
isporučena od strane obveznika koji obavljaju svoju poslovnu djelatnost, obavezna
su da UIO podnesu zahtjev za registraciju u roku od 15 dana od dana kada steknu
pravo na raspolaganje takvim dobrima.
Oblik i sadržaj zahtjeva za registraciju propisuje UIO.
Član 58.
Registracija zasebnih poslovnih subjekata
Kada obveznik ima više od jednog poslovnog subjekta u Bosni i Hercegovini,
podnosi zahtjev za registraciju kao da se radi o jednom poslovnom subjektu.
Na zahtjev obveznika prema prethodnom stavu, UIO može posebno registrovati
svaki poslovni subjekat, pod uslovom da se knjigovodstvo vodi odvojeno za svaki
od njih.
Član 59.
Zajednička registracija
Kada više obveznika zajednički obavlja djelatnosti koje su oporezive prema ovom
zakonu, UIO može, na zahtjev tih obveznika, odobriti zajedničku registraciju.
Zajednička registracija može se odobriti i u slučaju kada dva ili više obveznika
obavljaju djelatnosti koje su i oporezive i oslobođene prema ovom zakonu.
Uslov za zajedničku registraciju je da jedan obveznik, pravno lice ili matična
firma, direktno ili indirektno, kroz posjedovanje svih dionica, u potpunosti
posjeduje podružnu firmu ili firme drugog obveznika koje su uključene u
zajedničku registraciju.
Član 60.
Registracija poreskih punomoćnika
Obveznik koji nema sjedište u Bosni i Hercegovini, a koji vrši promet dobara i
usluga u Bosni i Hercegovini, registruje se kod poreskog punomoćnika koji ima
sjedište u Bosni i Hercegovini.
Obveznik i punomoćnik su solidarno i pojedinačno odgovorni za porez koji se
obračunava u skladu s ovim zakonom.
Prava i obaveze koje imaju obveznici u Bosni i Hercegovini, u skladu s ovim
zakonom, odnose se i na punomoćnika.
Član 61.
Dobrovoljna registracija
UIO može dati odobrenje za dobrovoljnu registraciju licima koja vrše
iznajmljivanje, poljoprivrednu obradu posjeda ili bilo kojeg njegovog dijela.
Dobrovoljna registracija može se odobriti licu koje iznajmljuje prostorije, osim
ako se te prostorije izdaju za stanovanje.
Dobrovoljna registracija ne uključuje već ustanovljene zakupe osim ako to zakupac
ne prihvati.
UIO može uslovno dati rješenje za dobrovoljnu registraciju licu koje kupuje i
izgrađuje objekte i vrši unapređenja zemljišta u svrhu prodaje obvezniku.
Dobrovoljna registracija iz stava 1. ovog člana daje se na period od najmanje dvije
kalendarske godine.
U slučaju da se dobrovoljna registracija odobri prije nego što se završi
izgradnja objekata koji se izdaju u zakup, vrijeme registracije počinje teći od
početka prvog zakupa.
UIO može bliže propisati postupak dobrovoljne registracije prema ovom
članu.
Član 62.
Prestanak registracije
UIO, na zahtjev obveznika ili po službenoj dužnosti, može donijeti rješenje o
brisanju obveznika iz jedinstvenog registra kada obveznik u prethodnoj
kalendarskoj godini nije ostvario ukupan promet veći od iznosa utvrđenog
odredbama st. 1. do 3. člana 44. i stava 1. člana 57. ovog zakona.
Ako obveznik prestane da obavlja poslovne djelatnosti, UIO po službenoj
dužnosti donosi rješenje o prestanku registracije za PDV.
Prije donošenja rješenja o prestanku registracije, obveznik je dužan da obračuna
i plati PDV na sve nabavke koje je izvršio do dana obavještavanja UIO o
prestanku obavljanja djelatnosti i izvrši popis svih dobara na zalihama.
Obveznik je dužan da obračuna PDV na dobra koja su popisana na zalihama, kao da
se radi o kupovini dobara za njegove vlastite potrebe.
UIO donosi rješenje o prestanku registracije nakon izmirivanja poreskih
obaveza iz st. 3. i 4. ovog člana.
XVII – NADZOR OBRAČUNAVANJA, PLAĆANJA I NAPLATE PDV-A
Član 63.
Nadzor obračunavanja, plaćanja i naplate PDV-a
Nadzor obračunavanja, plaćanja i naplate PDV-a vrši UIO, u skladu s posebnim
zakonom.
Kod uvoza robe, obračunavanje, naplaćivanje i plaćanje PDV-a nadzire UIO u
skladu sa carinskim propisima kao da PDV predstavlja uvoznu carinsku
dažbinu.
XVIII – PREVENTIVNE MJERE PROTIV OBVEZNKKA KOJI OBAVLJAJU
FIKTIVNI PROMET
Član 64.
Tumačenje
„Fiktivni promet“ znači obavljanje poslovnih djelatnosti s ciljem da se
prevarom izbjegne plaćanje PDV-a.
Član 65.
Promet i poslovanje zasnovani na ugovorima koji su suprotni javnom redu i
interesu
Izuzetno od odredaba propisanih u Glavi X ovog zakona, UIO odbija zahtjeve za
povrat PDV-a, ako do prometa na kojem je zasnovan zahtjev nije došlo zbog toga
što se ugovorni osnov između dobavljača i primaoca osnovano smatra nevažećim.
UIO odbija zahtjeve iz stava 1. ovog člana, bez obzira na dobre namjere lica koje
vrši potraživanje, a u vezi s nevaženjem ugovorne osnove.
Član 66.
Solidarna odgovornost
UIO odbija zahtjeve za povrat PDV-a u slučaju kada je podnosilac zahtjeva znao
ili mogao da zna da je isporučilac dobara, odnosno davalac usluga nepravilno
izvršio obračun svog PDV-a.
Za podnosioca zahtjeva smatra se da je znao ili imao razloga da zna da je promet
izvršen pod uslovima koji ukazuju na to da su poslovne djelatnosti isporučioca
dobara odnosno davaoca usluga neprofitabilne ako su svi troškovi poslovanja,
uključujući i PDV, plaćeni.
UIO je ovlašćena da naloži za određene registrovane poreske obveznike koji su u
dugu – dužnike, da PDV na isporuke registrovanim obveznicima PDV-a, plati od
strane primaoca isporuke.
^lanovi 41. do 43. ovog zakona u vezi s prometom koji se odnosi na građevinske
radove takođe se primjenjuju na primaoce i isporučioce dobara i usluga prema
posebnoj šemi za poreske obveznike – dužnike, propisanoj u prethodnom stavu.
Posebna šema za poreske obveznike-dužnike može se primijeniti na određenog
poreskog obveznika – dužnika ako je u opasnosti značajan iznos poreskih prihoda
i ako UIO smatra da je korišćenje ove posebne šeme neophodno i najprikladnije
da bi se sprečilo akumulisanje dugova.
UIO će svojim propisima odrediti dodatne uslove za primjenu ove posebne šeme
na poreske obveznike – dužnike.
Odluka o uvođenju posebne šeme za određenog poreskog obveznika-dužnika
objavljuje se u ‘“Službenom glasniku BiH“ i u najmanje tri najčitanije dnevne
novine i ne može se primjenjivati na bilo kog poreskog obveznika – primaoca
isporuke prije njenog objavljivanja.
XIX – KAZNENE ODREDBE
Član 67.
Prekršaji
Svaki poreski obveznik koji činjenjem ili nečinjenjem napravi prekršaj
podliježe novčanoj kazni za prekršaj. Poreski obveznik koji:
1. obračuna i naplati PDV-a na prenos imovine koja čini firmu ili dio firme,
u suprotnosti sa stavom 2. člana 7. ovog zakona, biće novčano kažnjen u iznosu
koji odgovara iznosu od 50% od obračunatog iznosa;
2. ne obračuna i ne plati PDV na osnovicu u skladu s članom 20. ovog zakona
biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od neobračunatog ili
neplaćenog iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;
3. ne obračuna i ne plati ili pogrešno obračuna i plati PDV u skladu sa
stavom 2. člana 38. i stavom 5. člana 39. ovog zakona biće novčano kažnjen u iznosu
koji odgovara iznosu od 50% od neplaćenog ili pogrešno obračunatog iznosa, a
minimalno u iznosu od 100 KM;
4. ne podnese prijavu za PDV ili je ne podnese u propisanom roku, u skladu sa
st. 1. do 4. člana 39. ovog zakona, biće novčano kažnjen u iznosu od 300 KM, osim u
slučajevima kada je prijava negativna;
5. pogrešno obračuna iznos ulaznog poreza u skladu sa Glavom X ovog zakona
biće novčano kažnjen u iznosu od 50% od nezakonski stečene dobiti;
6. obračuna PDV, iskaže PDV na fakturama i odbije ulazni porez, suprotno
članu 44. ovog zakona, biće novčano kažnjen u iznosu od 100% od obračunatog
iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;
7. obračuna veću paušalnu naknadu od one koja je dozvoljena prema članu 45. ovog
zakona biće novčano kažnjen u iznosu od 100% od premašene naknade;
8. ne obračuna i ne plati PDV u skladu s članom 46. ovog zakona biće novčano
kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od neobračunatog ili neplaćenog
iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;
9. ne obračuna i ne plati PDV u skladu s čl. 47 – 49. ovog zakona, kao
preprodavac korišćene robe, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i
antikviteta biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od
neobračunatog ili neplaćenog iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;
10. ne obračuna i ne plati PDV u skladu s čl. 50. i 51. ovog zakona, kao
aukcionar, biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od
neobračunatog ili neplaćenog iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;
11. ne ispostavi fakturu ili ne sačuva primjerak fakture, u skladu s članom 55.
st. 1. i 2. ovog zakona, biće novčano kažnjen u iznosu od 300 KM;
12. na fakturi ne iskaže PDV ili druge podatke iz kojih se iznos PDV može
odbiti saglasno čl. 47. i 51. i PDV ne prikaže na fakturi ili u izvodima sa
cijenama jasno ne naznači da PDV nije uključen u skladu s članom 55. ovog zakona
biće novčano kažnjen u iznosu od 100% iskazanog PDV-a ili iznosa PDV-a koji se
može oduzeti, a u iznosu od 300 KM u ostalim slučajevima;
13. ne vodi i ne čuva knjige u skladu s članom 56. ovog zakona, podliježe
novčanoj kazni u rasponu od 300 KM do 10.000 KM;
14. ne obavijesti UIO o početku, izmjeni ili prestanku obavljanja svoje
djelatnosti saglasno čl. 57, 60. i 62. ovog zakona biće novčano kažnjen u iznosu od
100% od obaveze o kojoj se nije obavijestilo zbog propusta poreskog obveznika, a
minimalno sa 1.000KM.
Ovlašćeno lice koje radi za pravno lice podliježe istoj novčanoj kazni kao i
pravno lice kako je propisano prethodnim stavom.
Kazne koje su propisane st. 1. i 2. ovog člana povećavaju se za 50%:
1. svaki put kada je počinilac povratnik (ranije kažnjavan);
2. u slučajevima kada je poreski obveznik sprečavao UIO u otkrivanju
prekršaja; i
3. u slučajevima kada je poreski obveznik počinio prekršaj primjenom sredstava
prevare ili kroz uplitanje trećeg lica koje nije zaposlenik poreskog obveznika i
ne zavisi od njega na bilo koji drugi način.
XX – ŽALBENI POSTUPAK
Član 68.
Žalbe
Kada obveznik od službenika primi rješenje koje:
1. utiče na bilo koji iznos PDV-a koji mora platiti, direktno ili indirektno,
ili
2. predstavlja rješenje kojim mu se nameće određena administrativna kazna; ili
3. predstavlja rješenje o oduzimanju bilo koje stvari koja mu pripada a koja je
zadržana, odnosno kojom se produžava rok za sačinjavanje rješenja o tom
oduzimanju; ili
4. predstavlja uslov za povrat bilo koje stvari koja je zadržana ili oduzeta,
5. utiče na registraciju ili poništenje registracije bilo kojeg lica prema
ovom zakonu.
od UIO može zahtijevati da izvrši reviziju tog rješenja.
Zahtjev za reviziju rješenja od strane UIO podnosi se u roku od 60 dana od dana
donošenja rješenja putem pismenog obavještenja potkrijepljenog materijalnim
dokazima koje određeno lice želi da predoči.
UIO može da produži rok u okviru kojeg se zahtjev za reviziju treba izvršiti
prema stavu 1. ovog člana za onoliko dugo koliko smatra da je potrebno.
UIO u roku od 60 dana od prijema zahtjeva u pisanoj formi obavještava obveznika
koji je zahtijevao reviziju prema stavu 1. ovog člana o svojoj odluci u vezi s
revizijom rješenja.
Kada UIO ne obavijesti obveznika kako se to od nje traži, smatra se da je
potvrdila rješenje.
U roku od 60 dana od dana kada je UIO ili poslala obavještenje o svojoj odluci po
zahtjevu za reviziju ili od kada se smatra da je potvrdila svoje rješenje, obveznik
koji je zahtijevao reviziju može se žaliti Osnovnom sudu za prekršaje.
Žalba Osnovnom sudu za prekršaje sačinjava se u pisanoj formi i prate je
materijalni dokazi koje obveznik (u daljem tekstu: podnosilac žalbe) želi da
predoči.
UIO, u roku od 30 dana od dana kada je obaviještena o žalbi, odgovara u pisanoj
formi.
Osnovni sud za prekršaje vodi saslušanje žalbe u roku od 60 dana od dana kada je
žalba podnesena.
Podnosilac žalbe može usmene ili pisane dokaze dati Osnovnom sudu za
prekršaje tokom saslušanja žalbe, a u slučajevima kada do toga dođe i UIO se
daje mogućnost da predoči usmene i pisane dokaze.
Osnovni sud za prekršaje obavještava učesnike u postupku o svojoj odluci,
zajedno s pisanim razlozima za odluku, u roku od 30 dana od dana završetka
saslušanja.
Podnosilac žalbe ili UIO mogu se žaliti Vrhovnom sudu u svrhu revizije
odluke koju je donio Osnovni sud za prekršaje.
Teret dokazivanja da je rješenje UIO pogrešno leži na podnisiocu žalbe.
Zahtjev za reviziju rješenja od strane UIO koji je sačinjen u skladu sa stavom 1.
ovog člana, žalba podnesena Osnovnom sudu za prekršaje prema stavu 6. ovog člana
ili molba Vrhovnom sudu za reviziju rješenja prema stavu 12. ovog člana ne
obustavlja bilo kakvu obavezu plaćanja bilo kakve dažbine oko koje se vodi spor,
osim ako UIO, Osnovni sud za prekršaje ili Vrhovni sud, po molbi zbog
poteškoća u poslovanju, ne nalože da se obaveza plaćanja obustavi dok ne donesu
svoju odluku.
Kada se spor konačno riješi u korist:
1. UIO, obveznik plaća neplaćeni porez, kazne i kamate koje su narasle do
trenutka kada je ta stvar riješena, i
2. podnosioca žalbe, UIO:
(a) vrši povrat više uplaćenog poreza zajedno s kamatom na taj iznos koja je
narasla do trenutka kada je ta stvar riješena, i
(b) u slučaju kada je bilo šta vraćeno vlasniku, prodano ili uništeno –
(i) vraća se iznos koji je jednak iznosu plaćenom od strane vlasnika za vraćanje
te stvari, ili
(ii) u slučaju kada je određena stvar uništena, iznos koji je jednak dobitku od
prodaje; ili
(iii) izvršiti povrat iznosa koji je jednak tržišnoj vrijednosti te stvari u
momnetu njenog oduzimanja prije uništenja.
UIO u predviđenim propisima donosi bliže odredbe prema ovom članu.
XXI – POSEBNE I DODATNE ODREDBE
Član 69.
Odobrenje
UIO može da izmijeni iznose precizirane u članu 44. stav 3. i članu 57. stav 1.
ovog zakona, ako se kurs Centralne banke Bosne i Hercegovine za KM prema EVR-u
značajno mijenja, ili ako se propisi o utvrđivanju katastarskog prihoda izmijene.
Član 70.
Detaljni propisi
Kombinovana nomenklatura tarifnih oznaka koristi se za razvrstavanje
proizvoda, dok se standardna klasifikacija djelatnosti koristi za klasifikaciju
poslovnih djelatnosti.
UIO donosi propise za sprovođenje ovog zakona, uključujući i kriterijume u vezi
sa oslobađanjima, te način na koji se mogu ostvariti.
UIO može propisima izdatim u skladu s ovim zakonom propisati da svako
fizičko lice koja krši odredbe propisa podliježe novčanoj kazni do 3.000 KM,
da odgovorno lice u pravnom licu podliježe novčanoj kazni do 5.000 KM i da
svako pravno lice podliježe novčanoj kazni do 10.000 KM.
Član 71.
Tumačenje
U ovom zakonu „poslovanje“ uključuje svaki oblik trgovine, profesije ili
zanimanja.
Sljedeće se smatra obavljanjem poslovanja:
1. stavljanje objekata od strane kluba, udruženja ili organizacije (za članarinu
ili drugu naknadu) na raspolaganje njihovim članovima;
2. ulaz lica u prostorije uz naknadu.
„Stalna sredstva“ obuhvaćaju kompjutersku opremu, zemljište i zgrade,
građevinske radove, renoviranje i radove na postavljanju instalacija.
„Dokument“ znači sve na čemu su zabilježeni podaci bilo kakvog opisa.
„Ulazni porez“ u vezi s poreskim obveznikom znači iznos PDV-a koji se
zaračunava prilikom isporuke dobara ili usluga tom obvezniku, i PDV koji je on
platio ili treba da plati prilikom uvoza dobara, pri čemu se (u oba slučaja) radi
o dobrima ili uslugama koje se koriste ili treba da se koriste u poslovne svrhe
tog obveznika.
„Faktura“ obuhvaća i svaki dokument koji je sličan fakturi.
„Izlazni porez“, u pogledu poreskog obveznika, znači PDV koji obračunava na
promet koji vrši.
„Propisan“ znači propisan propisima.
„Propisi“ znači propisi koje donese UIO prema ovom zakonu.
„Promet“ ima značenje koje je dato čl. 4. i 8.
„Porez“ znači porez na dodatu vrijednost.
„Poreska faktura“ ima značenje dato članom 55.
„Poreski obveznik“ ima značenje dato članom 12. i predstavlja lice koje je
obavezno da bude registrovano u svrhe PDV-a prema članu 57. ovog zakona.
U članovima ovog zakona, gdje je dato ovlašćenje UIO da izdaje propise, „UIO“ se
takođe odnosi i na Upravni odbor, uspostavljen prema Zakonu o sistemu
indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, broj
44/03), uz poštivanje podjele odgovornosti između Odbora i UIO, kako je
propisano navedenim zakonom.
XXII – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 72.
Povrat PDV-a u periodu do 30.06.2006. godine
U periodu od 01. 07.2005. do 30.06. 2006. godine, primjena člana 52. ovog zakona
biće suspendovana na način da se za iznose ulaznog poreza poreskih obveznika,
koji prelaze iznose izlaznog poreza za bilo koji dati poreski period, neće vršiti
povrat, nego će se prenositi kao akontacija za buduće obaveze po PDV-u za period
od šest mjeseci.
U slučajevima gdje poreska akontacija nije iskorišćena u okviru perioda
navedenog u stavu 1. ovog člana, poreski obveznik će, po svom zahtjevu, imati pravo
na povrat.
UIO može da produži period u kojem je suspendovana primjena člana 52. najviše
na još jedan period od 12 mjeseci.
Primjena stava 6. člana 52. ovog zakona, bez obzira na prethodne stavove ovog
člana, neće biti suspendovana.
Član 73.
Obračunavanje vrijednosti prometa dobara i usluga izvršenog do 30.06.2005.
Dobavljač dobara i davalac usluga dužan je da, na dan 30.06.2005. godine, izvrši
obračun vrijednosti dobavljenih dobara i izvršenih usluga, a koja nije naplatio
od kupaca i da ih obračuna navedenim kupcima.
Obaveza iz stava 1. ovog člana odnosi se i na usluge kooperanata glavnog izvođača
radova.
Ako je obračun iz stava 1. ovog člana izvršen poslije 01.07.2005, a u kojem je
evidentirana ukupna vrijednost dostavljene robe i izvršenih usluga, osnovica za
obračun PDV-a je samo ona vrijednost koja je obračunata za period poslije
01.07.2005. godine.
Osnovica iz stava 3. ovog člana umanjuje se i za unaprijed plaćene iznose koji su
uplaćeni do 30.06.2005. godine i koji se odnose na promet investicione opreme,
stalnih sredstava, izgradnju nekretnina i usluge koje treba da se izvrše nakon
01.07.2005. godine, ako je porez na promet proizvoda i usluga obračunat i plaćen u
skladu s propisima koji regulišu oporezivanje po navedenom osnovu.
Svaka faktura koja se ispostavi do 30.06.2005, a u vezi s kojom se ne izvrši
promet dobrima ili uslugama, poništava se.
Svaki dobavljač robe, odnosno davalac usluga koji vrši kontinuirani promet
dobara i usluga i koji ispostavlja naknadne fakture za takav promet, te izvrši
obračun do 30.06.2005. godine, obračunava porez na promet proizvoda i usluga u
skladu s propisima koji su regulisali oporezivanje po navedenom osnovu.
Član 74.
Konačni obračun poreza na promet proizvoda i usluga i rokovi za plaćanje
poreza
Obveznici poreza na promet proizvoda i usluga dužni su da, najkasnije do
20.08.2005. godine, UIO dostave konačan obračun poreza na promet proizvoda i
usluga, za period poslovanja od 01.01. do 30.06.2005. godine.
Porez na promet proizvoda i usluga, u vezi s kojim se javlja obaveza obračunavanja
do 30.06.2005. godine, plaća se u rokovima i na način propisan za plaćanje tog
poreza nakon podnesene prijave.
Iznos poreza na promet koji je uključen u nenaplaćena potraživanja na dan
30.06.2005. godine, a koji nije plaćen po podnošenju prijave za period od 01.01. do
30.06.2005. godine, plaća se istovremeno sa naplatom potraživanja, i to u roku od
pet dana od dana prijema uplate, ali ne kasnije od 31.12.2005.godine.
Član 75.
Popis nenaplaćenih faktura
Obveznici poreza na promet proizvoda i usluga dužni su da sačine popis svih
nenaplaćenih a ispostavljenih faktura, te izvršenih avansnih plaćanja na dan
30.06.2005. godine, koji uključuje obračunati porez za svaki okončani promet
dobrima i uslugama, te isti, zajedno s obračunom poreza na promet za period od
01.01. do 30.06.2005.godine, dostavi UIO.
Član 76.
Popis robe u maloprodaji
Obveznici poreza na promet, koji vrše promet na malo, dužni su da sačine popis
proizvoda na zalihama na dan 30.06.2005. godine.
Obveznici iz stava 1. ovog člana dužni su da obračunaju PDV u skladu s
odredbama ovog zakona.
Obveznici su dužni da UIO dostave inventurne liste zaliha do 10.07.2005.
godine.
Svaki obveznik iz stava 2. ovog člana, koji nije obavezan platiti PDV, podnosi
svoj PDV račun do 31.07.2005. i plaća obračunati PDV do 31.08.2005.
Prodajne cijene prati tržišna inspekcija u skladu sa zakonom.
Član 77.
Popis određenih dobara u maloprodaji i ugostiteljstvu
Obveznici koji obavljaju trgovinsku i ugostiteljsku djelatnost, a obveznici su
PDV-a u skladu s ovim zakonom, dužni su da na dan 30.06.2005. godine izvrše
popis zaliha proizvoda (bezalkoholnih pića, piva, mineralnih voda, sokova,
alkoholnih pića i vinskih destilata) po nabavnim cijenama s uračunatim
porezom na promet proizvoda. Ista obaveza važi i za druge obveznike koji
podliježu obavezi plaćanja poreza a koji svoje obaveze u pogledu poreza na promet
obračunavaju na osnovu isporuka prodavnicama ili drugim poslovnim
jedinicama.
Ako se iznos poreza na promet koji je uključen u nabavnu cijenu ne može utvrditi,
porez na promet utvrđuje se iz stopa obračunatih na osnovu stopa prema Zakonu o
porezu na promet.
Liste popisanih zaliha sa naznačenim porezom na promet, obveznici dostavljaju
UIO do 10.07.2005. godine.
Kada UIO odobri inventurne liste dobara na zalihama prema stavu 1. ovog člana,
porez na promet prikazan u inventurnoj listi tretira se, prema ovom zakonu, kao
ulazni porez.
Obveznik ima pravo da izvrši odbitak ulaznog poreza iz stava 4. ovog člana u
srazmjeri sa prometom, ali nema pravo na povrat ulaznog poreza po tom osnovu.
Obveznici iz stava 1. ovog člana dužni su da izvrše popis zaliha dobara –
duvanskih prerađevina na dan 30.06.2005. godine, te taj popis dostave UIO do
10.07.2005. godine.
Zalihe duvanskih prerađevina, koje su popisane na dan 30.06.2005. godine,
obveznici su dužni da prodaju po cijenama koje su važile na dan popisa dok se
zalihe ne potroše.
Prodaju zaliha po maloprodajnim cijenama prati tržišna inspekcija u skladu sa
zakonom.
Član 78.
Zahtjev za registraciju za PDV
Lica iz člana 12. ovog zakona postaju obveznici prema odredbama ovog zakona ako
su u 2005. godini ostvarili ili procjenjuju da će ostvariti promet koji je veći od
iznosa određenog u članu 57. stav 1. ili katastarski prihod veći od iznosa
propisanog u članu 44. stav 3. ovog zakona.
Lica iz stava 1. ovog člana obavezna su da zahtjev za registraciju podnesu UIO
najkasnije do 30.03.2005. godine, osim poljoprivrednika koje UIO registruje po
službenoj dužnosti.
UIO licima iz stava 2. ovog člana izdaje rješenje o registraciji, najkasnije do
31.05.2005. godine, a ostalim licima najkasnije do 30.06.2005. godine.
Član 79.
Kazne za prekršaje učinjene u periodu između stupanja na snagu Zakona i
njegove primjene
Poreski obveznici koji, činjenjem ili nečinjenjem, naprave prekršaj u vezi sa
samostalnim obavljanjem poslovne djelatnosti podliježu novčanoj kazni za
prekršaje. Poreski obveznik koji:
(a) ne obračuna vrijednost kupljenih dobara i izvršenih usluga za nabavke na
dan 30.06.2005. (stav 1. člana 73. ovog zakona) biće novčano kažnjen u iznosu koji
odgovara 100% neobračunatog iznosa, a minimalno 500 KM;
(b) ne plati porez na promet na propisani način i u propisanim rokovima (stav
2. člana 74. ovog zakona) biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara 150%
neplaćenog poreza na promet, a minimalno 500 KM;
(c) ne plati iznos poreza na promet uključen u neplaćena potraživanja na dan
30.06.2005. do 31.12.2005. (stav 3. člana 74. ovog zakona) biće novčano kažnjen u
iznosu koji odgovara 150% neplaćenog iznosa, a minimalno 500 KM;
(d) ne sačini popis na dan 30.06.2005. svih ispostavljenih, neplaćenih faktura
ili ih ne preda UIO u propisanom roku (član 75. ovog zakona) biće novčano
kažnjen u iznosu od 1.000 KM;
(e) ne sačini popis na dan 30.06.2005. svih dobara na zalihama, ili UIO ne
preda inventurne liste u propisanim rokovima (člana 76. ovog zakona) biće
novčano kažnjen u iznosu od 1.000 KM;
(f) ne sačini popis na dan 30.06.2005. proizvoda po prodajnim cijenama gdje je
porez na promet naveden odvojeno, ili ne podnese UIO inventurne liste u
propisanom roku (st. 1. i 3. člana 77. ovog zakona) biće novčano kažnjen u iznosu
od 1.000 KM;
(g) ne podnese zahtjev za registraciju u propisanom roku (stav 2. člana 78. ovog
zakona) biće novčano kažnjen u iznosu od 5.000 KM.
Svaki zaposlenik, zastupnik ili posrednik obveznika, koji je odgovoran za
izvršenje zadataka navedenih u prethodnom stavu, podliježe istoj novčanoj kazni
kao i glavni obveznik za prekršaje prema stavu 1. u gornjem tekstu.
Kazne propisane st. 1. i 2. ovog člana povećavaju se za 50% u slučajevima kada je
poreski obveznik:
1. pravio smetnje s ciljem sprečavanja UIO u otkrivanju prekršaja; i
2. počinio prekršaj primjenom sredstava prevare ili kroz uplitanje trećeg lica
koje nije zaposlenik poreskog obveznika i ne zavisi od njega na bilo koji drugi
način.
Član 80.
Obustava primjene člana 33. ovog zakona
Izuzetno od odredaba člana 52. ovog zakona, odbitak dijela ulaznog poreza utvrđuje
se na osnovu stvarnih podataka o izvršenom prometu dobara i usluga na koje se
PDV plaća, do 31.12. 2005. godine.
Član 81.
Primjena člana 37. ovog zakona
^lan 37. ovog zakona ne primjenjuje se na dobra na zalihama, koja su nabavljena
prije 01.07.2005. godine.
Član 82.
Prestanak važenja propisa
Danom primjene ovog zakona prestaju da važe:
1. Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga – prečišćeni tekst („Službene
novine Federacije BiH“, broj 42/02);
2. Zakon o akcizama i porezu na promet („Službeni glasnik Republike Srpske“,
br. 25/02, 30/02, 60-Dio II/03 i 96/03);
3. Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga („Službeni glasnik Brčko
Distrikta“, br. 7/02 i 16/03).
Član 83.
Stupanje na snagu
Ovaj zakon stupa na snagu 15 dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku
BiH“, a primjenjuje se od 01.07.2005. godine, izuzev odredaba čl. 72. do 79. koje se
primjenjuju od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Ovaj zakon biće objavljen u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta
Bosne i Hercegovine.
PSBiH broj 146/05
26. januara 2005. godine
Sarajevo
Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamentarne skupštine BiH
Šefik Xaferović, s. r.
Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamentarne skupštine BiH
Goran Milojević, s. r.
ANEKS 1.
UMJETNIČKA DJELA, KOLEKCIONARSKI PREDMETI I
ANTIKVITETI
Stav 5. člana 47.
(a) „Umjetnička djela“ znači:
• slike, kolaži i slične dekorativne ploče, slike i crteži, koje su u
potpunosti izrađene rukom, ustima ili stopalima umjetnika, osim planova
i crteža za arhitektonske, inženjerske, industrijske, komercijalne,
topografske ili slične svrhe, ručno ukrašeni proizvedeni artikli,
pozorišne dekoracije, studijska platna koja stoje u pozadini ili slična
obojena platna. (oznaka KN 9701);
• originalne gravure, štampane slike i litografije, koje predstavljaju
otiske koji su proizvedeni u ograničenom broju primjeraka direktnu u
crno- bijeloj boji ili u koloru od jedne od nekoliko ploča koje su u
cijelosti izrađene ručno, ustima ili stopalima umjetnika, bez obzira na
proces ili tehniku ili materijal koji je koristio, ali ne uključujući bilo
kakav mehanički ili fotomehanički proces (oznaka KN 9702 00 00);
• originalne skulpture i statue, u bilo kom materijalu, pod uslovom da su u
potpunosti izrađene od strane umjetnika;
• odljevci skulptura, čija je proizvodnja ograničena na osam kopija koju
nadzire umjetnik ili njegov nasljednik po pravu (oznaka KN 9703 00 00);
• tapiserije (oznaka KN 5805 00 00) i tekstilni proizvodi koji se stavljaju
na zid (oznaka KN 6304 00 00) izrađeni rukom od originalnih nacrta koje
su dali umjetnici, pod uslovom da nema više od osam kopija svakog od
njih;
• pojedini predmeti od keramike u potpunosti izrađeni i potpisani od
strane umjetnika,
• cakline na bakru izrađene isključivo rukom, ograničene na osam brojevima
označenih kopija koje nose potpis umjetnika ili studija, isključujući
nakit, zlatninu i srebrninu;
• fotografije koje snimi umjetnik i koje odštampa on ili koje se
odštampaju pod njegovim nadzorom, potpisane i označene brojevima i
ograničene na 30 kopija, uključujući sve veličine i okvirove;
(b) „kolekcionarski predmeti“ znači:
• poštanske ili taksene marke, poštanski žigovi, koverte prvog dana,
prethodno oštambiljani kancelarijski materijal i slično, frankirani
ili, ako nisu frankirani, da ne predstavljaju zakonsko sredstvo plaćanja i
da nisu namijenjeni za upotrebu kao zakonsko sredstvo plaćanja (oznaka KN
9704 00 00);
• kolekcije i kolekcionarski primjerci od zoološkog, botaničkog,
mineraloškog, anatomskog, arheološkog, etnografskog ili numizmatičkog
interesa (oznaka KN 9705 00 00);
(c) „antikviteti“ znači objekti osim umjetničkih djela i kolekcionarskih
predmeta koji su stariji od 100 godina (oznaka KN 9706 00 00).
Na osnovu člana IV 4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština
Bosne i Hercegovine na 57. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 17. maja 2005.
godine i na 42. sjednici Doma naroda, održanoj 18. maja 2005. godine, usvojila je
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DODATU
VRIJEDNOST
Član 1.
U Zakonu o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj 9/05), u
članu 29. stav 1.iza alineje 3. dodaje se nova alineja 4. koja glasi:
„4. snabdijevanje dobrima i uslugama u okviru međunarodnih projekata pružanja
pomoći u kojima je Bosna i Hercegovina obavezana međunarodnim ugovorom da
obezbijedi da takvi projekti ne budu opterećeni PDV-om“.
Član 2.
U članu 32., stav 5. u alineji 1. broj „8“ zamjenjuje se brojem „7“.
Član 3.
U članu 72. riječi, uključujući i naslov: „30.06.2006. godine“ zamjenjuju se
riječima: „31.12.2006.“, a riječi: „01.07.2005.“ zamjenjuju se riječima:
„01.01.2006.“.
U članu 73. riječi, uključujući i naslov: „30.06.2005. godine“ zamjenjuju se
riječima: „31.12.2005.“, a riječi: „01.07.2005.“ zamjenjuju se riječima:
„01.01.2006.“.
U članu 74. riječi: „30.06.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“,
riječi: „20.08.2005.godine“ zamjenjuju se riječima:“20.02.2006.“, a riječi:
„31.12.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „30.06.2006.“.
U članu 75. riječi: „30.06.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“.
U članu 76. riječi: „30.06.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“,
riječi: „10.07.2005.godine“ zamjenjuju se riječima: „10.01.2006.“, riječi:
„31.07.2005.“ zamjenjuju se riječima: „31.01.2006.“, a riječi: „31.08.2005.“ zamjenjuju
se riječima: „28.02.2006.“.
U članu 77. riječi: „30.06.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“, a
riječi: „10.07.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „10.01.2006.“.
U članu 78. riječi: „30.03.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „30.09.2005.“,
riječi: „31.05.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „30.11.2005.“, a riječi:
„30.06.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“.
U članu 79. riječi: „30.06.2005. “ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“, a riječi:
„31.12.2005.“ zamjenjuju se riječima: „30.06.2006.“.
U članu 80. riječi: „31.12.2005. godine“ zamjenjuju se riječima:“30.06.2006.“.
U članu 81. riječi: „01.07.2005. godine“ zamjenjuju se riječima:“01.01.2006.“.
Član 4.
Član 82. mijenja se i glasi:
„Od 01.01.2006. prestaje da se primjenjuje Zakon o porezu na promet proizvoda i
usluga („Službeni glasnik BiH“, broj 62/04)“.
Član 5.
U članu 83. stav 1. mijenja se i glasi:
„Ovaj zakon stupa na snagu 15 dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku
BiH“, a primjenjuje se od 01.01.2006, izuzev odredaba sadržanih u čl. od 72. do 79.
ovog zakona, koje se primjenjuju od 01.07.2005.“.
PS BiH broj 178/05
18. maja 2005. godine
Sarajevo
Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamentarne skupštine BiH
Šefik Džaferović, s. r.
Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamentarne skupštine BiH
Velimir Jukić, s. r.
Na osnovu člana IV 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština
Bosne i Hercegovine, na 40. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 19. novembra
2008. godine, i na 23. sjednici Doma naroda, održanoj 4. decembra 2008. godine,
usvojila je
ZAKON
O DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DODATU VRIJEDNOST
Član 1.
U Zakonu o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br.9/05 i 35/05)
u članu 29. iza stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi:
„Izuzetno od odredbe stava 1. tačka 4. ovog člana, snabdijevanje
dobrima i uslugama u okviru projekata koji se finansiraju iz Instrumenta
pretpristupne pomoći (IPA fond) oslobađa se od plaćanja PDV-a“.
Dosadašnji stav 2. postaje 3.
Član 2.
U članu 32. stav 5. dodaje se nova tačka 3. koja glasi:
„3. članu 29. stav 2. ovog zakona“.
Član 3.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku
BiH“
PSBiH, broj 279/08
4. decembra 2008. godine
Sarajevo
Predsjedavajući Predsjedavajući
Predstavničkog doma Doma naroda
Parlamentarne skupštine BiH Parlamentarne skupštine BiH
Niko Lozančić, s.r. dr Mladen Ivanić, s.r. PARLAMENTARNA SKUPŠTINA BOSNE I HERCEGOVINE
49
Na osnovu člana IV 4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština
Bosne i Hercegovine, na 50. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 12. januara
2005. godine, i na 37. sjednici Doma naroda, održanoj 26. januara 2005. godine,
usvojila je
ZAKON
O POREZU NA DODATU VRIJEDNOST
I – OPŠTE ODREDBE
Član 1.
Teritorijalna primjena
Ovim zakonom uvodi se obaveza i reguliše se sistem plaćanja poreza na dodatu
vrijednost (u daljem tekstu: PDV) na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Teritoriju Bosne i Hercegovine čini teritorija koja se nalazi pod suverenitetom
Bosne i Hercegovine, uključujući i vazdušni prostor i morsko područje koje se,
prema državnom i međunarodnom zakonu, nalazi pod suverenitetom ili
jurisdikcijom Bosne i Hercegovine.
Član 2.
Raspodjela prihoda po osnovu PDV-a
Sistem raspodjele i metod izračunavanja udjela prikupljenih prihoda po osnovu
PDV-a uređuju se Zakonom o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda,
prema kriterijumima utvrđenim u članu 21. stav 3. tač. (i), (ii) i (iii) Zakona o
sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini.
II – PREDMET OPOREZIVANJA
Član 3.
Predmet oporezivanja
PDV se, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na:
1. promet dobara i usluga (u daljem tekstu: promet dobara i usluga) koje poreski
obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i
Hercegovine uz naknadu;
2. uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.
III – PROMET DOBARA I USLUGA
Član 4.
Promet dobara
Promet dobara je, u smislu ovog zakona, prenos prava raspolaganja na stvarima (u
daljem tekstu: dobra) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.
Dobrima se smatraju i voda, električna energija, gas, toplotna energija ili
slično.
Prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra se i:
1. prenos prava raspolaganja na dobrima uz naknadu na osnovu odluke državnog
organa, organa lokalne samouprave ili na osnovu zakona;
2. isporuka dobara po ugovoru na osnovu kojeg se plaća provizija pri prodaji
ili kupovini dobara;
3. isporuka dobara na osnovu ugovora o iznajmljivanju na određeni period na
osnovu kupoprodajnog ugovora s odgođenim plaćanjem kojim je predviđeno da se
pravo vlasništva prenosi najkasnije otplatom posljednje rate;
4. prenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili
ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata (u daljem tekstu: objekti);
5. prenos poslovne imovine poreskog obveznika od strane ovlašćenog lica,
uključujući likvidatore, stečajne upravnike i nadzornike, osim slučajeva iz stava
2. člana 7. ovog zakona;
6. upotreba dobara poreskog obveznika u vanposlovne svrhe;
7. razmjena dobara za druga dobra ili usluge.
Član 5.
Upotreba dobara u vanposlovne svrhe
Kada dobra koja čine dio njegove poslovne imovine poreski obveznik koristi u
privatne svrhe ili u privatne svrhe svojih zaposlenika, odnosno kada dobrima
raspolaže besplatno ili uz smanjenu naknadu, ili koristi robu u svrhe koje nisu
povezane s njegovim poslovnim djelatnostima, te ako se PDV na dobra koja su u
pitanju ili njihove sastavne dijelove može u potpunosti ili djelimično odbiti,
takva upotreba ili raspolaganje smatra se prometom dobara izvršenim uz
naknadu.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, ne smatra se prometom dobara uz naknadu:
1. besplatno davanje poslovnih uzoraka kupcima ili budućim kupcima u
uobičajenim količinama za tu namjenu, pod uslovom da ih ti kupci ili
potencijalni kupci ne stave u prodaju, odnosno da su u obliku koji onemogućava
njihovu prodaju; i
2. davanje poklona male vrijednosti u svrhu unapređivanja poslovne djelatnosti
poreskog obveznika, ako se oni daju samo povremeno i ako se ne daju istim licima.
Poklonima male vrijednosti, u smislu stava 2. tačke 2. ovog člana, smatraju se
pokloni čija pojedinačna cijena ne prelazi 20,00 KM.
Član 6.
Upotreba lično proizvedenih dobara, promjena svrhe i zadržavanje dobara
nakon prestanka poslovanja
Prometom dobara uz naknadu smatra se i:
1. stavljanje u vlastitu upotrebu dobara koje poreski obveznik proizvodi,
izgrađuje, obrađuje, kupuje ili uvozi u okviru obavljanja svojih poslovnih
djelatnosti;
2. korišćenje dobara za koja je ulazni porez u potpunosti ili djelimično
odbijen a koja poreski obveznik u potpunosti ili djelimično koristi u svrhe
obavljanja djelatnosti koje su oslobođene od plaćanja PDV-a;
3. zadržavanje dobara nakon prestanka obavljanja djelatnosti ili nakon
prestanka registracije, a za koja je ulazni porez u potpunosti ili djelimično
odbijen.
Prometom dobara uz naknadu smatra se i prodaja ili iznajmljivanje zgrada koje je
poreski obveznik izgradio od sopstvenih sredstava i na sopstvenom ili
iznajmljenom zemljištu (gradilištu).
Izgradnja zgrada, u smislu stava 2. ovog člana, znači svaka izmjena ili renoviranje
sopstevnih ili iznajmljenih zgrada poreskog obveznika u vrijednosti većoj od
10.000,00 KM.
Odredbe stava 2. ovog člana odnose se i na zgrade koje poreski obveznik izgradi
radi unapređivanja njegovih privrednih djelatnosti.
^lan 7.
Prenos imovine poreskog obveznika
Prenosom dobara uz naknadu smatra se prenos cjelokupne ili dijela imovine
poreskog obveznika, ako je ulazni porez moguće u potpunosti ili djelimično
odbiti, kada je ta imovina kupljena, proizvedena ili na drugi način stečena.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, ne smatra se prometom dobara uz naknadu prenos
cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, koja tvori zaseban poslovni
subjekt, sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je sticalac poreski obveznik ili tim
sticanjem postane poreski obveznik i ako produži da obavlja istu privrednu
djelatnost, pod uslovom da kupac ima mogućnost da dobije istu stopu za odbijanje
ulaznog poreza kao prodavac.
Odredbe stava 2. ovog člana primjenju se bez obzira da li je prenos izvršen uz
novčanu ili neku drugu naknadu.
Prodavac poslovne imovine dužan je da, u roku od osam dana od dana prodaje,
obavijesti Upravu za indirektno oporezivanje (u daljem tekstu: UIO) o
identitetu novog vlasnika poslovne imovine i iznosu koji je plaćen za nju.
Član 8.
Promet usluga
Prometom usluga, u smislu ovog zakona, smatraju se svi poslovi i radnje izvršene
u okviru obavljanja privredne djelatnosti, a koji ne čini promet dobara iz čl. 4 –
7. ovog zakona.
Prometom usluga smatra se:
1. prenos i ustupanje autorskih prava, patenata, licenci, zaštitnih znakova, kao
i drugih imovinskih prava (u daljem tekstu: imovinska prava);
2. pružanje usluga uz naknadu na osnovu odluke državnog organa, organa lokalne
samouprave ili na osnovu zakona;
3. pružanje usluga koje poreski obveznik bez naknade izvrši u vanposlovne
svrhe osnivača, zaposlenih i drugih lica;
4. razmjena usluga za druga dobra ili usluge.
Član 9.
Korišćenje usluga u vanposlovne svrhe
Prometom usluga uz naknadu smatra se i:
1. upotreba dobara, koja čine dio poslovne imovine, za vanposlovnu upotrebu
poreskog obveznika, zaposlenih ili drugih lica, kada je PDV na takva dobra
moguće u potpunosti ili djelimično odbiti;
2. pružanje usluga koje poreski obveznik izvrši bez naknade ili uz smanjenu
naknadu u vanposlovne svrhe osnivača, zaposlenih i drugih lica ili u svrhe koje
nisu povezane sa njegovim poslovanjem; i
3. pružanje usluga koje poreski obveznik vrši u svrhe njegovog poslovanja, kada
PDV na takvu uslugu, da je pruža drugi porezni obveznik, ne bi bilo moguće u
potpunosti odbiti.
Član 10.
Vršenje usluga u svoje ime a za račun drugog lica
Kada poreski obveznik vrši usluge u svoje ime a za račun drugog lica, smatra se
da je istovremeno i sam primio i pružio te usluge.
Stav 2. člana 7. se na sličan način primjenjuje na pružanje usluga.
Član 11.
Uvoz dobara
„Uvoz dobara“ je svaki unos dobara u carinsko područje Bosne i Hercegovine.
PDV se obračunava na sva dobra koja se uvoze.
Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, PDV se ne obračunava na dobra za koja je
odmah po unošenju u Bosnu i Hercegovinu dato odobrenje za privremeno
uskladištenje, carinski odobreni postupak ili upotrebu dobara prema članu 30.
stav 1. tačka 2. ovog zakona, a za koja je pokrenut postupak privremenog uvoza uz
oslobađanje od plaćanja uvoznih poreza, odnosno carinski postupak prevoza.
IV – PORESKI OBVEZNICI
Član 12.
Definicije
Poreski obveznik je svako lice koje samostalno obavlja privrednu djelatnost.
Pod pojmom djelatnosti, u smislu stava 1. ovog člana, podrazumijeva se djelatnost
proizvođača, trgovca ili pružaoca usluga koja se vrši s ciljem ostvarivanja
prihoda, uključujući i djelatnosti eksploatacije prirodnih bogatstava,
poljoprivrede, šumarstva i profesionalnih djelatnosti.
Pod „privrednom djelatnošću“ podrazumijeva se iskorišćavanje imovine ili
imovinskih prava u svrhu ostvarivanja prihoda.
Obveznik je lice u čije ime i za čiji račun se vrši promet dobara, odnosno usluga
ili uvoz dobara.
Obveznik je i lice koje vrši promet dobara, odnosno usluga ili uvoz dobara u
svoje ime, a za račun drugog lica.
Država i njeni organi, entitetski organi, organi Distrikta i lokalne
samouprave, kao i pravna lica osnovana u skladu sa zakonom s ciljem obavljanja
poslova iz djelokruga organa uprave, ne smatraju se obveznicima u smislu ovog
zakona ako obavljaju promet dobara i usluga u okviru djelatnosti i transakcija u
koje ulaze kao organi uprave.
Organi iz stava 6. ovog člana smatraju se obveznicima ako obavljaju promet dobara
i usluga a takav promet dobara i usluga ili transakcije se obavljaju kao
konkurencija firmama u privatnom vlasništvu.
Član 13.
Lica koja podliježu plaćanju PDV-a
Lica koja, u smislu ovog zakona, podliježu plaćanju PDV su:
1. obveznici koji vrše promet dobrima ili uslugama na koje se obračunava
PDV;
2. poreski zastupnik koga odredi obveznik koji u Bosni i Hercegovini nema
sjedište ni stalnu poslovnu jedinicu, a koji obavlja promet dobara i usluga u
Bosni i Hercegovini;
3. primalac usluga nabavljenih prilikom unapređivanja poslovanja, ako
pružalac usluga, koji nema sjedište u Bosni i Hercegovini, iz tačke 2. ovog
stava, ne odredi poreskog zastupnika;
4. svako lice koje u fakturi ili drugom dokumentu koji služi kao faktura (u
daljem tekstu: faktura) iskaže PDV, a koje, u skladu sa ovim zakonom, nije dužno
da obračuna i uplati PDV;
5. u slučaju uvoza: primalac dobara, odnosno carinski dužnik utvrđen u skladu
sa carinskim propisima; i
6. primalac dobara i usluga povezanih sa izgradnjom nepokretne imovine prema
Glavi XII ovog zakona.
V – MJESTO OPOREZIVANJA
Član 14.
Mjesto prometa dobara
PDV se obračunava, naplaćuje i plaća na mjestu prometa dobrima i uslugama, a
Bosna i Hercegovina smatra se jednim mjestom za vršenje prometa.
Za mjesto prometa dobrima smatra se da je u BiH ako je to mjesto:
1. gdje se dobra nalaze u trenutku slanja ili prevoza do primaoca ili, po
njegovom nalogu, do trećeg lica, ako dobra šalje ili prevozi isporučilac,
primalac ili treće lice, po njegovom nalogu;
2. ugradnje ili montaže dobara, ako se ona ugrađuju ili montiraju od strane
isporučioca, primaoca ili, po njegovom nalogu, od strane trećeg lica;
3. gdje se dobra nalaze u trenutku isporuke, ako se dobra isporučuju bez otpreme,
odnosno prevoza;
4. gdje dobra ulaze u carinsko područje Bosne i Hercegovine.
Član 15.
Mjesto prometa usluga
Za promet usluga smatra se da je izvršen u BiH ako obveznik:
1. ima stalno sjedište u BiH iz kojeg se pružaju usluge ili,
2. u nedostatku takvog mjesta, ima stalnu adresu ili uobičajeno mjesto stanovanja
u BiH.
Uz odredbe stava 1. ovog člana, mjestom gdje se vrši takav promet usluga smatra se
da se nalazi u BiH kada se radi o mjestu gdje:
1. se nalazi nepokretna imovina, ako se radi o pružanju usluge koja je
neposredno povezana s tom nepokretnom imovinom, uključujući djelatnost
posredovanja i procjene vrijednosti u vezi s tom nepokretnom imovinom, kao i
projektovanje, pripremu i izvođenje građevinskih radova i nadzor nad njima;
2. se obavlja prevoz, a ako se prevoz obavlja i u Bosni i Hercegovini i u
inostranstvu (u daljem tekstu: međunarodni transport), odredbe ovog zakona
primjenjuju se samo na onaj dio prevoza izvršen u Bosni i Hercegovini;
3. je usluga stvarno izvršena, ako se radi o:
a) sporednim uslugama u oblasti transporta, kao što su utovar, istovar,
pretovar i slične usluge;
b) uslugama iz oblasti kulture, umjetnosti, obrazovanja i nauke, sporta, zabavno-
estradnim i sličnim uslugama, uključujući usluge organizovanja manifestacija,
kao i sa njima povezane usluge;
c) uslugama procjene vrijednosti pokretne imovine;
d) uslugama izvršenim na pokretnoj imovini;
4. primalac usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu
adresu ili uobičajeno prebivalište, ako se radi o uslugama:
a) prenosa, ustupanja, propuštanja i stavljanja nekome na raspolaganje
imovinskih prava, autorskih prava, prava na patente, licence, zaštitnih znakova
i drugih prava intelektualne svojine;
b) reklamiranja;
c) savjetnika, inženjera, advokata, revizora, računovođa, tumača, obrade
podataka i davanja podataka;
d) preuzimanja obaveze da se u potpunosti ili djelimično odustane od vršenja
neke djelatnosti ili korištenja nekog prava;
e) bankarskim, finansijskim uslugama i uslugama u oblasti osiguranja i
reosiguranja, osim iznajmljivanja sefova;
f) stavljanja osoblja na raspolaganje;
g) pružanja telekomunikacionih usluga, što znači prenos, emitovanje ili
prijem znakova, signala, teksta, slika, zvukova ili informacija putem kablovskih,
optičkih ili drugih elektromagnetnih sistema, uključujući i pravo na
korišćenje takvog prenosa, emitovanja ili prijema;
h) iznajmljivanja pokretnih stvari, osim prevoznih sredstava;
i) posredovanja prilikom pružanja usluga iz podtač. a) do h).
5. Ako usluge iz tačke 4. ovog člana pruža obveznik koji ima sjedište ili
prebivalište u BiH za primaoca usluga koji nema svoje sjedište ili
prebivalište u BiH, mjestom pružanja usluga smatra se mjesto gdje primalac
usluge ima sjedište svoje firme ili prebivalište.
Član 16.
Posebna pravila
UIO, radi izbjegavanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja, može u
preciziranim slučajevima odrediti mjesto pružanja usluga za usluge iz člana 15.
stav 2. tačka 4, kao i za usluge iznajmljivanja prevoznih sredstava.
VI – NASTANAK PORESKE OBAVEZE
Član 17.
Opšte
Poreska obaveza nastaje u momentu kada se izvrši jedna od sljedećih radnji, koja
god bude najranija:
1. isporuka dobara ili vršenje usluga;
2. izdavanje fakture u skladu s ovim zakonom;
3. plaćanje ili djelimično plaćanje izvršeno prije izdavanja fakture;
4. nastanak obaveze plaćanja carinskog duga kod uvoza dobara, a ako te obaveze
nema, u momentu kada bi nastala obaveza plaćanja tog duga.
5. za promet dobrima i uslugama prema čl. 5, 6. i 9, po isteku poreskog perioda
za vrijeme kojeg je izvršen promet; i
6. za svaku izmjenu u poreskoj osnovici prema članu 20, kada se izda faktura ili
drugi dokument.
Član 18.
Nastanak poreske obaveze na promet dobara
Poreska obaveza na promet dobara nastaje u momentu:
1. otpreme ili početka prevoza dobara primaocu ili trećem licu, po nalogu
isporučioca, primaoca ili trećeg lica o kojem se radi;
2. preuzimanja vlasništva nad dobrima od strane primaoca u slučaju ugradnje
ili montaže dobara od strane isporučioca ili, po njegovom nalogu, trećeg lica;
3. prenosa prava raspolaganja na dobrima primaocu, ako se dobra isporučuju bez
otpreme, odnosno prevoza;
4. očitanja stanja primljene vode, električne energije, gasa ili toplotne
energije s ciljem obračuna potrošnje;
5. uvoza dobara u carinsko područje Bosne i Hercegovine.
U slučajevima iz st. 2. i 3. člana 11, PDV postaje zaračunljiv kada dobra više ne
podliježu carinski odobrenom postupanju.
Izuzetno od odredaba stava 1, tačke 5. i stava 2. ovog člana, kada uvezena dobra
podliježu carinskim dažbinama ili drugim dažbinama s podjednakim učinkom,
PDV se obračunava u momentu kada bi obaveza naplate uvoznih dažbina nastala da
je tako propisano.
Odredbe stava 1. ovog člana odnose se i na djelimične isporuke dobara.
Djelimične isporuke iz stava 4. ovog člana postoje ako je za isporuku određenih
dijelova ekonomski djeljive cjeline posebno ugovorena naknada.
Član 19.
Nastanak poreske obaveze na pružanje usluga
Usluga se smatra pruženom u momentu kada je izvršeno pojedinačno pružanje
usluge.
Ako se za pružanje usluga izdaju periodične fakture, za promet usluga smatra se
da je završen posljednjeg dana perioda za koji se izdaje faktura.
Djelimična usluga smatra se završenom u momentu kada je završeno pružanje tog
dijela usluge.
Djelimična usluga iz stava 3. ovog člana postoji ako je za određene dijelove
ekonomski djeljive usluge posebno ugovorena naknada.
VII – PORESKA OSNOVICA
Član 20.
Poreska osnovica kod prometa dobara i usluga
Poreska osnovica (u daljem tekstu: osnovica) prometa dobara i usluga jeste
oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi
ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući
subvencije koje su neposredno povezane sa cijenom tih dobara ili usluga, u koju
nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
U osnovicu se uračunavaju i:
1. akciza, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV-
a;
2. svi sporedni troškovi koje obveznik obračunava primaocu dobara i usluga
(provizije, troškovi pakovanja, prevoza, osiguranja i drugi vanredni troškovi
koje isporučilac obračunava kupcu);
3. bilo koji iznosi koji se obračunavaju na povratnu ambalažu;
4. bilo koji troškovi priključivanja, naknade za ugradnju i drugi iznosi koje se
obračunavaju kupcu od strane isporučioca dobara ili davaoca usluga kao uslov da
se izvrši promet dobara i usluga.
Ako naknada ili dio naknade nije plaćen u novcu, već u obliku prometa dobara i
usluga, osnovicom se smatra tržišna vrijednost tih dobara i usluga u momentu
njihove isporuke, u koju nije uključen PDV.
Pri razmjeni dobara i usluga, osnovicom se smatra vrijednost dobara ili usluga
koje su predmet razmjene.
Osnovicu kod prometa dobara i usluga koje izvrši poreski obveznik, koji nema
uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini, čini naknada koju je primalac
dobara ili usluga platio ili će da plati isporučiocu tih dobara, odnosno
davaocu tih usluga koji izvrši promet dobara ili pruži usluge, uključujući i
subvencije koje su direktno povezane sa cijenom takvog prometa.
U slučaju prometa dobara iz čl. 5. i 6. ovog zakona, osnovicom se smatra nabavna
cijena tih ili sličnih dobara u momentu prometa, bez PDV-a.
Osnovica za promet usluga iz člana 9. ovog zakona je iznos naknade za izvršene
usluge.
Ako je naknada za promet dobara ili usluga manja od tržišne vrijednosti ili ako
je promet izvršen bez naknade, osnovica je tržišna vrijednost dobara, odnosno
usluga u momentu njihovog prometa, bez PDV-a.
Ako je naknada za promet dobara ili usluga viša od iznosa na koji je poreski
obveznik imao pravo, osnovicu čini iznos primljene naknade, u koju nije uključen
PDV.
Slijedeće se ne uključuje u osnovicu:
1. popusti i druga umanjenja cijene, koji se primaocu dobara ili usluga daju na
fakturi najkasnije u momentu izvršenja prometa dobara ili usluga;
2. iznosi koje obveznik primi od kupca kao naknadu troškova plaćenih u ime i
za račun drugog, a koji su u njegovim knjigama knjiženi kao troškovi;
3. iznosi kamata koje je prodavac, odnosno davalac usluga obračunao na iznos
koji je kupac dugovao, ako se iz ugovora ili druge dokumentacije o uplatama može
utvrditi koji se dio uplata odnosi na kamate.
Ako se osnovica naknadno izmijeni, zbog vraćanja dobara isporučiocu, popusta
koji kupac dobije nakon primljenih dobara ili pruženih usluga, ili ako se iznos
naknade ne može naplatiti nakon iscrpljivanja svih zakonskih sredstava,
obveznik koji je izvršio promet dobara ili usluga može, primjenom člana 55.
stav 6. ovog zakona, izvršiti ispravku iznosa PDV-a.
Obveznik koji je izvršio promet dobara i usluga može da ispravi iznos PDV-a
samo ako obveznik kome je izvršen promet dobara i usluga izmijeni odbitak
ulaznog PDV-a i pod uslovom da o tome pismeno obavijesti isporučioca dobara i
usluga.
Ako se mijenja PDV obračunat i naplaćen na uvoz dobara, koji poreski obveznik
uzima u obzir kao odbitak ulaznog poreza, odbitak ulaznog poreza može se
ispraviti za razliku koja se javlja, na osnovu carinskih dokumenata ili odluke
UIO.
Ako je PDV za uvoz dobara, koji je odbijen kao ulazni porez, povećan, smanjen ili
je obveznik oslobođen obaveze plaćanja, obveznik je dužan da, na osnovu carinskog
dokumenta ili rješenja UIO, ispravi odbitak ulaznog poreza u skladu s tom
izmjenom.
Ako se ambalaža na koju je PDV obračunat i plaćen vrati, vrši se ispravka
osnovice u periodu u kojem je ambalaža vraćena.
UIO može da:
1. odredi norme utvrđivanja osnovice kada se određena vrsta dobara izuzimaju za
privatnu upotrebu; i
2. utvrdi standardne vrijednosti za određena dobra koja se izuzimaju za privatnu
upotrebu od strane određenih grupa poreskih obveznika.
Član 21.
Poreska osnovica kod uvoza dobara
Poreska osnovica kod uvoza dobara u Bosnu i Hercegovinu je vrijednost tih
dobara utvrđena u skladu sa carinskim propisima.
U osnovicu iz stava 1. ovog člana uračunava se i:
1. akciza, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV-
a;
2. svi zavisni troškovi (provizija, troškovi pakovanja, prevoza i osiguranja)
koji nastanu nakon uvoza dobara do prvog odredišta u Bosni i Hercegovini.
Prvim odredištem, u smislu stava 2. tačke 2. ovog člana, smatra se mjesto koje je
navedeno u otpremnici ili drugom dokumentu na osnovu kojeg se dobra uvoze u
Bosnu i Hercegovinu.
Prilikom uvoza dobara u osnovicu se ne uračunava smanjena cijena i popusti u
skladu s članom 20. stav 10. tačka 1. ovog zakona.
Kod uvoza dobara koje je obveznik privremeno izvezao radi popravke, prerade,
dorade ili druge obrade izvan Bosne i Hercegovine, osnovicu čini vrijednost te
popravke, prerade, dorade ili druge obrade.
Član 22.
Pretvaranje vrijednosti strane valute u domaću valutu
Ako je osnovica za uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu izražena u stranoj valuti,
za obračun te vrijednosti u domaćoj valuti primjenjuju se carinski propisi za
obračunavanje carinske vrijednosti koji važe na dan nastanka poreske obaveze.
Ako je vrijednost dobara ili usluga izražena u stranoj valuti, za obračun te
vrijednosti u domaćoj valuti primjenjuje se srednji devizni kurs Centralne banke
Bosne i Hercegovine koji važi na dan nastanka poreske obaveze.
VIII – PORESKA STOPA
Član 23.
Standardna stopa
Standardna stopa PDV-a na oporezivi promet dobara i usluga i uvoz dobara u
Bosnu i Hercegovinu iznosi 17%.
IX – OSLOBAĐANJA OD PLAĆANJA PDV-A
Član 24.
Djelatnosti u javnom interesu
Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:
1. javne poštanske usluge, osim telekomunikacionih usluga;
2. medicinske usluge i usluge zdravstvene zaštite, uključujući davanje ljudskih
organa, krvi i mlijeka, koje se vrše u skladu sa zakonom kojim se reguliše oblast
zdravstvene zaštite, te usluge koje pružaju stomatolozi, zubotehničari i
protetičari;
3. usluge socijalnog osiguranja, kao i s njima neposredno povezani promet
dobara, pod uslovom da se vrše u skladu s propisima kojima je regulisana oblast
socijalnog osiguranja;
4. usluge obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje, više i visoko), kao i s
njima neposredno povezani promet dobara i usluga, pod uslovom da se vrše u
skladu s propisima kojima je regulisana ta oblast;
5. usluge iz oblasti sporta i fizičkog vaspitanja, a koje pojedincima pružaju
lica čija djelatnost nije usmjerena ka sticanju dobiti;
6. usluge lica koje angažuju vjerske organizacije ili filozofska udruženja za
obavljanje djelatnosti u tač. 2. – 4. ovog člana;
7. promet dobara i usluga koje su neposredno povezane s vjerskim obredima, a
koje vrše registrovane vjerske organizacije, u skladu s propisima kojima je
regulisano obavljanje te djelatnosti;
8. promet dobara i usluga koje su direktno povezane sa uslugama koje pružaju
političke, sindikalne, humanitarne, dobrotvorne, invalidske i slične
organizacije svojim članovima za članarinu, u skladu s propisima kojima su
regulisane te djelatnosti, pod uslovom da takva oslobađanja ne dovode do
poremećaja konkurencije na tržištu;
9. usluge iz oblasti kulture, uključujući i karte za kulturne manifestacije, kao
i s njima neposredno povezani promet dobara i usluga, a koje lica čija djelatnost
nije usmjerena ka sticanju dobiti vrše u skladu s propisima kojima je regulisana
oblast kulture;
10. promet dobara i usluga koji vrše lica čije su djelatnosti oslobođene prema
tač. 2. i 9. ovog člana, pod uslovom da je takav promet izvršen isključivo za
njihove vlastite potrebe i pod uslovom da takva oslobađanja ne dovode do
poremećaja u konkurenciji;
11. usluge javnih radio i televizijskih servisa, osim onih koje su
komercijalnog karaktera.
Član 25.
Finansijske i novčane usluge
Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:
1. usluge osiguranja i reosiguranja, uključujući i prateće usluge posrednika i
agenata (zastupnika) u osiguranju;
2. promet nepokretne imovine, izuzev prvog prenosa prava svojine ili prava
raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom;
3. usluge izdavanja pod zakup i podzakup kuća za stanovanje, stanova i stambenih
objekata na period duži od 60 dana, kao i usluge izdavanja pod zakup
poljoprivrednog i šumskog zemljišta registrovanog u zemljišnim knjigama;
4. finansijske usluge, uključujući:
a) odobravanje i upravljanje kreditima, garancijama ili drugim oblicima
kreditnog osiguranja od strane kreditora;
b) usluge koje su povezane s upravljanjem depozitima, ušteđevinom i bankovnim
računima, vođenjem platnih transakcija, prenosom i izvršavanjem dospjelih
obaveza, unovčavanjem čekova ili drugih finansijskih instrumenata, izuzev s
plaćanjem dugova i faktoringa;
c) transakcije, uključujući vrednosne papire, koje se odnose na novčanice i
kovanice koje predstavljaju zakonsko sredstvo plaćanja u svakoj zemlji, izuzev
kolekcionarskih predmeta (kovanica od zlata, srebra i drugih materijala,
novčanica koje se ne koriste kao zakonsko sredstvo plaćanja i kovanica
numizmatičke vrijednosti);
d) trgovanje dionicama ili drugim vidovima učešća u preduzećima, obveznicama
i drugim vrednosnim papirima, uključujući njihovo izdavanje, osim čuvanja
vrednosnih papira;
e) upravljanje investicionim fondom;
5. isporuke zlata Centralnoj banci Bosne i Hercegovine;
6. važeće poštanske marke, poreske markice, administrativne i sudske takse;
7. igre na sreću.
Član 26.
Uvoz dobara
Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:
1. konačni uvoz dobara čiji bi svaki dalji promet od strane poreskog obveznika
bio oslobođen od PDV-a u Bosni i Hercegovini;
2. konačni uvoz dobara koja su oslobođena od plaćanja carine, osim ako nije
drugačije propisano u Zakonu o carinskoj politici Bosne i Hercegovine
(„Službeni glasnik BiH“, broj 57/04 – u daljem tekstu: Zakon o carinskoj
politici). Olakšica se ne primjenjuje na dobra oslobođena od plaćanja carine
prema članu 176. st.1. do 3. Zakona o carinskoj politici;
3. dobra u tranzitu kroz carinsko područje Bosne i Hercegovine;
4. dobra koja se, u okviru carinskog postupka, privremeno izvoze i u
nepromijenjenom stanju ponovo uvoze, pod uslovom da su takva dobra oslobođena od
plaćanja carine u skladu sa carinskim propisima;
5. uvezena dobra koja su oslobođena od plaćanja carine, a namijenjena za:
a) službene potrebe diplomatskih ili konzularnih predstavnika akreditovanih
od strane Bosne i Hercegovine;
b) službene potrebe međunarodnih organizacija, ako je to regulisano
međunarodnim ugovorima čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina;
c) lične potrebe stranih lica diplomatskih i konzularnih predstavnika
akreditovanih od strane Bosne i Hercegovine, uključujući i članove njihovih
porodica;
d) lične potrebe stranih lica međunarodnih organizacija, uključujući i
članove njihovih porodica, ako je to regulisano međunarodnim ugovorima čiji je
potpisnik Bosna i Hercegovina;
6. uvoz ulova s ribarskih brodova u lukama, pod uslovom da je takav ulov
neprerađen ili da je bio podvrgnut samo onim postupcima koji su potrebni za
očuvanje kvaliteta i da prije takvog uvoza nije izvršen nikakav promet;
7. usluge povezane s uvozom dobara, pod uslovom da je vrijednost takvih usluga
uključena u osnovicu, u skladu s članom 21. stav 2. tačka 2. ovog zakona;
8. zlato i dragocjeni metali, novčanice i kovanice koje uvozi Centralna banka
Bosne i Hercegovine.
Član 27.
Izvoz dobara
Sljedeće se oslobađa od plaćanja (oporezuje nultom stopom) PDV-a:
1. izvoz dobara iz Bosne i Hercegovine od strane ili u ime prodavca;
2. pružanje usluga, uključujući i prevoz i druge pomoćne usluge, koje su direktno
povezane s izvozom ili uvozom dobara, u skladu s članom 11. stav 3. ovog zakona;
3. dobra koja iz Bosne i Hercegovine izveze kupac ili drugo lice u ime kupca
koji nema sjedište u Bosni i Hercegovini, izuzev dobara koja su namijenjena za
opremanje privatnih brodova, vazduhoplova ili bilo kojih drugih prevoznih
sredstava koja se koriste za lične potrebe;
4. usluge izvršene na dobrima koja su uvezena u Bosnu i Hercegovinu i izvezena
od strane lica koja su izvršila te usluge licu koje nema stalno sjedište, a ni
stalno ili uobičajeno mjesto boravka u Bosni i Hercegovini;
5. usluge isporuke dobara ovlašćenim organizacijama koje ta dobra izvoze u
okviru registrovanih humanitarnih ili dobrotvornih aktivnosti;
6. pružanje usluga koje vrše predstavnici i drugi posrednici u ime i za račun
drugog, pod uslovom da te usluge čine dio usluga koje su navedene u ovom članu
ili usluge koje se vrše van BiH;
7. izvoz zlata centralnim bankama.
Član 28.
Međunarodni prevoz
Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:
1. snabdijevanje plovnih objekata gorivom i drugim dobrima:
a) koji se koriste za plovidbu na otvorenom moru i koji prevoze putnike uz
naknadu, odnosno koji su namijenjeni za obavljanje komercijalnih, industrijskih
ili ribarskih aktivnosti;
b) koji se koriste za spasavanje i pomoć na moru.
2. snabdijevanje, popravka, održavanje i iznajmljivanje objekata prema podtač. a)
i b) tačke 1. ovog člana, kao i snabdijevanje, iznajmljivanje, davanje u zakup,
popravka i održavanje opreme, uključujući i opremu za ribarenje, koja je ugrađena
ili se koristi na takvim plovnim objektima;
3. kupovina, popravka i davanje u zakup vazduhoplova koje avio-prevoznici
koriste za letove na međunarodnim linijama uz naknadu, kao i opticaj, davanje u
zakup, popravka i održavanje opreme koja je ugrađena ili se koristi u takvim
vazduhoplovima;
4. snabdijevanje gorivom i drugim dobrima vazduhoplova iz tačke 3. ovog člana;
5. pružanje usluga, osim usluga iz tačke 2. ovog člana, u svrhe zadovoljavanja
direktnih potreba plovnih objekata iz tačke 2. ovog člana ili njihovog tereta;
6. pružanje usluga, osim usluga iz tačke 3. ovog člana, za zadovoljavanje
direktnih potreba vazduhoplova iz tačke 3. ovog člana ili njihovog tereta.
Član 29.
Diplomatske i međunarodne organizacije
Sljedeće podliježe povratu PDV-a plaćenom za snabdijevanje dobrima i uslugama:
1. diplomatskih ili konzularnih predstavništava;
2. međunarodnih organizacija, ako je to regulisano međunarodnim ugovorima
čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina;
3. članova međunarodnih organizacija, uključujući i članove njihovih porodica,
ako je to regulisano međunarodnim ugovorima čiji je potpisnik Bosna i
Hercegovina.
UIO donosi propise kojima reguliše pravo na povrat PDV-a prilikom kupovine
dobara.
Član 30.
Posebna oslobađanja
Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:
1. uvozi dobara namijenjenih za potrebe slobodnih zona i skladišta, osim
carinskih;
2. isporuka dobara, pod uslovom da su:
a) prijavljena UIO, da je prethodno odobrenje za takvu isporuku izdato u skladu
sa carinskim propisima i da su privremeno uskladištena;
b) isporučena u bescarinske zone ili bescarinska skladišta;
c) isporučena unutar slobodne zone i slobodnih skladišta;
d) isporučena za carinska skladišta.
3. svako pružanje usluga koje su povezane s prometom dobara iz tačke 2. ovog
člana.
Mjesta iz tačke 2. podtač. a) do d) definisana su carinskim propisima.
Svako oslobađanje od PDV-a po odredbama ovog člana priznaje se samo pod uslovom
da određena dobra nisu puštena u slobodan promet i da je iznos PDV-a koji
dospijeva puštanjem robe u slobodni promet jednak iznosu koji bi bio obračunat
i naplaćen da su takva dobra oporeziva njihovim uvozom u Bosnu i Hercegovinu i
unutar teritorije Bosne i Hercegovine.
PDV se ne plaća na promet dobara koji je izvršen u bescarinskim prodavnicama
na međunarodnim aerodromima ili međunarodnim lukama koje su registrovane za
međunarodni promet, pod uslovom da ta dobra iz Bosne i Hercegovine iznose
putnici, u propisanim količinama, u drugu zemlju.
Pojam „putnik“, kako je naveden u stavu 4. ovog člana, znači svako lice koje
posjeduje kartu na kojoj je naznačen odredišni aerodrom ili odredišna luka u
drugoj zemlji.
UIO bliže propisuje uslove za primjenu stava 4. ovog člana, uključujući i PDV
na izvoz na malo.
Član 31.
Uslovi za primjenu oslobađanja
UIO propisuje uslove za primjenu oslobađanja propisanih čl. 24. – 30. ovog
zakona.
X – ODBITAK ULAZNOG POREZA
Član 32.
Opšte
Ulazni porez je, u vezi s poreskim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat
na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba da plati prilikom uvoza
dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba
da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.
Obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio
prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza
dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga
koji podliježe plaćanju PDV-a.
Obveznik može da ostvari pravo na odbitak ulaznog poreza za promet dobara i
usluga koji izvrši u inostranstvu, pod uslovom da bi pravo na odbitak ulaznog
poreza postojalo da je takav promet izvršen u Bosni i Hercegovini.
Obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na:
1. promet dobara i usluga koje su oslobođene od plaćanja PDV, osim ako ovim
zakonom nije drugačije propisano;
2. promet dobara i usluga izvršenih u inostranstvu, ako za taj promet ne bi
imao pravo na odbitak ulaznog poreza da je izvršen u Bosni i Hercegovini;
3. promet dobara i usluga kupljenih od lica sa prebivalištem u Bosni i
Hercegovini, a koji nije registrovan u skladu s ovim zakonom.
Obveznik ima pravo na odbitak ulaznog poreza na promet dobara i usluga koje su
oslobođene plaćanja PDV-a prema:
1. članu 26. tačka 8. ovog zakona i
2. članovima 27. i 28. ovog zakona.
Obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na:
1. nabavku, proizvodnju i uvoz putničkih automobila, autobusa, motocikla,
plovnih objekata i vazduhoplova i rezervnih dijelova za takva prevozna sredstva,
goriva i potrošnog materijala za potrebe prevoza, kao i iznajmljivanje,
održavanje, popravke i druge usluge koje su povezane s korišćenjem tih prevoznih
sredstava, osim ako prevozna sredstva i druga dobra koristi isključivo za
obavljanje svoje poslovne djelatnosti;
2. izdatke za poslovne zabave i smještaj;
3. izdatke koji se odnose na sticanje nepokretne imovine koju obveznik ili
njegovo osoblje koristi kao objekat za stanovanje, boravak djece ili kao objekat za
rekreaciju i aktivnosti u slobodno vrijeme, kao i dobra i usluge povezane sa
njima ili njihovom upotrebom;
4. izdatke obveznika i zaposlenih lica za reprezentaciju;
5. isplate zaposlenim u naturi.
Pravo na odbitak ulaznog poreza obveznik može da ostvari samo ako posjeduje:
1. fakturu izdatu od strane drugog obveznika na kojoj je iskazan PDV u skladu s
članom 55. ovog zakona;
2. dokument koji se odnosi na uvoz dobara, a kojim se potvrđuje da je primalac
ili uvoznik prilikom uvoza platio PDV koji je na ovaj način iskazan;
3. ako ne raspolaže osnovnim sredstvima u skladu s članom 36. stav 2. i ako
prijava za PDV sadrži sve podatke iz člana 39. stav 4. ovog zakona.
Obveznik može da odbije ulazni porez od izlaznog PDV-a, ako ga ima, u poreskom
periodu u kojem je PDV obračunat u skladu s čl. 17. i 38. ovog zakona.
Ako obveznik za kupljena dobra dobije fakturu u kojoj je PDV iskazan od strane
lica koje, u skladu sa zakonom, ne može izdati takvu fakturu, on ne može da
ostvari pravo na odbitak PDV-a koji je iskazan kao ulazni porez, bez obzira što je
taj porez platio u dobroj namjeri.
Ako obveznik primi fakturu na kojoj je iskazan iznos PDV-a u višem iznosu od
iznosa koji je trebalo da bude obračunat i naplaćen u skladu s ovim zakonom,
obveznik ne može više obračunati iznos odbiti kao ulazni porez, čak i ako je
PDV plaćen.
Član 33.
Obračunavanje dijela ulaznog poreza koji se može odbiti – djelimično
oslobađanje
Ako obveznik koristi isporučena ili uvezena dobra za potrebe svoje poslovne
djelatnosti ili prima usluge da bi izvršio promet dobara i usluga s pravom ili
bez prava na odbitak ulaznog poreza, može da koristi pravo na odbitak
srazmjernog dijela tog ulaznog poreza.
Srazmjerni dio ulaznog poreza odgovara onom dijelu prometa dobara i usluga s
pravom na odbitak ulaznog poreza u ukupnom prometu u koji nije uključen PDV.
Srazmjerni poreski odbitak utvrđuje se primjenom procenta srazmjernog odbitka
na iznos ulaznog poreza umanjenog za iznos kojeg obveznik nema pravo da odbije.
U dio PDV-a koji se može odbiti ne ulazi:
1. iznos za promet koji se odnosi na opremu koju obveznici koriste u obavljanju
svojih poslovnih djelatnosti;
2. iznos za pružanje finansijskih usluga, ako se vrše kao povremene transakcije
i
3. iznos za promet nepokretne imovine, ako se promet vrši kao povremene
transakcije.
Iznos PDV-a koji se može odbiti utvrđuje se godišnje kao procenat i zaokružuje
se na cijeli broj.
Iznos koji se može odbiti za tekuću godinu određuje se na osnovu podataka
dostavljenih u prethodnoj godini, a ako nema podataka o prometu iz prethodne
godine ili ako se radi o zanemarivom (minimalnom) iznosu, iznos koji se može
odbiti određuje UIO na osnovu izjave obveznika.
Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, obveznik može, posebno za svaku
djelatnost koju obavlja, odrediti dio koji se može odbiti, pod uslovom da
odvojeno vodi knjige za svaku djelatnost i da dobije odobrenje od UIO.
UIO može od obveznika zahtijevati da odvojeno vodi knjige za svaku pojedinu
oblast privrednih djelatnosti koje obavlja.
Član 34.
Zgrade sa dvostrukom namjenom
PDV koji se odnosi na izgradnju zgrade, uključujući i njeno proširenje, a koja, uz
prostorije za obavljanje privrednih djelatnosti obveznika, obuhvata i druge
prostorije, može se odbiti u srazmjeri troškova za izgradnju prostorija firme u
odnosu na ukupne troškove izgradnje.
Poslovnim prostorijama ne smatraju se:
1. prostorije koje se koriste za boravak vlasnika ili njegovih zaposlenika, bez
obzira da li se te prostorije koriste i kao poslovne prostorije;
2. prostorije koje se iznajmljuju, osim u slučaju kada je obveznik dobrovoljno
registrovan za iznajmljivanje u smislu člana 61. ovog zakona.
PDV se može u potpunosti odbiti, pod uslovom da je dobavljač dobara, odnosno
davalac usluga u fakturi jasno izvršio podjelu troškova koji se odnose na
poslovne prostorije i druge prostorije.
PDV na bilo kakvu popravku, renoviranje, izmjenu i održavanje zgrada iz stava 1.
ovog člana, a koji se ne može direktno pripisati poslovnim prostorijama, može
se odbiti u srazmjeri površine poslovnih prostorija u odnosu na ukupnu
površinu zgrade.
PDV na bilo kakvu izgradnju, popravku ili održavanje nepokretne imovine, osim
zgrada, može se odbiti saglasno opštim odredbama zakona.
Član 35.
Drugi slučajevi dvostruke namjene
UIO može propisati način obračunavanja i odbijanja dijela ulaznog poreza koji
se može odbiti za one vrste dobara koje često služe dvostrukoj namjeni.
Član 36.
Ispravka odbitka ulaznog poreza
Obveznik koji izvrši odbitak ulaznog poreza u skladu s odredbama ovog zakona
dužan je da isti ispravi ako:
1. naknadno utvrdi da je odbitak ulaznog poreza obračunat u većem ili manjem
iznosu od iznosa na koji je obveznik imao pravo;
2. je nakon obračunavanja poreza došlo do otkazivanja kupovine ili smanjenja
cijena.
Obveznik koji je ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza pri nabavci opreme i
objekata za vršenje svoje poslovne djelatnosti, dužan je da izvrši ispravku
odbitka ulaznog poreza ako prestane da ispunjava uslove za ostvarivanje ovog
prava, i to u roku od pet godina od kalendarske godine u kojoj je počela upotreba
opreme, a u slučaju nepokretne imovine, deset godina od momenta početka upotrebe
objekata.
Momenat početka upotrebe opreme i objekata iz stava 2. ovog člana smatra se
poreskim periodom u kojem je izvršen odbitak ulaznog poreza.
Opremom iz stava 2. ovog člana smatraju se stalna sredstva koja podliježu
amortizaciji, čija nabavna cijena prelazi iznos od 10.000,00 KM, a koja se, prema
propisima o računovodstvu, klasifikuju kao stalna materijalna aktiva
obveznika.
Ispravka odbitka ulaznog poreza ne vrši se ako je iznos ispravke dijela PDV-a
koji se može odbiti manji od pet procenata (najniži nivo).
UIO može bliže regulisati primjenu odredaba ovog člana u pogledu ispravke
odbitaka ulaznog poreza.
Član 37.
Odbitak ulaznog poreza prilikom početka obavljanja oporezivih djelatnosti
Dobra na zalihama
Svako lice, koje se registruje kao PDV obveznik, ima pravo na proporcionalni
odbitak ulaznog poreza na dobra koja ima na zalihama na dan prije nego što se
prvi put registruje kao PDV obveznik.
Proporcionalni odbitak ulaznog poreza određuje UIO na osnovu
računovodstvenih podataka koje obveznik dostavi i podataka o zalihama robe
drugih poreskih obveznika koji obavljaju sličnu djelatnost.
Obveznik iz stava 1. ovog člana može odbiti ulazni porez srazmjerno prometu
dobara i usluga koje izvrši, ali nema pravo na povrat PDV-a po tom osnovu.
XI – PERIOD OPOREZIVANJA, OBRAČUNAVANJA I PLAĆANJA PDV-A
Član 38.
Period obračunavanja PDV-a
Poreski period za koji se obračunava PDV je jedan kalendarski mjesec.
Obveznik je dužan da obračuna PDV za odgovarajući poreski period na osnovu
ukupnog prometa dobara ili usluga iskazanih u fakturama u tom poreskom
periodu.
Član 39.
Podnošenje prijave za plaćanje PDV i plaćanje poreza
Obveznici su dužni da svoju PDV obavezu obračunatu za određeni poreski period
navedu u mjesečnoj PDV prijavi.
Prijavu iz stava 1. ovog člana obveznik podnosi do 10-og u mjesecu po isteku
poreskog perioda.
Obveznik podnosi prijavu za PDV bez obzira da li je obavezan da plati PDV u
periodu za koji je prijava podnesena.
Prijava za PDV sadrži sve neophodne podatke za obračunavanje poreske obaveze
obveznika.
Lica iz Glave III ovog zakona, koja podliježu obavezi plaćanja PDV-a, takođe
plaćaju PDV u rokovima iz stava 2. ovog člana.
Kod uvoza dobara, PDV koji dospijeva na njih obračunava se, naplaćuje i plaća u
skladu s propisima zakona koje se odnose na naplatu carinskih i drugih dažbina
koje dospijevaju prilikom uvoza.
Oblik i sadržaj prijave za PDV propisuje UIO prema propisima donijetim
prema ovom zakonu.
XII – POSEBNA ŠEMA ZA NAPLATU PDV-A NA PROMET POVEZAN SA
GRAĐEVINSKIM RADOVIMA
Član 40.
Opseg Posebne šeme
Obaveza plaćanja PDV-a kod prometa dobara i usluga koje su u vezi sa izgradnjom
nepokretne imovine prebacuje se na lice kojem je izvršen promet u vezi sa
izgradnjom te imovine (u daljem tekstu: Posebna šema).
Posebna šema odnosi se na građevinske radove na izgradnji novih zgrada, kao i
radove na renoviranju, proširivanju i održavanju postojećih zgrada, a čija ukupna
vrijednost prelazi iznos od 25.000,00 KM.
Član 41.
Funkcionisanje Posebne šeme
Izvođač radova koji je angažovao kooperanta za promet dobrima i uslugama, koje
utiču na izvođenje građevinskih radova koje vrši izvođač, obveznik je plaćanja
PDV-a koji mu obračuna kooperant.
Plaćanje PDV-a koji kooperant obračuna izvođaču, izvođač radova vrši sa
pozivanjem na PDV identifikacioni broj kooperanta.
Dokaz da je izvršio plaćanje izvođač radova dostavlja kooperantu.
Član 42.
Prava i obaveze prema Posebnoj šemi
Kooperant i izvođač radova su solidarno i pojedinačno odgovorni za plaćanje
PDV-a, dok se ne primi dokaz da je fakturisani PDV plaćen.
Kooperant obračunava, plaća i podnosi prijavu za PDV prema Posebnoj šemi u
skladu s odredbama ovog zakona, na isti način kao i za bilo koju drugu privrednu
djelatnost.
Plaćanje PDV-a od strane izvođača radova, koji obračunava kooperant, tretira se
kao ulazni porez, a dokaz o plaćanju istog je osnov za odbitak ulaznog poreza za
dobavljača robe, odnosno davaoca usluga.
Član 43.
Produžetak primjene Posebne šeme
UIO može propisima produžiti primjenu Posebne šeme, tako da pravdanje i
plaćanje PDV-a u ime isporučioca dobara, odnosno davaoca usluga postane obaveza
registrovanog PDV obveznika koji prima građevinske radove.
XIII – POSEBNUI POSTUPCI OPOREZIVANJA
Član 44.
Male firme
Lice čiji ukupan promet dobara ili usluga (u daljem tekstu: ukupan promet) u
prethodnoj godini ne prelazi ili nije vjerovatno da će preći iznos određen
članom 57. stav 1. ovog zakona, nije obveznik u smislu odredaba ovog zakona.
Odredba stava 1. ovog člana ne odnosi se na obveznika koji je prethodno
registrovan, odnosno čiji je ukupan promet bio veći od iznosa određenog u članu
57. stav 1. ovog zakona.
Lice koje kao predstavnik domaćinstva obavlja poljoprivrednu ili šumarsku
djelatnost, za koju se porez na dohodak plaća u skladu s katastarskim prihodom od
poljoprivrednog i šumskog zemljišta (u daljem tekstu: poljoprivrednik), nije
obveznik u smislu odredaba ovog zakona ako je ukupan katastarski prihod svih
članova domaćinstva niži od 15.000 KM.
Pojam „domaćinstvo“ znači zajednica življenja, privređivanja i trošenja
zajednički ostvarenih prihoda.
Lica iz st. 1. do 3. ovog člana nemaju pravo iskazivanja PDV-a u fakturama ili
odbitka ulaznog poreza i nisu dužna da vode knjige na način propisan ovim
zakonom.
Lica iz st. 1. do 3. ovog člana mogu, u bilo kom momentu, podnijeti zahtjev UIO za
plaćanje PDV-a.
UIO, na osnovu zahtjeva od strane lica iz stava 6. ovog člana, donosi rješenje o
njihovoj registraciji za PDV, a obaveza plaćanja PDV-a za takva lica traje
najmanje 60 mjeseci.
Član 45.
Poljoprivrednici
Svi poljoprivrednici opisani u stavu 3. člana 44. koji nisu poreski obveznici
imaju pravo na paušalnu naknadu za ulazni porez (u daljem tekstu: paušalna
naknada) prilikom kupovine poljoprivrednih i šumarskih dobara i usluga koje
nastaju kao rezultat djelatnosti na koje se plaća porez na katastarski dohodak od
poljoprivrede i šumarstva, pod uslovima i na način utvrđen ovim članom i pod
uslovom da su prethodno dobili odobrenje od UIO.
Paušalna naknada plaća se poljoprivredniku koji izvrši promet koji uključuje
poljoprivredna i šumarska dobra i usluge licima koja se smatraju obveznicima u
smislu ovog zakona.
Obveznici iz stava 2. ovog člana, kojima poljoprivrednici vrše promet dobara
ili usluga, obavezni su da paušalnu naknadu dodaju na iznos koji plaćaju za
promet dobara ili izvršene usluge.
Obveznici iz stava 3. ovog člana imaju pravo na odbitak paušalnog iznosa kao
ulaznog poreza pod uslovima propisanim ovim zakonom.
Bliže uslove za primjenu ovog člana donosi UIO.
UIO prije isteka tekuće godine utvrđuje iznos godišnje naknade za narednu
godinu.
Iznos naknade utvrđuje se tako da se obveznicima prema ovom članu kompenzuje
PDV koji su im za promet dobara i usluga obračunali poljoprivrednici.
Član 46.
Usluge koje pružaju putničke agencije i turoperatori
Putničkim agencijama i turoperatorima (u daljem tekstu: putničke agencije), u
smislu ovog zakona, smatraju se obveznici koji pružaju turističke usluge i koji, u
vezi s tim uslugama, postupaju u svoje ime, pri čemu za organizaciju putovanja
koriste dobra i usluge drugih obveznika koje putnici neposredno koriste (u
daljem tekstu: putničke pogodnosti) i plaćaju PDV u skladu s ovim članom.
Sve usluge koje putnička agencija izvrši za organizaciju putničkih pogodnosti
smatraju se, u smislu ovog zakona, jedinstvenom uslugom.
Mjesto vršenja jedinstvene turističke usluge utvrđuje se u skladu s članom 15. st.
1. i 2. ovog zakona.
Osnovica jedinstvene usluge koju vrši turistička agencija je iznos koji
predstavlja razliku između ukupne naknade koju plaća putnik i stvarnih troškova
koje putnička agencija plaća za primljena dobra i izvršene usluge od strane
drugih obveznika, bez PDV-a.
Ako se lica koja vrše promet dobara i usluga turističkoj agenciji nalaze izvan
Bosne i Hercegovine, PDV se ne plaća saglasno članu 28. stav 1. tačka 6. ovog
zakona.
Ako se promet dobara i usluga djelimično vrši u Bosni i Hercegovini, a
djelimično izvan Bosne i Hercegovine, PDV se plaća samo na onaj dio prometa
koji se vrši u Bosni i Hercegovini.
Putnička agencija nema pravo na odbitak ulaznog poreza koji je obračunat od
strane obveznika koji su izvršili promet dobara i usluga za neposrednu korist
putnika.
Član 47.
Korišćena roba, umjetnička djela, kolekcionarski predmeti i antikviteti
Svaki obveznik koji, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, radi ili u svoje ime
ili u ime drugog lica prema ugovoru, na osnovu kojeg se provizija plaća za
kupovine i prodaje, a koji kupi ili dobije korišćenu robu, umjetnička djela,
kolekcionarske predmete i antikvitete, s namjerom da ih preproda (u daljem
tekstu: preprodavac), može se opredijeliti da PDV obračuna na transakcije koje
se odnose na pojedine stavke, u skladu s ovim članom i čl. 48. i 49.
Pojam „korišćena roba“ znači svaki pokretni predmet koji je pogodan za dalju
upotrebu u postojećem stanju ili nakon popravke, osim umjetničkih djela,
kolekcionarskih predmeta, antikviteta, plemenitih metala i dragog kamenja.
Sljedeće se smatra plemenitim metalima: srebro (uključujući srebro kombinovano
sa zlatom ili platinom), zlato (uključujući zlato kombinovano s platinom),
platina i svi predmeti izrađeni od tih metala, pod uslovom da naknada za promet
ovih metala ne prelazi tržišnu vrijednost.
Dragim kamenjem smatraju se: dijamanti, rubini, safiri i smaragdi, bez obzira da
li su u obrađenom ili neobrađenom stanju, pod uslovom da nisu ugrađeni ili
povezani u niske.
„Umjetnička djela’, kolekcionarski predmeti’ i ‘antikviteti“ slijede definicije
pojmova navedene u Aneksu 1. ovog zakona.
Ako preprodavci istovremeno obračunavaju, naplaćuju i plaćaju PDV prema
opštim uslovima, obavezni su da u svojim knjigama posebno knjiže nabavku.
Preprodavci mogu da obračunaju i naplate PDV prema posebnim uslovima, ako su
kupili ili dobili dobra iz stava 1. ovog člana:
1. od lica koja nisu obveznici;
2. od drugih obveznika koji, u skladu s ovim zakonom, nisu imali pravo na
odbitak ulaznog poreza za promet takvim dobrima, a koji su oslobođeni prema čl.
24. i 25. ovog zakona;
3. od obveznika iz člana 44. st. 1. i 2. ovog zakona, ako je u pitanju poslovna
imovina;
4. od drugih preprodavaca, u mjeri u kojoj promet podliježe plaćanju PDV-a
prema posebnim uslovima prema ovom članu.
Ako su ispunjeni uslovi precizirani u članu 27. ovog zakona, promet dobara
prema ovom članu takođe je oslobođen od PDV-a.
Preprodavci koji obračunavaju PDV u skladu s ovim članom i čl. 48. i 49. ovog
zakona ne mogu na ispostavljenim fakturama iskazati PDV ili navesti bilo koji
podatak na osnovu kojeg se može PDV obračunati.
UIO izdaje bliže propise kojima se propisuje primjena posebnih uslova,
uključujući zahtjeve za fakturisanjem i vođenjem knjigovodstva itd.
Član 48.
Osnovica za promet korišćene robe, umjetničkih djela, kolekcionarskih
predmeta i antikviteta
Osnovica za promet dobara iz člana 47. ovog zakona je razlika između prodajne i
nabavne cijene dobra, uz odbitak PDV koji je sadržan u toj razlici.
Nabavna cijena za preprodavca je ukupno plaćeni iznos u gotovini, dobrima ili
uslugama, u koji ulaze svi porezi, provizije, troškovi i dažbine koje
preprodavac plati, licu od kojeg je nabavio ta dobra.
Prodajna cijena za preprodavca je ukupni iznos koji je preprodavac primio ili
treba da primi od kupca ili trećeg lica, a u koji ulaze i subvencije koje su
direktno povezane s takvim prometom, porezi, provizije, troškovi pakovanja,
prevoza i osiguranja koje preprodavac obračunava kupcu, uključujući i PDV.
Ako je nabavna cijena veća od prodajne cijene, oporezivi iznos je nula.
Preprodavac koji se odluči za vršenje obračuna izlaznog poreza prema opštim
uslovima propisanim ovim zakonom ima pravo na odbitak ulaznog poreza u skladu
s opštim odredbama u momentu kada je obračunata obaveza PDV-a postala
naplativa.
Član 49.
Drugi slučajevi prometa umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i
antikviteta
Preprodavac može takođe odabrati da obračunavanje PDV-a vrši na razliku
između prodajne i nabavne cijene za promet sljedećih dobara:
1. umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i antikviteta koje on sam
uvozi;
2. umjetničkih djela koja dobije direktno od umjetnika ili njegovog pravnog
nasljednika;
3. umjetničkih djela koja dobije po nižoj stopi od obveznika koji nije
preprodavac.
Osnovica za promet dobara prema ovom članu je razlika između prodajne cijene
preprodavca za takva dobra i nabavne cijene preprodavca za ta dobra, umanjena za
PDV na tu razliku.
Nabavna cijena za uvoze je iznos koji je jednak osnovici za uvoz dobara, uvećan za
PDV koji je obračunat i naplaćen ili plaćen na takav uvoz.
Nabavna cijena prema stavu 1. tač. 2. i 3. ovog člana je ukupno plaćeni iznos, u
koji su uračunati svi porezi, provizije, troškovi i dažbine koje je preprodavac
platio licu od kojeg je ta dobra dobio.
Prodajna cijena preprodavca je ukupno plaćeni iznos koji preprodavac primi ili
treba da primi od kupca ili trećeg lica, u koji su uključene subvencije koje su
direktno povezane s prometom, porezi i sve druge dažbine i zavisni troškovi
nabavke, provizije, troškovi pakovanja, isporuke i osiguranja koje preprodavac
obračunava kupcu, u koji je uključen PDV.
Ako je nabavna cijena veća od prodajne cijene za ista dobra, za osnovicu se smatra
da je nula.
Preprodavac koji vrši promet dobara prema ovom članu ne može odbiti ulazni
porez na dobra koja je dobio ili uvezao na ovaj način.
Odredbe člana 48. st. 2. i 3. ovog zakona primjenjuju se i na promet dobara u smislu
ovog člana.
U slučajevima kada nije moguće obračunati PDV na svaki isporučeni artikal, jer
su kupovina i prodaja izvršene u cijelosti, obveznik može odrediti maržu za
oporezivanje prema posebnim uslovima za određeni poreski period, kao razliku
između ukupnog prometa u tom periodu i ukupne nabavke dobara navedenih u članu
47. stav 2. ovog zakona.
UIO može izdati detaljnije propise u vezi s primjenom ovog člana.
Član 50.
Promet dobara na javnoj aukciji
Obveznik koji, prilikom unapređivanja svoje djelatnosti, radi ili u svoje ime
ili u ime drugog lica po ugovoru na osnovu kojeg se plaća provizija za kupovinu
ili prodaju korišćene robe, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i
antikviteta na javnoj aukciji (u daljem tekstu: aukcionar), s namjerom da ih proda
najboljem ponuđaču, može obračunavati i naplaćivati PDV saglasno ovom članu i
članu 51. Zakona.
Ako aukcionar istovremeno obračunava i naplaćuje PDV prema opštim i
posebnim uslovima, obavezan je da u svojim knjigama navede odvojene podatke o
prometu i da obračuna i naplati PDV za svaki posebno.
Aukcionar može obračunati i naplatiti PDV u skladu sa stavom 1. ovog člana ako
radi u ime nalogodavca koji je:
1. lice koje nije oporezivo lice;
2. drugi obveznik koji prema ovom zakonu nema pravo na odbitak ulaznog PDV-a
za ta dobra;
3. obveznik prema st. 1. i 2. člana 44. ovog zakona, ako se radi o njegovim stalnim
sredstvima;
4. preprodavac prema članu 47. ovog zakona.
Definicije iz st. 2. i 3. člana 47. primjenjuju se i na slučajeve navedene u ovom
članu.
Član 51.
Osnovica za promet dobara na javnoj aukciji
Osnovica za promet dobara iz člana 50. ovog zakona je razlika između cijene koja je
postignuta na javnoj aukciji i iznosa koji je aukcionar platio nalogodavcu za
izvršeni promet dobara, u koji je uključen PDV koji je aukcionar platio na
proviziju.
Iznos koji aukcionar treba da plati nalogodavcu jednak je razlici između cijene
postignute na javnoj aukciji i iznosa provizije koju aukcionar primi ili treba da
primi od nalogodavca, prema ugovoru kojim se provizija plaća pri prodaji.
Cijena koja je postignuta na aukciji je ukupni iznos u koji su uključeni porez i
direktni troškovi, kao što su: provizija, troškovi pakovanja, prevoza i
osiguranja, a koje kupac plaća aukcionaru za robu.
Aukcionar je obavezan kupcu i nalogodavcu ispostaviti fakturu za svaki promet
dobara na javnoj aukciji.
U fakturi koja se ispostavlja kupcu mora se navesti cijena dobara postignuta na
aukciji, porezi i druge dažbine, te direktni troškovi (provizija, troškovi
pakovanja, prevoza i osiguranja) koje aukcionar obračunava kupcu dobara.
PDV se ne može posebno iskazivati na fakturi.
U fakturi koju aukcionar ispostavlja nalogodavcu mora odvojeno da bude navedena
cijena postignuta na aukciji i iznos provizije koju aukcionar treba da primi ili
je primio od nalogodavca.
Ako je aukcionar fakturu navedenu u stavu 7. ovog člana ispostavio nalogodavcu
koji je obveznik, takva faktura zadovoljava uslove za izdavanje fakture predviđene
u članu 55. ovog zakona.
Smatra se da je nalogodavac izvršio promet dobara kada aukcionar ta dobra proda
na javnoj aukciji.
XIV – POVRAT PDV-A
Član 52.
Povrat ulaznog poreza
Ako je iznos ulaznog poreza u poreskom periodu veći od iznosa izlazne poreske
obaveze za isti period, obveznik ima pravo na povrat razlike.
Ako obveznik odluči da mu se ne izvrši povrat razlike iz stava 1. ovog člana, ta
razlika se priznaje kao poreski kredit.
Svaki poreski kredit koji se ne iskoristi nakon perioda od šest mjeseci vraća
se.
Svaki dospjeli povrat iz stava 1. ovog člana, na zahtjev obveznika, vrši se
najkasnije u roku od 60 dana po isteku roka za predaju prijave za PDV.
Povrat ulaznog poreza zbog ispravke greške u plaćanju vrši se u roku iz stava 3.
ovog člana, nakon što obveznik obavijesti UIO o nastaloj grešci ili nakon što
je UIO utvrdi na bilo koji drugi način.
Obveznik čija je osnovna djelatnost izvoz dobara i koji u uzastopnim prijavama za
PDV iskazuje iznos ulaznog poreza, koji je veći od iznosa njegove izlazne poreske
obaveze, ima pravo na povrat u roku od 30 dana od podnošenja prijave za PDV.
Obveznik koji ne primi razliku u PDV-u u roku iz st. 3. i 4. ovog člana ima pravo
na kamatu po stopi propisanoj zakonom kojim se reguliše stopa zatezne kamate,
počevši od prvog dana nakon isteka roka od 30 dana od dana podnošenja prijave za
PDV.
Ako je obvezniku dospio rok za plaćanje drugih poreza, obveznik prima povrat
razlike umanjen za iznos poreskog duga.
Propise kojima se obuhvaćaju detaljni uslovi i način povrata ulaznog poreza
donosi UIO.
Član 53.
Povrat PDV-a obveznicima koji nemaju uspostavljeno poslovanje u Bosni i
Hercegovini
Svaki obveznik koji nema uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini ima
pravo na povrat ulaznog poreza koji mu je obračunat na promet dobara i usluga
izvršenih od strane obveznika iz Bosne i Hercegovine ili koji je obračunat na
uvezenu robu u Bosnu i Hercegovinu, pod uslovima i na način propisan ovim
zakonom.
Obveznik iz stava 1. ovog člana ima pravo na povrat ulaznog poreza ukoliko:
1. dobra kupi ili uveze, odnosno primi usluge u svrhu obavljanja djelatnosti
koju strani obveznik obavlja u inostranstvu, pod uslovom da bi strani obveznik
imao pravo na odbitak ulaznog poreza na tu djelatnost da je obavlja u Bosni i
Hercegovini;
2. u toku perioda u kojem se priznaje pravo na povrat ulaznog poreza, ne vrši
promet dobara i usluga koji bi se smatrao prometom izvršenim u Bosni i
Hercegovini, osim:
a) usluga u vezi sa uvozom dobara povezanim s članom 21. stav 2. tačka 2. ovog
zakona;
b) usluga u vezi sa uvozom u skladu s članom 26. i izvozom u skladu s članom 27.
ovog zakona;
c) usluga na koje je PDV plaćen od strane lica za koga su te usluge izvršene.
3. Obveznici imaju pravo na povrat ulaznog poreza u određenom periodu na
osnovu zahtjeva koji podnesu UIO.
Propise kojima će se bliže regulisati uslovi i način povrata ulaznog poreza
donosi UIO.
Član 54.
Povrat PDV-a vezanog za izvoz od strane putnika
Fizička lica koja nemaju stalno mjesto prebivališta u Bosni i Hercegovini
imaju pravo na povrat PDV-a na robu koju kupe u Bosni i Hercegovini i iznesu je
izvan Bosne i Hercegovine, osim na:mineralna ulja, alkohol i alkoholna pića i
prerađevine od duvana.
Propise kojima će se bliže regulisati uslovi i način povrata PDV-a donosi
UIO.
XV – ISPOSTAVLJANJE FAKTURE, KNJIGOVODSTVO I ČUVANJE
DOKUMENATA
Član 55.
Poreske fakture
Obveznik je dužan da klijentu izda fakturu ili drugi dokument koji služi kao
faktura (u daljem tekstu: faktura) za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj
promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu čl. 24. i 25. ovog zakona.
Obaveza izdavanja fakture iz stava 1. ovog člana postoji i ako je nastala obaveza
plaćanja za dio prometa, odnosno prije nego što je izvršen cijeli promet.
Lice koje prima fakturu ili izdaje izvod o plaćanju mora obezbijediti da je
dobavljač robe, odnosno davalac usluga obveznik.
Obaveza ispostavljanja poreske fakture smatra se ispunjenom kada kupac ili
klijent ispostavi potvrdu o plaćanju, koji sadrži iste podatke kao što su oni na
fakturi opskrbljivača.
UIO izdaje bliže propise o uslovima za porezno fakturisanje, uključujući i
dopuštanje da se blagajnički računi ispostavljaju samo u maloprodaji, osim ako
kupac ne traži fakturu, utvrđujući ograničenja za korišćenje platnih izvoda
klijenta.
Knjižno obavještenje izdaje se u sljedećim slučajevima kada:
1. se roba vraća nakon ispostavljanja fakture;
2. dobavljač dobara, odnosno davalac usluga nakon ispostavljanja fakture odobri
sniženje cijene ili popust; i
3. dobavljač dobara, odnosno davalac usluga primi dodatnu uplatu za isporučena
dobra, odnosno izvršene usluge nakon ispostavljanja fakture.
Lica koja nisu registrovana kao obveznici, kao i registrovani obveznici koji
vrše promet dobara i usluga koji je oslobođen od PDV-a, ne mogu na fakturi
iskazati iznos PDV-a ili na bilo koji drugi način naznačiti da je u fakturi
sadržan iznos PDV-a.
Obveznik prema stavu 7. ovog člana, koji primi potvrdu o plaćanju na kojoj je
naznačeno da iznos uključuje PDV, obavještava lice koje je ispostavilo potvrdu o
plaćanju o ovim okolnostima i vraća primljeni iznos PDV-a.
Obveznik koji, suprotno st. 7. i 8. ovog člana, prikaže iznos PDV-a na fakturi
ili na bilo koji drugi način naznači da je u iznosu fakture uključen PDV,
naznačeni iznos PDV-a plaća UIO.
Isto tako, PDV se plaća UIO ako obveznik iskaže previsok iznos PDV-a na
fakturi ili na fakturi koja se odnosi na promet na koji se PDV ne treba plaćati
u iznosu iskazanog PDV-a ili ako na drugi način naznači da fakturisani iznos
uključuje PDV.
Plaćanje UIO pogrešno fakturisanog ili dobijenog iznosa može se izbjeći ako
se greška ispravi u korist kupca.
U kalkulaciji cijena jasno se navodi da u cijenu nije uključen PDV.
Član 56.
Knjigovodstvo
Svaki obveznik obavezan je da vodi knjige s dovoljno podataka koji će omogućiti
urednu primjenu PDV-a, uključujući i obračunavanje obaveze PDV-a za svaki
period PDV-a i inspekciju od strane UIO.
Navedene knjige vode se u skladu s propisima o računovodstvu.
Dobavljač dobara, odnosno davalac usluga dužan je da čuva kopije svih faktura,
knjižnih obavještenja i izvoda o plaćanju.
UIO može donijeti bliže propise o računovodstvu i knjigovodstvu, uključujući
i utvrđivanje zahtjeva i uslova za pretvaranje računovodstva i knjigovodstva koje
se vodi u stranoj valuti u državnu valutu u svrhu utvrđivanja poreske obaveze i
drugih podataka koji se obavezno vode.
XVI – REGISTRACIJA OBVEZNIKA
Član 57.
Registracija za PDV
Svako lice čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama i promet dobrima
oslobođenim uz kredit u prethodnoj godini prelazi ili je vjerovatno da će preći
prag od 50.000 KM dužno je da se registruje prema ovom zakonu kao poreski
obveznik. Kada se određuje da li je ili nije pređen prag od 50.000 KM, uzima se u
obzir i promet povezanih firmi i ostalih subjekata koji su kroz posjedovanje
dionica, ili na bilo koji drugi način, pod zajedničkom neposrednom ili
posrednom kontrolom.
Bliže propise za registraciju obveznika, uključujući i registracije dozvoljene
prema članu 44. stav 6. Zakona, donosi UIO.
Registrovani obveznici ili lica koja raspolažu dobrima u pogledu kojih se
prema ovom zakonu smatra da s njima raspolažu obveznici zavode se u jedinstveni
registar (u daljem tekstu: poreski registar) koji vodi UIO, a koji služi u svrhu
sprovođenja ovog zakona.
Bliže propise o zavođenju u jedinstveni registar obveznika, kao i o unošenju i
ispravljanju podataka u tom registru donosi UIO.
Obveznik je dužan da obavijesti UIO o izmjenama podataka koji utiču na
obračunavanje i plaćanje PDV-a, a koji su vezani za početak, mijenjanje ili
prestanak djelatnosti, osim ako nije drugačije propisano ovim zakonom.
UIO izdaje rješenje o registraciji obaveze plaćanja PDV-a u poreski registar za
svako lice iz stava 1. ovog člana.
Uvjerenje o registraciji jasno se izlaže na istaknutom mjestu u poslovnim
prostorijama.
Obveznici podnose zahtjev za registraciju najkasnije osam dana prije započinjanja
oporezivog poslovanja.
Sva lica koja prvi put postaju ili mogu da postanu obveznici dužna su da UIO
podnesu zahtjev za registraciju najkasnije do 20-og u kalendarskom mjesecu po
isteku mjeseca u kojem su ostvarila ili je vjerovatno da će ostvariti promet
dobara ili usluga u iznosu koji je veći od iznosa propisanog u stavu 1. ovog
člana.
Ta lica postaju registrovani obveznici danom koji utvrdi UIO u rješenju o
registraciji koje se izdaje u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.
Izuzetno od odredbi stava 1. ovog člana, UIO po službenoj dužnosti određuje
PDV obavezu poljoprivrednika čiji katastarski prihod prelazi iznos predviđen
stavom 3. člana 44. ovog zakona.
Sva lica koja raspolažu dobrima, koja se prema ovom zakonu tretiraju kao da su
isporučena od strane obveznika koji obavljaju svoju poslovnu djelatnost, obavezna
su da UIO podnesu zahtjev za registraciju u roku od 15 dana od dana kada steknu
pravo na raspolaganje takvim dobrima.
Oblik i sadržaj zahtjeva za registraciju propisuje UIO.
Član 58.
Registracija zasebnih poslovnih subjekata
Kada obveznik ima više od jednog poslovnog subjekta u Bosni i Hercegovini,
podnosi zahtjev za registraciju kao da se radi o jednom poslovnom subjektu.
Na zahtjev obveznika prema prethodnom stavu, UIO može posebno registrovati
svaki poslovni subjekat, pod uslovom da se knjigovodstvo vodi odvojeno za svaki
od njih.
Član 59.
Zajednička registracija
Kada više obveznika zajednički obavlja djelatnosti koje su oporezive prema ovom
zakonu, UIO može, na zahtjev tih obveznika, odobriti zajedničku registraciju.
Zajednička registracija može se odobriti i u slučaju kada dva ili više obveznika
obavljaju djelatnosti koje su i oporezive i oslobođene prema ovom zakonu.
Uslov za zajedničku registraciju je da jedan obveznik, pravno lice ili matična
firma, direktno ili indirektno, kroz posjedovanje svih dionica, u potpunosti
posjeduje podružnu firmu ili firme drugog obveznika koje su uključene u
zajedničku registraciju.
Član 60.
Registracija poreskih punomoćnika
Obveznik koji nema sjedište u Bosni i Hercegovini, a koji vrši promet dobara i
usluga u Bosni i Hercegovini, registruje se kod poreskog punomoćnika koji ima
sjedište u Bosni i Hercegovini.
Obveznik i punomoćnik su solidarno i pojedinačno odgovorni za porez koji se
obračunava u skladu s ovim zakonom.
Prava i obaveze koje imaju obveznici u Bosni i Hercegovini, u skladu s ovim
zakonom, odnose se i na punomoćnika.
Član 61.
Dobrovoljna registracija
UIO može dati odobrenje za dobrovoljnu registraciju licima koja vrše
iznajmljivanje, poljoprivrednu obradu posjeda ili bilo kojeg njegovog dijela.
Dobrovoljna registracija može se odobriti licu koje iznajmljuje prostorije, osim
ako se te prostorije izdaju za stanovanje.
Dobrovoljna registracija ne uključuje već ustanovljene zakupe osim ako to zakupac
ne prihvati.
UIO može uslovno dati rješenje za dobrovoljnu registraciju licu koje kupuje i
izgrađuje objekte i vrši unapređenja zemljišta u svrhu prodaje obvezniku.
Dobrovoljna registracija iz stava 1. ovog člana daje se na period od najmanje dvije
kalendarske godine.
U slučaju da se dobrovoljna registracija odobri prije nego što se završi
izgradnja objekata koji se izdaju u zakup, vrijeme registracije počinje teći od
početka prvog zakupa.
UIO može bliže propisati postupak dobrovoljne registracije prema ovom
članu.
Član 62.
Prestanak registracije
UIO, na zahtjev obveznika ili po službenoj dužnosti, može donijeti rješenje o
brisanju obveznika iz jedinstvenog registra kada obveznik u prethodnoj
kalendarskoj godini nije ostvario ukupan promet veći od iznosa utvrđenog
odredbama st. 1. do 3. člana 44. i stava 1. člana 57. ovog zakona.
Ako obveznik prestane da obavlja poslovne djelatnosti, UIO po službenoj
dužnosti donosi rješenje o prestanku registracije za PDV.
Prije donošenja rješenja o prestanku registracije, obveznik je dužan da obračuna
i plati PDV na sve nabavke koje je izvršio do dana obavještavanja UIO o
prestanku obavljanja djelatnosti i izvrši popis svih dobara na zalihama.
Obveznik je dužan da obračuna PDV na dobra koja su popisana na zalihama, kao da
se radi o kupovini dobara za njegove vlastite potrebe.
UIO donosi rješenje o prestanku registracije nakon izmirivanja poreskih
obaveza iz st. 3. i 4. ovog člana.
XVII – NADZOR OBRAČUNAVANJA, PLAĆANJA I NAPLATE PDV-A
Član 63.
Nadzor obračunavanja, plaćanja i naplate PDV-a
Nadzor obračunavanja, plaćanja i naplate PDV-a vrši UIO, u skladu s posebnim
zakonom.
Kod uvoza robe, obračunavanje, naplaćivanje i plaćanje PDV-a nadzire UIO u
skladu sa carinskim propisima kao da PDV predstavlja uvoznu carinsku
dažbinu.
XVIII – PREVENTIVNE MJERE PROTIV OBVEZNKKA KOJI OBAVLJAJU
FIKTIVNI PROMET
Član 64.
Tumačenje
„Fiktivni promet“ znači obavljanje poslovnih djelatnosti s ciljem da se
prevarom izbjegne plaćanje PDV-a.
Član 65.
Promet i poslovanje zasnovani na ugovorima koji su suprotni javnom redu i
interesu
Izuzetno od odredaba propisanih u Glavi X ovog zakona, UIO odbija zahtjeve za
povrat PDV-a, ako do prometa na kojem je zasnovan zahtjev nije došlo zbog toga
što se ugovorni osnov između dobavljača i primaoca osnovano smatra nevažećim.
UIO odbija zahtjeve iz stava 1. ovog člana, bez obzira na dobre namjere lica koje
vrši potraživanje, a u vezi s nevaženjem ugovorne osnove.
Član 66.
Solidarna odgovornost
UIO odbija zahtjeve za povrat PDV-a u slučaju kada je podnosilac zahtjeva znao
ili mogao da zna da je isporučilac dobara, odnosno davalac usluga nepravilno
izvršio obračun svog PDV-a.
Za podnosioca zahtjeva smatra se da je znao ili imao razloga da zna da je promet
izvršen pod uslovima koji ukazuju na to da su poslovne djelatnosti isporučioca
dobara odnosno davaoca usluga neprofitabilne ako su svi troškovi poslovanja,
uključujući i PDV, plaćeni.
UIO je ovlašćena da naloži za određene registrovane poreske obveznike koji su u
dugu – dužnike, da PDV na isporuke registrovanim obveznicima PDV-a, plati od
strane primaoca isporuke.
^lanovi 41. do 43. ovog zakona u vezi s prometom koji se odnosi na građevinske
radove takođe se primjenjuju na primaoce i isporučioce dobara i usluga prema
posebnoj šemi za poreske obveznike – dužnike, propisanoj u prethodnom stavu.
Posebna šema za poreske obveznike-dužnike može se primijeniti na određenog
poreskog obveznika – dužnika ako je u opasnosti značajan iznos poreskih prihoda
i ako UIO smatra da je korišćenje ove posebne šeme neophodno i najprikladnije
da bi se sprečilo akumulisanje dugova.
UIO će svojim propisima odrediti dodatne uslove za primjenu ove posebne šeme
na poreske obveznike – dužnike.
Odluka o uvođenju posebne šeme za određenog poreskog obveznika-dužnika
objavljuje se u ‘“Službenom glasniku BiH“ i u najmanje tri najčitanije dnevne
novine i ne može se primjenjivati na bilo kog poreskog obveznika – primaoca
isporuke prije njenog objavljivanja.
XIX – KAZNENE ODREDBE
Član 67.
Prekršaji
Svaki poreski obveznik koji činjenjem ili nečinjenjem napravi prekršaj
podliježe novčanoj kazni za prekršaj. Poreski obveznik koji:
1. obračuna i naplati PDV-a na prenos imovine koja čini firmu ili dio firme,
u suprotnosti sa stavom 2. člana 7. ovog zakona, biće novčano kažnjen u iznosu
koji odgovara iznosu od 50% od obračunatog iznosa;
2. ne obračuna i ne plati PDV na osnovicu u skladu s članom 20. ovog zakona
biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od neobračunatog ili
neplaćenog iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;
3. ne obračuna i ne plati ili pogrešno obračuna i plati PDV u skladu sa
stavom 2. člana 38. i stavom 5. člana 39. ovog zakona biće novčano kažnjen u iznosu
koji odgovara iznosu od 50% od neplaćenog ili pogrešno obračunatog iznosa, a
minimalno u iznosu od 100 KM;
4. ne podnese prijavu za PDV ili je ne podnese u propisanom roku, u skladu sa
st. 1. do 4. člana 39. ovog zakona, biće novčano kažnjen u iznosu od 300 KM, osim u
slučajevima kada je prijava negativna;
5. pogrešno obračuna iznos ulaznog poreza u skladu sa Glavom X ovog zakona
biće novčano kažnjen u iznosu od 50% od nezakonski stečene dobiti;
6. obračuna PDV, iskaže PDV na fakturama i odbije ulazni porez, suprotno
članu 44. ovog zakona, biće novčano kažnjen u iznosu od 100% od obračunatog
iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;
7. obračuna veću paušalnu naknadu od one koja je dozvoljena prema članu 45. ovog
zakona biće novčano kažnjen u iznosu od 100% od premašene naknade;
8. ne obračuna i ne plati PDV u skladu s članom 46. ovog zakona biće novčano
kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od neobračunatog ili neplaćenog
iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;
9. ne obračuna i ne plati PDV u skladu s čl. 47 – 49. ovog zakona, kao
preprodavac korišćene robe, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i
antikviteta biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od
neobračunatog ili neplaćenog iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;
10. ne obračuna i ne plati PDV u skladu s čl. 50. i 51. ovog zakona, kao
aukcionar, biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od
neobračunatog ili neplaćenog iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;
11. ne ispostavi fakturu ili ne sačuva primjerak fakture, u skladu s članom 55.
st. 1. i 2. ovog zakona, biće novčano kažnjen u iznosu od 300 KM;
12. na fakturi ne iskaže PDV ili druge podatke iz kojih se iznos PDV može
odbiti saglasno čl. 47. i 51. i PDV ne prikaže na fakturi ili u izvodima sa
cijenama jasno ne naznači da PDV nije uključen u skladu s članom 55. ovog zakona
biće novčano kažnjen u iznosu od 100% iskazanog PDV-a ili iznosa PDV-a koji se
može oduzeti, a u iznosu od 300 KM u ostalim slučajevima;
13. ne vodi i ne čuva knjige u skladu s članom 56. ovog zakona, podliježe
novčanoj kazni u rasponu od 300 KM do 10.000 KM;
14. ne obavijesti UIO o početku, izmjeni ili prestanku obavljanja svoje
djelatnosti saglasno čl. 57, 60. i 62. ovog zakona biće novčano kažnjen u iznosu od
100% od obaveze o kojoj se nije obavijestilo zbog propusta poreskog obveznika, a
minimalno sa 1.000KM.
Ovlašćeno lice koje radi za pravno lice podliježe istoj novčanoj kazni kao i
pravno lice kako je propisano prethodnim stavom.
Kazne koje su propisane st. 1. i 2. ovog člana povećavaju se za 50%:
1. svaki put kada je počinilac povratnik (ranije kažnjavan);
2. u slučajevima kada je poreski obveznik sprečavao UIO u otkrivanju
prekršaja; i
3. u slučajevima kada je poreski obveznik počinio prekršaj primjenom sredstava
prevare ili kroz uplitanje trećeg lica koje nije zaposlenik poreskog obveznika i
ne zavisi od njega na bilo koji drugi način.
XX – ŽALBENI POSTUPAK
Član 68.
Žalbe
Kada obveznik od službenika primi rješenje koje:
1. utiče na bilo koji iznos PDV-a koji mora platiti, direktno ili indirektno,
ili
2. predstavlja rješenje kojim mu se nameće određena administrativna kazna; ili
3. predstavlja rješenje o oduzimanju bilo koje stvari koja mu pripada a koja je
zadržana, odnosno kojom se produžava rok za sačinjavanje rješenja o tom
oduzimanju; ili
4. predstavlja uslov za povrat bilo koje stvari koja je zadržana ili oduzeta,
5. utiče na registraciju ili poništenje registracije bilo kojeg lica prema
ovom zakonu.
od UIO može zahtijevati da izvrši reviziju tog rješenja.
Zahtjev za reviziju rješenja od strane UIO podnosi se u roku od 60 dana od dana
donošenja rješenja putem pismenog obavještenja potkrijepljenog materijalnim
dokazima koje određeno lice želi da predoči.
UIO može da produži rok u okviru kojeg se zahtjev za reviziju treba izvršiti
prema stavu 1. ovog člana za onoliko dugo koliko smatra da je potrebno.
UIO u roku od 60 dana od prijema zahtjeva u pisanoj formi obavještava obveznika
koji je zahtijevao reviziju prema stavu 1. ovog člana o svojoj odluci u vezi s
revizijom rješenja.
Kada UIO ne obavijesti obveznika kako se to od nje traži, smatra se da je
potvrdila rješenje.
U roku od 60 dana od dana kada je UIO ili poslala obavještenje o svojoj odluci po
zahtjevu za reviziju ili od kada se smatra da je potvrdila svoje rješenje, obveznik
koji je zahtijevao reviziju može se žaliti Osnovnom sudu za prekršaje.
Žalba Osnovnom sudu za prekršaje sačinjava se u pisanoj formi i prate je
materijalni dokazi koje obveznik (u daljem tekstu: podnosilac žalbe) želi da
predoči.
UIO, u roku od 30 dana od dana kada je obaviještena o žalbi, odgovara u pisanoj
formi.
Osnovni sud za prekršaje vodi saslušanje žalbe u roku od 60 dana od dana kada je
žalba podnesena.
Podnosilac žalbe može usmene ili pisane dokaze dati Osnovnom sudu za
prekršaje tokom saslušanja žalbe, a u slučajevima kada do toga dođe i UIO se
daje mogućnost da predoči usmene i pisane dokaze.
Osnovni sud za prekršaje obavještava učesnike u postupku o svojoj odluci,
zajedno s pisanim razlozima za odluku, u roku od 30 dana od dana završetka
saslušanja.
Podnosilac žalbe ili UIO mogu se žaliti Vrhovnom sudu u svrhu revizije
odluke koju je donio Osnovni sud za prekršaje.
Teret dokazivanja da je rješenje UIO pogrešno leži na podnisiocu žalbe.
Zahtjev za reviziju rješenja od strane UIO koji je sačinjen u skladu sa stavom 1.
ovog člana, žalba podnesena Osnovnom sudu za prekršaje prema stavu 6. ovog člana
ili molba Vrhovnom sudu za reviziju rješenja prema stavu 12. ovog člana ne
obustavlja bilo kakvu obavezu plaćanja bilo kakve dažbine oko koje se vodi spor,
osim ako UIO, Osnovni sud za prekršaje ili Vrhovni sud, po molbi zbog
poteškoća u poslovanju, ne nalože da se obaveza plaćanja obustavi dok ne donesu
svoju odluku.
Kada se spor konačno riješi u korist:
1. UIO, obveznik plaća neplaćeni porez, kazne i kamate koje su narasle do
trenutka kada je ta stvar riješena, i
2. podnosioca žalbe, UIO:
(a) vrši povrat više uplaćenog poreza zajedno s kamatom na taj iznos koja je
narasla do trenutka kada je ta stvar riješena, i
(b) u slučaju kada je bilo šta vraćeno vlasniku, prodano ili uništeno –
(i) vraća se iznos koji je jednak iznosu plaćenom od strane vlasnika za vraćanje
te stvari, ili
(ii) u slučaju kada je određena stvar uništena, iznos koji je jednak dobitku od
prodaje; ili
(iii) izvršiti povrat iznosa koji je jednak tržišnoj vrijednosti te stvari u
momnetu njenog oduzimanja prije uništenja.
UIO u predviđenim propisima donosi bliže odredbe prema ovom članu.
XXI – POSEBNE I DODATNE ODREDBE
Član 69.
Odobrenje
UIO može da izmijeni iznose precizirane u članu 44. stav 3. i članu 57. stav 1.
ovog zakona, ako se kurs Centralne banke Bosne i Hercegovine za KM prema EVR-u
značajno mijenja, ili ako se propisi o utvrđivanju katastarskog prihoda izmijene.
Član 70.
Detaljni propisi
Kombinovana nomenklatura tarifnih oznaka koristi se za razvrstavanje
proizvoda, dok se standardna klasifikacija djelatnosti koristi za klasifikaciju
poslovnih djelatnosti.
UIO donosi propise za sprovođenje ovog zakona, uključujući i kriterijume u vezi
sa oslobađanjima, te način na koji se mogu ostvariti.
UIO može propisima izdatim u skladu s ovim zakonom propisati da svako
fizičko lice koja krši odredbe propisa podliježe novčanoj kazni do 3.000 KM,
da odgovorno lice u pravnom licu podliježe novčanoj kazni do 5.000 KM i da
svako pravno lice podliježe novčanoj kazni do 10.000 KM.
Član 71.
Tumačenje
U ovom zakonu „poslovanje“ uključuje svaki oblik trgovine, profesije ili
zanimanja.
Sljedeće se smatra obavljanjem poslovanja:
1. stavljanje objekata od strane kluba, udruženja ili organizacije (za članarinu
ili drugu naknadu) na raspolaganje njihovim članovima;
2. ulaz lica u prostorije uz naknadu.
„Stalna sredstva“ obuhvaćaju kompjutersku opremu, zemljište i zgrade,
građevinske radove, renoviranje i radove na postavljanju instalacija.
„Dokument“ znači sve na čemu su zabilježeni podaci bilo kakvog opisa.
„Ulazni porez“ u vezi s poreskim obveznikom znači iznos PDV-a koji se
zaračunava prilikom isporuke dobara ili usluga tom obvezniku, i PDV koji je on
platio ili treba da plati prilikom uvoza dobara, pri čemu se (u oba slučaja) radi
o dobrima ili uslugama koje se koriste ili treba da se koriste u poslovne svrhe
tog obveznika.
„Faktura“ obuhvaća i svaki dokument koji je sličan fakturi.
„Izlazni porez“, u pogledu poreskog obveznika, znači PDV koji obračunava na
promet koji vrši.
„Propisan“ znači propisan propisima.
„Propisi“ znači propisi koje donese UIO prema ovom zakonu.
„Promet“ ima značenje koje je dato čl. 4. i 8.
„Porez“ znači porez na dodatu vrijednost.
„Poreska faktura“ ima značenje dato članom 55.
„Poreski obveznik“ ima značenje dato članom 12. i predstavlja lice koje je
obavezno da bude registrovano u svrhe PDV-a prema članu 57. ovog zakona.
U članovima ovog zakona, gdje je dato ovlašćenje UIO da izdaje propise, „UIO“ se
takođe odnosi i na Upravni odbor, uspostavljen prema Zakonu o sistemu
indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, broj
44/03), uz poštivanje podjele odgovornosti između Odbora i UIO, kako je
propisano navedenim zakonom.
XXII – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 72.
Povrat PDV-a u periodu do 30.06.2006. godine
U periodu od 01. 07.2005. do 30.06. 2006. godine, primjena člana 52. ovog zakona
biće suspendovana na način da se za iznose ulaznog poreza poreskih obveznika,
koji prelaze iznose izlaznog poreza za bilo koji dati poreski period, neće vršiti
povrat, nego će se prenositi kao akontacija za buduće obaveze po PDV-u za period
od šest mjeseci.
U slučajevima gdje poreska akontacija nije iskorišćena u okviru perioda
navedenog u stavu 1. ovog člana, poreski obveznik će, po svom zahtjevu, imati pravo
na povrat.
UIO može da produži period u kojem je suspendovana primjena člana 52. najviše
na još jedan period od 12 mjeseci.
Primjena stava 6. člana 52. ovog zakona, bez obzira na prethodne stavove ovog
člana, neće biti suspendovana.
Član 73.
Obračunavanje vrijednosti prometa dobara i usluga izvršenog do 30.06.2005.
Dobavljač dobara i davalac usluga dužan je da, na dan 30.06.2005. godine, izvrši
obračun vrijednosti dobavljenih dobara i izvršenih usluga, a koja nije naplatio
od kupaca i da ih obračuna navedenim kupcima.
Obaveza iz stava 1. ovog člana odnosi se i na usluge kooperanata glavnog izvođača
radova.
Ako je obračun iz stava 1. ovog člana izvršen poslije 01.07.2005, a u kojem je
evidentirana ukupna vrijednost dostavljene robe i izvršenih usluga, osnovica za
obračun PDV-a je samo ona vrijednost koja je obračunata za period poslije
01.07.2005. godine.
Osnovica iz stava 3. ovog člana umanjuje se i za unaprijed plaćene iznose koji su
uplaćeni do 30.06.2005. godine i koji se odnose na promet investicione opreme,
stalnih sredstava, izgradnju nekretnina i usluge koje treba da se izvrše nakon
01.07.2005. godine, ako je porez na promet proizvoda i usluga obračunat i plaćen u
skladu s propisima koji regulišu oporezivanje po navedenom osnovu.
Svaka faktura koja se ispostavi do 30.06.2005, a u vezi s kojom se ne izvrši
promet dobrima ili uslugama, poništava se.
Svaki dobavljač robe, odnosno davalac usluga koji vrši kontinuirani promet
dobara i usluga i koji ispostavlja naknadne fakture za takav promet, te izvrši
obračun do 30.06.2005. godine, obračunava porez na promet proizvoda i usluga u
skladu s propisima koji su regulisali oporezivanje po navedenom osnovu.
Član 74.
Konačni obračun poreza na promet proizvoda i usluga i rokovi za plaćanje
poreza
Obveznici poreza na promet proizvoda i usluga dužni su da, najkasnije do
20.08.2005. godine, UIO dostave konačan obračun poreza na promet proizvoda i
usluga, za period poslovanja od 01.01. do 30.06.2005. godine.
Porez na promet proizvoda i usluga, u vezi s kojim se javlja obaveza obračunavanja
do 30.06.2005. godine, plaća se u rokovima i na način propisan za plaćanje tog
poreza nakon podnesene prijave.
Iznos poreza na promet koji je uključen u nenaplaćena potraživanja na dan
30.06.2005. godine, a koji nije plaćen po podnošenju prijave za period od 01.01. do
30.06.2005. godine, plaća se istovremeno sa naplatom potraživanja, i to u roku od
pet dana od dana prijema uplate, ali ne kasnije od 31.12.2005.godine.
Član 75.
Popis nenaplaćenih faktura
Obveznici poreza na promet proizvoda i usluga dužni su da sačine popis svih
nenaplaćenih a ispostavljenih faktura, te izvršenih avansnih plaćanja na dan
30.06.2005. godine, koji uključuje obračunati porez za svaki okončani promet
dobrima i uslugama, te isti, zajedno s obračunom poreza na promet za period od
01.01. do 30.06.2005.godine, dostavi UIO.
Član 76.
Popis robe u maloprodaji
Obveznici poreza na promet, koji vrše promet na malo, dužni su da sačine popis
proizvoda na zalihama na dan 30.06.2005. godine.
Obveznici iz stava 1. ovog člana dužni su da obračunaju PDV u skladu s
odredbama ovog zakona.
Obveznici su dužni da UIO dostave inventurne liste zaliha do 10.07.2005.
godine.
Svaki obveznik iz stava 2. ovog člana, koji nije obavezan platiti PDV, podnosi
svoj PDV račun do 31.07.2005. i plaća obračunati PDV do 31.08.2005.
Prodajne cijene prati tržišna inspekcija u skladu sa zakonom.
Član 77.
Popis određenih dobara u maloprodaji i ugostiteljstvu
Obveznici koji obavljaju trgovinsku i ugostiteljsku djelatnost, a obveznici su
PDV-a u skladu s ovim zakonom, dužni su da na dan 30.06.2005. godine izvrše
popis zaliha proizvoda (bezalkoholnih pića, piva, mineralnih voda, sokova,
alkoholnih pića i vinskih destilata) po nabavnim cijenama s uračunatim
porezom na promet proizvoda. Ista obaveza važi i za druge obveznike koji
podliježu obavezi plaćanja poreza a koji svoje obaveze u pogledu poreza na promet
obračunavaju na osnovu isporuka prodavnicama ili drugim poslovnim
jedinicama.
Ako se iznos poreza na promet koji je uključen u nabavnu cijenu ne može utvrditi,
porez na promet utvrđuje se iz stopa obračunatih na osnovu stopa prema Zakonu o
porezu na promet.
Liste popisanih zaliha sa naznačenim porezom na promet, obveznici dostavljaju
UIO do 10.07.2005. godine.
Kada UIO odobri inventurne liste dobara na zalihama prema stavu 1. ovog člana,
porez na promet prikazan u inventurnoj listi tretira se, prema ovom zakonu, kao
ulazni porez.
Obveznik ima pravo da izvrši odbitak ulaznog poreza iz stava 4. ovog člana u
srazmjeri sa prometom, ali nema pravo na povrat ulaznog poreza po tom osnovu.
Obveznici iz stava 1. ovog člana dužni su da izvrše popis zaliha dobara –
duvanskih prerađevina na dan 30.06.2005. godine, te taj popis dostave UIO do
10.07.2005. godine.
Zalihe duvanskih prerađevina, koje su popisane na dan 30.06.2005. godine,
obveznici su dužni da prodaju po cijenama koje su važile na dan popisa dok se
zalihe ne potroše.
Prodaju zaliha po maloprodajnim cijenama prati tržišna inspekcija u skladu sa
zakonom.
Član 78.
Zahtjev za registraciju za PDV
Lica iz člana 12. ovog zakona postaju obveznici prema odredbama ovog zakona ako
su u 2005. godini ostvarili ili procjenjuju da će ostvariti promet koji je veći od
iznosa određenog u članu 57. stav 1. ili katastarski prihod veći od iznosa
propisanog u članu 44. stav 3. ovog zakona.
Lica iz stava 1. ovog člana obavezna su da zahtjev za registraciju podnesu UIO
najkasnije do 30.03.2005. godine, osim poljoprivrednika koje UIO registruje po
službenoj dužnosti.
UIO licima iz stava 2. ovog člana izdaje rješenje o registraciji, najkasnije do
31.05.2005. godine, a ostalim licima najkasnije do 30.06.2005. godine.
Član 79.
Kazne za prekršaje učinjene u periodu između stupanja na snagu Zakona i
njegove primjene
Poreski obveznici koji, činjenjem ili nečinjenjem, naprave prekršaj u vezi sa
samostalnim obavljanjem poslovne djelatnosti podliježu novčanoj kazni za
prekršaje. Poreski obveznik koji:
(a) ne obračuna vrijednost kupljenih dobara i izvršenih usluga za nabavke na
dan 30.06.2005. (stav 1. člana 73. ovog zakona) biće novčano kažnjen u iznosu koji
odgovara 100% neobračunatog iznosa, a minimalno 500 KM;
(b) ne plati porez na promet na propisani način i u propisanim rokovima (stav
2. člana 74. ovog zakona) biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara 150%
neplaćenog poreza na promet, a minimalno 500 KM;
(c) ne plati iznos poreza na promet uključen u neplaćena potraživanja na dan
30.06.2005. do 31.12.2005. (stav 3. člana 74. ovog zakona) biće novčano kažnjen u
iznosu koji odgovara 150% neplaćenog iznosa, a minimalno 500 KM;
(d) ne sačini popis na dan 30.06.2005. svih ispostavljenih, neplaćenih faktura
ili ih ne preda UIO u propisanom roku (član 75. ovog zakona) biće novčano
kažnjen u iznosu od 1.000 KM;
(e) ne sačini popis na dan 30.06.2005. svih dobara na zalihama, ili UIO ne
preda inventurne liste u propisanim rokovima (člana 76. ovog zakona) biće
novčano kažnjen u iznosu od 1.000 KM;
(f) ne sačini popis na dan 30.06.2005. proizvoda po prodajnim cijenama gdje je
porez na promet naveden odvojeno, ili ne podnese UIO inventurne liste u
propisanom roku (st. 1. i 3. člana 77. ovog zakona) biće novčano kažnjen u iznosu
od 1.000 KM;
(g) ne podnese zahtjev za registraciju u propisanom roku (stav 2. člana 78. ovog
zakona) biće novčano kažnjen u iznosu od 5.000 KM.
Svaki zaposlenik, zastupnik ili posrednik obveznika, koji je odgovoran za
izvršenje zadataka navedenih u prethodnom stavu, podliježe istoj novčanoj kazni
kao i glavni obveznik za prekršaje prema stavu 1. u gornjem tekstu.
Kazne propisane st. 1. i 2. ovog člana povećavaju se za 50% u slučajevima kada je
poreski obveznik:
1. pravio smetnje s ciljem sprečavanja UIO u otkrivanju prekršaja; i
2. počinio prekršaj primjenom sredstava prevare ili kroz uplitanje trećeg lica
koje nije zaposlenik poreskog obveznika i ne zavisi od njega na bilo koji drugi
način.
Član 80.
Obustava primjene člana 33. ovog zakona
Izuzetno od odredaba člana 52. ovog zakona, odbitak dijela ulaznog poreza utvrđuje
se na osnovu stvarnih podataka o izvršenom prometu dobara i usluga na koje se
PDV plaća, do 31.12. 2005. godine.
Član 81.
Primjena člana 37. ovog zakona
^lan 37. ovog zakona ne primjenjuje se na dobra na zalihama, koja su nabavljena
prije 01.07.2005. godine.
Član 82.
Prestanak važenja propisa
Danom primjene ovog zakona prestaju da važe:
1. Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga – prečišćeni tekst („Službene
novine Federacije BiH“, broj 42/02);
2. Zakon o akcizama i porezu na promet („Službeni glasnik Republike Srpske“,
br. 25/02, 30/02, 60-Dio II/03 i 96/03);
3. Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga („Službeni glasnik Brčko
Distrikta“, br. 7/02 i 16/03).
Član 83.
Stupanje na snagu
Ovaj zakon stupa na snagu 15 dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku
BiH“, a primjenjuje se od 01.07.2005. godine, izuzev odredaba čl. 72. do 79. koje se
primjenjuju od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Ovaj zakon biće objavljen u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta
Bosne i Hercegovine.
PSBiH broj 146/05
26. januara 2005. godine
Sarajevo
Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamentarne skupštine BiH
Šefik Xaferović, s. r.
Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamentarne skupštine BiH
Goran Milojević, s. r.
ANEKS 1.
UMJETNIČKA DJELA, KOLEKCIONARSKI PREDMETI I
ANTIKVITETI
Stav 5. člana 47.
(a) „Umjetnička djela“ znači:
• slike, kolaži i slične dekorativne ploče, slike i crteži, koje su u
potpunosti izrađene rukom, ustima ili stopalima umjetnika, osim planova
i crteža za arhitektonske, inženjerske, industrijske, komercijalne,
topografske ili slične svrhe, ručno ukrašeni proizvedeni artikli,
pozorišne dekoracije, studijska platna koja stoje u pozadini ili slična
obojena platna. (oznaka KN 9701);
• originalne gravure, štampane slike i litografije, koje predstavljaju
otiske koji su proizvedeni u ograničenom broju primjeraka direktnu u
crno- bijeloj boji ili u koloru od jedne od nekoliko ploča koje su u
cijelosti izrađene ručno, ustima ili stopalima umjetnika, bez obzira na
proces ili tehniku ili materijal koji je koristio, ali ne uključujući bilo
kakav mehanički ili fotomehanički proces (oznaka KN 9702 00 00);
• originalne skulpture i statue, u bilo kom materijalu, pod uslovom da su u
potpunosti izrađene od strane umjetnika;
• odljevci skulptura, čija je proizvodnja ograničena na osam kopija koju
nadzire umjetnik ili njegov nasljednik po pravu (oznaka KN 9703 00 00);
• tapiserije (oznaka KN 5805 00 00) i tekstilni proizvodi koji se stavljaju
na zid (oznaka KN 6304 00 00) izrađeni rukom od originalnih nacrta koje
su dali umjetnici, pod uslovom da nema više od osam kopija svakog od
njih;
• pojedini predmeti od keramike u potpunosti izrađeni i potpisani od
strane umjetnika,
• cakline na bakru izrađene isključivo rukom, ograničene na osam brojevima
označenih kopija koje nose potpis umjetnika ili studija, isključujući
nakit, zlatninu i srebrninu;
• fotografije koje snimi umjetnik i koje odštampa on ili koje se
odštampaju pod njegovim nadzorom, potpisane i označene brojevima i
ograničene na 30 kopija, uključujući sve veličine i okvirove;
(b) „kolekcionarski predmeti“ znači:
• poštanske ili taksene marke, poštanski žigovi, koverte prvog dana,
prethodno oštambiljani kancelarijski materijal i slično, frankirani
ili, ako nisu frankirani, da ne predstavljaju zakonsko sredstvo plaćanja i
da nisu namijenjeni za upotrebu kao zakonsko sredstvo plaćanja (oznaka KN
9704 00 00);
• kolekcije i kolekcionarski primjerci od zoološkog, botaničkog,
mineraloškog, anatomskog, arheološkog, etnografskog ili numizmatičkog
interesa (oznaka KN 9705 00 00);
(c) „antikviteti“ znači objekti osim umjetničkih djela i kolekcionarskih
predmeta koji su stariji od 100 godina (oznaka KN 9706 00 00).
Na osnovu člana IV 4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština
Bosne i Hercegovine na 57. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 17. maja 2005.
godine i na 42. sjednici Doma naroda, održanoj 18. maja 2005. godine, usvojila je
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DODATU
VRIJEDNOST
Član 1.
U Zakonu o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj 9/05), u
članu 29. stav 1.iza alineje 3. dodaje se nova alineja 4. koja glasi:
„4. snabdijevanje dobrima i uslugama u okviru međunarodnih projekata pružanja
pomoći u kojima je Bosna i Hercegovina obavezana međunarodnim ugovorom da
obezbijedi da takvi projekti ne budu opterećeni PDV-om“.
Član 2.
U članu 32., stav 5. u alineji 1. broj „8“ zamjenjuje se brojem „7“.
Član 3.
U članu 72. riječi, uključujući i naslov: „30.06.2006. godine“ zamjenjuju se
riječima: „31.12.2006.“, a riječi: „01.07.2005.“ zamjenjuju se riječima:
„01.01.2006.“.
U članu 73. riječi, uključujući i naslov: „30.06.2005. godine“ zamjenjuju se
riječima: „31.12.2005.“, a riječi: „01.07.2005.“ zamjenjuju se riječima:
„01.01.2006.“.
U članu 74. riječi: „30.06.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“,
riječi: „20.08.2005.godine“ zamjenjuju se riječima:“20.02.2006.“, a riječi:
„31.12.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „30.06.2006.“.
U članu 75. riječi: „30.06.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“.
U članu 76. riječi: „30.06.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“,
riječi: „10.07.2005.godine“ zamjenjuju se riječima: „10.01.2006.“, riječi:
„31.07.2005.“ zamjenjuju se riječima: „31.01.2006.“, a riječi: „31.08.2005.“ zamjenjuju
se riječima: „28.02.2006.“.
U članu 77. riječi: „30.06.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“, a
riječi: „10.07.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „10.01.2006.“.
U članu 78. riječi: „30.03.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „30.09.2005.“,
riječi: „31.05.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „30.11.2005.“, a riječi:
„30.06.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“.
U članu 79. riječi: „30.06.2005. “ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“, a riječi:
„31.12.2005.“ zamjenjuju se riječima: „30.06.2006.“.
U članu 80. riječi: „31.12.2005. godine“ zamjenjuju se riječima:“30.06.2006.“.
U članu 81. riječi: „01.07.2005. godine“ zamjenjuju se riječima:“01.01.2006.“.
Član 4.
Član 82. mijenja se i glasi:
„Od 01.01.2006. prestaje da se primjenjuje Zakon o porezu na promet proizvoda i
usluga („Službeni glasnik BiH“, broj 62/04)“.
Član 5.
U članu 83. stav 1. mijenja se i glasi:
„Ovaj zakon stupa na snagu 15 dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku
BiH“, a primjenjuje se od 01.01.2006, izuzev odredaba sadržanih u čl. od 72. do 79.
ovog zakona, koje se primjenjuju od 01.07.2005.“.
PS BiH broj 178/05
18. maja 2005. godine
Sarajevo
Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamentarne skupštine BiH
Šefik Džaferović, s. r.
Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamentarne skupštine BiH
Velimir Jukić, s. r.
Na osnovu člana IV 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština
Bosne i Hercegovine, na 40. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 19. novembra
2008. godine, i na 23. sjednici Doma naroda, održanoj 4. decembra 2008. godine,
usvojila je
ZAKON
O DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DODATU VRIJEDNOST
Član 1.
U Zakonu o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br.9/05 i 35/05)
u članu 29. iza stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi:
„Izuzetno od odredbe stava 1. tačka 4. ovog člana, snabdijevanje
dobrima i uslugama u okviru projekata koji se finansiraju iz Instrumenta
pretpristupne pomoći (IPA fond) oslobađa se od plaćanja PDV-a“.
Dosadašnji stav 2. postaje 3.
Član 2.
U članu 32. stav 5. dodaje se nova tačka 3. koja glasi:
„3. članu 29. stav 2. ovog zakona“.
Član 3.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku
BiH“
PSBiH, broj 279/08
4. decembra 2008. godine
Sarajevo
Predsjedavajući Predsjedavajući
Predstavničkog doma Doma naroda
Parlamentarne skupštine BiH Parlamentarne skupštine BiH
Niko Lozančić, s.r. dr Mladen Ivanić, s.r. PARLAMENTARNA SKUPŠTINA BOSNE I HERCEGOVINE
49
Na osnovu člana IV 4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština
Bosne i Hercegovine, na 50. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 12. januara
2005. godine, i na 37. sjednici Doma naroda, održanoj 26. januara 2005. godine,
usvojila je
ZAKON
O POREZU NA DODATU VRIJEDNOST
I – OPŠTE ODREDBE
Član 1.
Teritorijalna primjena
Ovim zakonom uvodi se obaveza i reguliše se sistem plaćanja poreza na dodatu
vrijednost (u daljem tekstu: PDV) na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Teritoriju Bosne i Hercegovine čini teritorija koja se nalazi pod suverenitetom
Bosne i Hercegovine, uključujući i vazdušni prostor i morsko područje koje se,
prema državnom i međunarodnom zakonu, nalazi pod suverenitetom ili
jurisdikcijom Bosne i Hercegovine.
Član 2.
Raspodjela prihoda po osnovu PDV-a
Sistem raspodjele i metod izračunavanja udjela prikupljenih prihoda po osnovu
PDV-a uređuju se Zakonom o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda,
prema kriterijumima utvrđenim u članu 21. stav 3. tač. (i), (ii) i (iii) Zakona o
sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini.
II – PREDMET OPOREZIVANJA
Član 3.
Predmet oporezivanja
PDV se, u skladu s odredbama ovog zakona, plaća na:
1. promet dobara i usluga (u daljem tekstu: promet dobara i usluga) koje poreski
obveznik, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i
Hercegovine uz naknadu;
2. uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.
III – PROMET DOBARA I USLUGA
Član 4.
Promet dobara
Promet dobara je, u smislu ovog zakona, prenos prava raspolaganja na stvarima (u
daljem tekstu: dobra) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.
Dobrima se smatraju i voda, električna energija, gas, toplotna energija ili
slično.
Prometom dobara, u smislu ovog zakona, smatra se i:
1. prenos prava raspolaganja na dobrima uz naknadu na osnovu odluke državnog
organa, organa lokalne samouprave ili na osnovu zakona;
2. isporuka dobara po ugovoru na osnovu kojeg se plaća provizija pri prodaji
ili kupovini dobara;
3. isporuka dobara na osnovu ugovora o iznajmljivanju na određeni period na
osnovu kupoprodajnog ugovora s odgođenim plaćanjem kojim je predviđeno da se
pravo vlasništva prenosi najkasnije otplatom posljednje rate;
4. prenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili
ekonomski djeljivim cjelinama u okviru tih objekata (u daljem tekstu: objekti);
5. prenos poslovne imovine poreskog obveznika od strane ovlašćenog lica,
uključujući likvidatore, stečajne upravnike i nadzornike, osim slučajeva iz stava
2. člana 7. ovog zakona;
6. upotreba dobara poreskog obveznika u vanposlovne svrhe;
7. razmjena dobara za druga dobra ili usluge.
Član 5.
Upotreba dobara u vanposlovne svrhe
Kada dobra koja čine dio njegove poslovne imovine poreski obveznik koristi u
privatne svrhe ili u privatne svrhe svojih zaposlenika, odnosno kada dobrima
raspolaže besplatno ili uz smanjenu naknadu, ili koristi robu u svrhe koje nisu
povezane s njegovim poslovnim djelatnostima, te ako se PDV na dobra koja su u
pitanju ili njihove sastavne dijelove može u potpunosti ili djelimično odbiti,
takva upotreba ili raspolaganje smatra se prometom dobara izvršenim uz
naknadu.
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, ne smatra se prometom dobara uz naknadu:
1. besplatno davanje poslovnih uzoraka kupcima ili budućim kupcima u
uobičajenim količinama za tu namjenu, pod uslovom da ih ti kupci ili
potencijalni kupci ne stave u prodaju, odnosno da su u obliku koji onemogućava
njihovu prodaju; i
2. davanje poklona male vrijednosti u svrhu unapređivanja poslovne djelatnosti
poreskog obveznika, ako se oni daju samo povremeno i ako se ne daju istim licima.
Poklonima male vrijednosti, u smislu stava 2. tačke 2. ovog člana, smatraju se
pokloni čija pojedinačna cijena ne prelazi 20,00 KM.
Član 6.
Upotreba lično proizvedenih dobara, promjena svrhe i zadržavanje dobara
nakon prestanka poslovanja
Prometom dobara uz naknadu smatra se i:
1. stavljanje u vlastitu upotrebu dobara koje poreski obveznik proizvodi,
izgrađuje, obrađuje, kupuje ili uvozi u okviru obavljanja svojih poslovnih
djelatnosti;
2. korišćenje dobara za koja je ulazni porez u potpunosti ili djelimično
odbijen a koja poreski obveznik u potpunosti ili djelimično koristi u svrhe
obavljanja djelatnosti koje su oslobođene od plaćanja PDV-a;
3. zadržavanje dobara nakon prestanka obavljanja djelatnosti ili nakon
prestanka registracije, a za koja je ulazni porez u potpunosti ili djelimično
odbijen.
Prometom dobara uz naknadu smatra se i prodaja ili iznajmljivanje zgrada koje je
poreski obveznik izgradio od sopstvenih sredstava i na sopstvenom ili
iznajmljenom zemljištu (gradilištu).
Izgradnja zgrada, u smislu stava 2. ovog člana, znači svaka izmjena ili renoviranje
sopstevnih ili iznajmljenih zgrada poreskog obveznika u vrijednosti većoj od
10.000,00 KM.
Odredbe stava 2. ovog člana odnose se i na zgrade koje poreski obveznik izgradi
radi unapređivanja njegovih privrednih djelatnosti.
^lan 7.
Prenos imovine poreskog obveznika
Prenosom dobara uz naknadu smatra se prenos cjelokupne ili dijela imovine
poreskog obveznika, ako je ulazni porez moguće u potpunosti ili djelimično
odbiti, kada je ta imovina kupljena, proizvedena ili na drugi način stečena.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, ne smatra se prometom dobara uz naknadu prenos
cjelokupne ili dijela imovine poreskog obveznika, koja tvori zaseban poslovni
subjekt, sa ili bez naknade, ili kao ulog, ako je sticalac poreski obveznik ili tim
sticanjem postane poreski obveznik i ako produži da obavlja istu privrednu
djelatnost, pod uslovom da kupac ima mogućnost da dobije istu stopu za odbijanje
ulaznog poreza kao prodavac.
Odredbe stava 2. ovog člana primjenju se bez obzira da li je prenos izvršen uz
novčanu ili neku drugu naknadu.
Prodavac poslovne imovine dužan je da, u roku od osam dana od dana prodaje,
obavijesti Upravu za indirektno oporezivanje (u daljem tekstu: UIO) o
identitetu novog vlasnika poslovne imovine i iznosu koji je plaćen za nju.
Član 8.
Promet usluga
Prometom usluga, u smislu ovog zakona, smatraju se svi poslovi i radnje izvršene
u okviru obavljanja privredne djelatnosti, a koji ne čini promet dobara iz čl. 4 –
7. ovog zakona.
Prometom usluga smatra se:
1. prenos i ustupanje autorskih prava, patenata, licenci, zaštitnih znakova, kao
i drugih imovinskih prava (u daljem tekstu: imovinska prava);
2. pružanje usluga uz naknadu na osnovu odluke državnog organa, organa lokalne
samouprave ili na osnovu zakona;
3. pružanje usluga koje poreski obveznik bez naknade izvrši u vanposlovne
svrhe osnivača, zaposlenih i drugih lica;
4. razmjena usluga za druga dobra ili usluge.
Član 9.
Korišćenje usluga u vanposlovne svrhe
Prometom usluga uz naknadu smatra se i:
1. upotreba dobara, koja čine dio poslovne imovine, za vanposlovnu upotrebu
poreskog obveznika, zaposlenih ili drugih lica, kada je PDV na takva dobra
moguće u potpunosti ili djelimično odbiti;
2. pružanje usluga koje poreski obveznik izvrši bez naknade ili uz smanjenu
naknadu u vanposlovne svrhe osnivača, zaposlenih i drugih lica ili u svrhe koje
nisu povezane sa njegovim poslovanjem; i
3. pružanje usluga koje poreski obveznik vrši u svrhe njegovog poslovanja, kada
PDV na takvu uslugu, da je pruža drugi porezni obveznik, ne bi bilo moguće u
potpunosti odbiti.
Član 10.
Vršenje usluga u svoje ime a za račun drugog lica
Kada poreski obveznik vrši usluge u svoje ime a za račun drugog lica, smatra se
da je istovremeno i sam primio i pružio te usluge.
Stav 2. člana 7. se na sličan način primjenjuje na pružanje usluga.
Član 11.
Uvoz dobara
„Uvoz dobara“ je svaki unos dobara u carinsko područje Bosne i Hercegovine.
PDV se obračunava na sva dobra koja se uvoze.
Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, PDV se ne obračunava na dobra za koja je
odmah po unošenju u Bosnu i Hercegovinu dato odobrenje za privremeno
uskladištenje, carinski odobreni postupak ili upotrebu dobara prema članu 30.
stav 1. tačka 2. ovog zakona, a za koja je pokrenut postupak privremenog uvoza uz
oslobađanje od plaćanja uvoznih poreza, odnosno carinski postupak prevoza.
IV – PORESKI OBVEZNICI
Član 12.
Definicije
Poreski obveznik je svako lice koje samostalno obavlja privrednu djelatnost.
Pod pojmom djelatnosti, u smislu stava 1. ovog člana, podrazumijeva se djelatnost
proizvođača, trgovca ili pružaoca usluga koja se vrši s ciljem ostvarivanja
prihoda, uključujući i djelatnosti eksploatacije prirodnih bogatstava,
poljoprivrede, šumarstva i profesionalnih djelatnosti.
Pod „privrednom djelatnošću“ podrazumijeva se iskorišćavanje imovine ili
imovinskih prava u svrhu ostvarivanja prihoda.
Obveznik je lice u čije ime i za čiji račun se vrši promet dobara, odnosno usluga
ili uvoz dobara.
Obveznik je i lice koje vrši promet dobara, odnosno usluga ili uvoz dobara u
svoje ime, a za račun drugog lica.
Država i njeni organi, entitetski organi, organi Distrikta i lokalne
samouprave, kao i pravna lica osnovana u skladu sa zakonom s ciljem obavljanja
poslova iz djelokruga organa uprave, ne smatraju se obveznicima u smislu ovog
zakona ako obavljaju promet dobara i usluga u okviru djelatnosti i transakcija u
koje ulaze kao organi uprave.
Organi iz stava 6. ovog člana smatraju se obveznicima ako obavljaju promet dobara
i usluga a takav promet dobara i usluga ili transakcije se obavljaju kao
konkurencija firmama u privatnom vlasništvu.
Član 13.
Lica koja podliježu plaćanju PDV-a
Lica koja, u smislu ovog zakona, podliježu plaćanju PDV su:
1. obveznici koji vrše promet dobrima ili uslugama na koje se obračunava
PDV;
2. poreski zastupnik koga odredi obveznik koji u Bosni i Hercegovini nema
sjedište ni stalnu poslovnu jedinicu, a koji obavlja promet dobara i usluga u
Bosni i Hercegovini;
3. primalac usluga nabavljenih prilikom unapređivanja poslovanja, ako
pružalac usluga, koji nema sjedište u Bosni i Hercegovini, iz tačke 2. ovog
stava, ne odredi poreskog zastupnika;
4. svako lice koje u fakturi ili drugom dokumentu koji služi kao faktura (u
daljem tekstu: faktura) iskaže PDV, a koje, u skladu sa ovim zakonom, nije dužno
da obračuna i uplati PDV;
5. u slučaju uvoza: primalac dobara, odnosno carinski dužnik utvrđen u skladu
sa carinskim propisima; i
6. primalac dobara i usluga povezanih sa izgradnjom nepokretne imovine prema
Glavi XII ovog zakona.
V – MJESTO OPOREZIVANJA
Član 14.
Mjesto prometa dobara
PDV se obračunava, naplaćuje i plaća na mjestu prometa dobrima i uslugama, a
Bosna i Hercegovina smatra se jednim mjestom za vršenje prometa.
Za mjesto prometa dobrima smatra se da je u BiH ako je to mjesto:
1. gdje se dobra nalaze u trenutku slanja ili prevoza do primaoca ili, po
njegovom nalogu, do trećeg lica, ako dobra šalje ili prevozi isporučilac,
primalac ili treće lice, po njegovom nalogu;
2. ugradnje ili montaže dobara, ako se ona ugrađuju ili montiraju od strane
isporučioca, primaoca ili, po njegovom nalogu, od strane trećeg lica;
3. gdje se dobra nalaze u trenutku isporuke, ako se dobra isporučuju bez otpreme,
odnosno prevoza;
4. gdje dobra ulaze u carinsko područje Bosne i Hercegovine.
Član 15.
Mjesto prometa usluga
Za promet usluga smatra se da je izvršen u BiH ako obveznik:
1. ima stalno sjedište u BiH iz kojeg se pružaju usluge ili,
2. u nedostatku takvog mjesta, ima stalnu adresu ili uobičajeno mjesto stanovanja
u BiH.
Uz odredbe stava 1. ovog člana, mjestom gdje se vrši takav promet usluga smatra se
da se nalazi u BiH kada se radi o mjestu gdje:
1. se nalazi nepokretna imovina, ako se radi o pružanju usluge koja je
neposredno povezana s tom nepokretnom imovinom, uključujući djelatnost
posredovanja i procjene vrijednosti u vezi s tom nepokretnom imovinom, kao i
projektovanje, pripremu i izvođenje građevinskih radova i nadzor nad njima;
2. se obavlja prevoz, a ako se prevoz obavlja i u Bosni i Hercegovini i u
inostranstvu (u daljem tekstu: međunarodni transport), odredbe ovog zakona
primjenjuju se samo na onaj dio prevoza izvršen u Bosni i Hercegovini;
3. je usluga stvarno izvršena, ako se radi o:
a) sporednim uslugama u oblasti transporta, kao što su utovar, istovar,
pretovar i slične usluge;
b) uslugama iz oblasti kulture, umjetnosti, obrazovanja i nauke, sporta, zabavno-
estradnim i sličnim uslugama, uključujući usluge organizovanja manifestacija,
kao i sa njima povezane usluge;
c) uslugama procjene vrijednosti pokretne imovine;
d) uslugama izvršenim na pokretnoj imovini;
4. primalac usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu
adresu ili uobičajeno prebivalište, ako se radi o uslugama:
a) prenosa, ustupanja, propuštanja i stavljanja nekome na raspolaganje
imovinskih prava, autorskih prava, prava na patente, licence, zaštitnih znakova
i drugih prava intelektualne svojine;
b) reklamiranja;
c) savjetnika, inženjera, advokata, revizora, računovođa, tumača, obrade
podataka i davanja podataka;
d) preuzimanja obaveze da se u potpunosti ili djelimično odustane od vršenja
neke djelatnosti ili korištenja nekog prava;
e) bankarskim, finansijskim uslugama i uslugama u oblasti osiguranja i
reosiguranja, osim iznajmljivanja sefova;
f) stavljanja osoblja na raspolaganje;
g) pružanja telekomunikacionih usluga, što znači prenos, emitovanje ili
prijem znakova, signala, teksta, slika, zvukova ili informacija putem kablovskih,
optičkih ili drugih elektromagnetnih sistema, uključujući i pravo na
korišćenje takvog prenosa, emitovanja ili prijema;
h) iznajmljivanja pokretnih stvari, osim prevoznih sredstava;
i) posredovanja prilikom pružanja usluga iz podtač. a) do h).
5. Ako usluge iz tačke 4. ovog člana pruža obveznik koji ima sjedište ili
prebivalište u BiH za primaoca usluga koji nema svoje sjedište ili
prebivalište u BiH, mjestom pružanja usluga smatra se mjesto gdje primalac
usluge ima sjedište svoje firme ili prebivalište.
Član 16.
Posebna pravila
UIO, radi izbjegavanja duplog oporezivanja ili neoporezivanja, može u
preciziranim slučajevima odrediti mjesto pružanja usluga za usluge iz člana 15.
stav 2. tačka 4, kao i za usluge iznajmljivanja prevoznih sredstava.
VI – NASTANAK PORESKE OBAVEZE
Član 17.
Opšte
Poreska obaveza nastaje u momentu kada se izvrši jedna od sljedećih radnji, koja
god bude najranija:
1. isporuka dobara ili vršenje usluga;
2. izdavanje fakture u skladu s ovim zakonom;
3. plaćanje ili djelimično plaćanje izvršeno prije izdavanja fakture;
4. nastanak obaveze plaćanja carinskog duga kod uvoza dobara, a ako te obaveze
nema, u momentu kada bi nastala obaveza plaćanja tog duga.
5. za promet dobrima i uslugama prema čl. 5, 6. i 9, po isteku poreskog perioda
za vrijeme kojeg je izvršen promet; i
6. za svaku izmjenu u poreskoj osnovici prema članu 20, kada se izda faktura ili
drugi dokument.
Član 18.
Nastanak poreske obaveze na promet dobara
Poreska obaveza na promet dobara nastaje u momentu:
1. otpreme ili početka prevoza dobara primaocu ili trećem licu, po nalogu
isporučioca, primaoca ili trećeg lica o kojem se radi;
2. preuzimanja vlasništva nad dobrima od strane primaoca u slučaju ugradnje
ili montaže dobara od strane isporučioca ili, po njegovom nalogu, trećeg lica;
3. prenosa prava raspolaganja na dobrima primaocu, ako se dobra isporučuju bez
otpreme, odnosno prevoza;
4. očitanja stanja primljene vode, električne energije, gasa ili toplotne
energije s ciljem obračuna potrošnje;
5. uvoza dobara u carinsko područje Bosne i Hercegovine.
U slučajevima iz st. 2. i 3. člana 11, PDV postaje zaračunljiv kada dobra više ne
podliježu carinski odobrenom postupanju.
Izuzetno od odredaba stava 1, tačke 5. i stava 2. ovog člana, kada uvezena dobra
podliježu carinskim dažbinama ili drugim dažbinama s podjednakim učinkom,
PDV se obračunava u momentu kada bi obaveza naplate uvoznih dažbina nastala da
je tako propisano.
Odredbe stava 1. ovog člana odnose se i na djelimične isporuke dobara.
Djelimične isporuke iz stava 4. ovog člana postoje ako je za isporuku određenih
dijelova ekonomski djeljive cjeline posebno ugovorena naknada.
Član 19.
Nastanak poreske obaveze na pružanje usluga
Usluga se smatra pruženom u momentu kada je izvršeno pojedinačno pružanje
usluge.
Ako se za pružanje usluga izdaju periodične fakture, za promet usluga smatra se
da je završen posljednjeg dana perioda za koji se izdaje faktura.
Djelimična usluga smatra se završenom u momentu kada je završeno pružanje tog
dijela usluge.
Djelimična usluga iz stava 3. ovog člana postoji ako je za određene dijelove
ekonomski djeljive usluge posebno ugovorena naknada.
VII – PORESKA OSNOVICA
Član 20.
Poreska osnovica kod prometa dobara i usluga
Poreska osnovica (u daljem tekstu: osnovica) prometa dobara i usluga jeste
oporezivi iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik primi
ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge, uključujući
subvencije koje su neposredno povezane sa cijenom tih dobara ili usluga, u koju
nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
U osnovicu se uračunavaju i:
1. akciza, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV-
a;
2. svi sporedni troškovi koje obveznik obračunava primaocu dobara i usluga
(provizije, troškovi pakovanja, prevoza, osiguranja i drugi vanredni troškovi
koje isporučilac obračunava kupcu);
3. bilo koji iznosi koji se obračunavaju na povratnu ambalažu;
4. bilo koji troškovi priključivanja, naknade za ugradnju i drugi iznosi koje se
obračunavaju kupcu od strane isporučioca dobara ili davaoca usluga kao uslov da
se izvrši promet dobara i usluga.
Ako naknada ili dio naknade nije plaćen u novcu, već u obliku prometa dobara i
usluga, osnovicom se smatra tržišna vrijednost tih dobara i usluga u momentu
njihove isporuke, u koju nije uključen PDV.
Pri razmjeni dobara i usluga, osnovicom se smatra vrijednost dobara ili usluga
koje su predmet razmjene.
Osnovicu kod prometa dobara i usluga koje izvrši poreski obveznik, koji nema
uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini, čini naknada koju je primalac
dobara ili usluga platio ili će da plati isporučiocu tih dobara, odnosno
davaocu tih usluga koji izvrši promet dobara ili pruži usluge, uključujući i
subvencije koje su direktno povezane sa cijenom takvog prometa.
U slučaju prometa dobara iz čl. 5. i 6. ovog zakona, osnovicom se smatra nabavna
cijena tih ili sličnih dobara u momentu prometa, bez PDV-a.
Osnovica za promet usluga iz člana 9. ovog zakona je iznos naknade za izvršene
usluge.
Ako je naknada za promet dobara ili usluga manja od tržišne vrijednosti ili ako
je promet izvršen bez naknade, osnovica je tržišna vrijednost dobara, odnosno
usluga u momentu njihovog prometa, bez PDV-a.
Ako je naknada za promet dobara ili usluga viša od iznosa na koji je poreski
obveznik imao pravo, osnovicu čini iznos primljene naknade, u koju nije uključen
PDV.
Slijedeće se ne uključuje u osnovicu:
1. popusti i druga umanjenja cijene, koji se primaocu dobara ili usluga daju na
fakturi najkasnije u momentu izvršenja prometa dobara ili usluga;
2. iznosi koje obveznik primi od kupca kao naknadu troškova plaćenih u ime i
za račun drugog, a koji su u njegovim knjigama knjiženi kao troškovi;
3. iznosi kamata koje je prodavac, odnosno davalac usluga obračunao na iznos
koji je kupac dugovao, ako se iz ugovora ili druge dokumentacije o uplatama može
utvrditi koji se dio uplata odnosi na kamate.
Ako se osnovica naknadno izmijeni, zbog vraćanja dobara isporučiocu, popusta
koji kupac dobije nakon primljenih dobara ili pruženih usluga, ili ako se iznos
naknade ne može naplatiti nakon iscrpljivanja svih zakonskih sredstava,
obveznik koji je izvršio promet dobara ili usluga može, primjenom člana 55.
stav 6. ovog zakona, izvršiti ispravku iznosa PDV-a.
Obveznik koji je izvršio promet dobara i usluga može da ispravi iznos PDV-a
samo ako obveznik kome je izvršen promet dobara i usluga izmijeni odbitak
ulaznog PDV-a i pod uslovom da o tome pismeno obavijesti isporučioca dobara i
usluga.
Ako se mijenja PDV obračunat i naplaćen na uvoz dobara, koji poreski obveznik
uzima u obzir kao odbitak ulaznog poreza, odbitak ulaznog poreza može se
ispraviti za razliku koja se javlja, na osnovu carinskih dokumenata ili odluke
UIO.
Ako je PDV za uvoz dobara, koji je odbijen kao ulazni porez, povećan, smanjen ili
je obveznik oslobođen obaveze plaćanja, obveznik je dužan da, na osnovu carinskog
dokumenta ili rješenja UIO, ispravi odbitak ulaznog poreza u skladu s tom
izmjenom.
Ako se ambalaža na koju je PDV obračunat i plaćen vrati, vrši se ispravka
osnovice u periodu u kojem je ambalaža vraćena.
UIO može da:
1. odredi norme utvrđivanja osnovice kada se određena vrsta dobara izuzimaju za
privatnu upotrebu; i
2. utvrdi standardne vrijednosti za određena dobra koja se izuzimaju za privatnu
upotrebu od strane određenih grupa poreskih obveznika.
Član 21.
Poreska osnovica kod uvoza dobara
Poreska osnovica kod uvoza dobara u Bosnu i Hercegovinu je vrijednost tih
dobara utvrđena u skladu sa carinskim propisima.
U osnovicu iz stava 1. ovog člana uračunava se i:
1. akciza, carina i druge uvozne dažbine, kao i ostali javni prihodi, osim PDV-
a;
2. svi zavisni troškovi (provizija, troškovi pakovanja, prevoza i osiguranja)
koji nastanu nakon uvoza dobara do prvog odredišta u Bosni i Hercegovini.
Prvim odredištem, u smislu stava 2. tačke 2. ovog člana, smatra se mjesto koje je
navedeno u otpremnici ili drugom dokumentu na osnovu kojeg se dobra uvoze u
Bosnu i Hercegovinu.
Prilikom uvoza dobara u osnovicu se ne uračunava smanjena cijena i popusti u
skladu s članom 20. stav 10. tačka 1. ovog zakona.
Kod uvoza dobara koje je obveznik privremeno izvezao radi popravke, prerade,
dorade ili druge obrade izvan Bosne i Hercegovine, osnovicu čini vrijednost te
popravke, prerade, dorade ili druge obrade.
Član 22.
Pretvaranje vrijednosti strane valute u domaću valutu
Ako je osnovica za uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu izražena u stranoj valuti,
za obračun te vrijednosti u domaćoj valuti primjenjuju se carinski propisi za
obračunavanje carinske vrijednosti koji važe na dan nastanka poreske obaveze.
Ako je vrijednost dobara ili usluga izražena u stranoj valuti, za obračun te
vrijednosti u domaćoj valuti primjenjuje se srednji devizni kurs Centralne banke
Bosne i Hercegovine koji važi na dan nastanka poreske obaveze.
VIII – PORESKA STOPA
Član 23.
Standardna stopa
Standardna stopa PDV-a na oporezivi promet dobara i usluga i uvoz dobara u
Bosnu i Hercegovinu iznosi 17%.
IX – OSLOBAĐANJA OD PLAĆANJA PDV-A
Član 24.
Djelatnosti u javnom interesu
Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:
1. javne poštanske usluge, osim telekomunikacionih usluga;
2. medicinske usluge i usluge zdravstvene zaštite, uključujući davanje ljudskih
organa, krvi i mlijeka, koje se vrše u skladu sa zakonom kojim se reguliše oblast
zdravstvene zaštite, te usluge koje pružaju stomatolozi, zubotehničari i
protetičari;
3. usluge socijalnog osiguranja, kao i s njima neposredno povezani promet
dobara, pod uslovom da se vrše u skladu s propisima kojima je regulisana oblast
socijalnog osiguranja;
4. usluge obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje, više i visoko), kao i s
njima neposredno povezani promet dobara i usluga, pod uslovom da se vrše u
skladu s propisima kojima je regulisana ta oblast;
5. usluge iz oblasti sporta i fizičkog vaspitanja, a koje pojedincima pružaju
lica čija djelatnost nije usmjerena ka sticanju dobiti;
6. usluge lica koje angažuju vjerske organizacije ili filozofska udruženja za
obavljanje djelatnosti u tač. 2. – 4. ovog člana;
7. promet dobara i usluga koje su neposredno povezane s vjerskim obredima, a
koje vrše registrovane vjerske organizacije, u skladu s propisima kojima je
regulisano obavljanje te djelatnosti;
8. promet dobara i usluga koje su direktno povezane sa uslugama koje pružaju
političke, sindikalne, humanitarne, dobrotvorne, invalidske i slične
organizacije svojim članovima za članarinu, u skladu s propisima kojima su
regulisane te djelatnosti, pod uslovom da takva oslobađanja ne dovode do
poremećaja konkurencije na tržištu;
9. usluge iz oblasti kulture, uključujući i karte za kulturne manifestacije, kao
i s njima neposredno povezani promet dobara i usluga, a koje lica čija djelatnost
nije usmjerena ka sticanju dobiti vrše u skladu s propisima kojima je regulisana
oblast kulture;
10. promet dobara i usluga koji vrše lica čije su djelatnosti oslobođene prema
tač. 2. i 9. ovog člana, pod uslovom da je takav promet izvršen isključivo za
njihove vlastite potrebe i pod uslovom da takva oslobađanja ne dovode do
poremećaja u konkurenciji;
11. usluge javnih radio i televizijskih servisa, osim onih koje su
komercijalnog karaktera.
Član 25.
Finansijske i novčane usluge
Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:
1. usluge osiguranja i reosiguranja, uključujući i prateće usluge posrednika i
agenata (zastupnika) u osiguranju;
2. promet nepokretne imovine, izuzev prvog prenosa prava svojine ili prava
raspolaganja novoizgrađenom nepokretnom imovinom;
3. usluge izdavanja pod zakup i podzakup kuća za stanovanje, stanova i stambenih
objekata na period duži od 60 dana, kao i usluge izdavanja pod zakup
poljoprivrednog i šumskog zemljišta registrovanog u zemljišnim knjigama;
4. finansijske usluge, uključujući:
a) odobravanje i upravljanje kreditima, garancijama ili drugim oblicima
kreditnog osiguranja od strane kreditora;
b) usluge koje su povezane s upravljanjem depozitima, ušteđevinom i bankovnim
računima, vođenjem platnih transakcija, prenosom i izvršavanjem dospjelih
obaveza, unovčavanjem čekova ili drugih finansijskih instrumenata, izuzev s
plaćanjem dugova i faktoringa;
c) transakcije, uključujući vrednosne papire, koje se odnose na novčanice i
kovanice koje predstavljaju zakonsko sredstvo plaćanja u svakoj zemlji, izuzev
kolekcionarskih predmeta (kovanica od zlata, srebra i drugih materijala,
novčanica koje se ne koriste kao zakonsko sredstvo plaćanja i kovanica
numizmatičke vrijednosti);
d) trgovanje dionicama ili drugim vidovima učešća u preduzećima, obveznicama
i drugim vrednosnim papirima, uključujući njihovo izdavanje, osim čuvanja
vrednosnih papira;
e) upravljanje investicionim fondom;
5. isporuke zlata Centralnoj banci Bosne i Hercegovine;
6. važeće poštanske marke, poreske markice, administrativne i sudske takse;
7. igre na sreću.
Član 26.
Uvoz dobara
Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:
1. konačni uvoz dobara čiji bi svaki dalji promet od strane poreskog obveznika
bio oslobođen od PDV-a u Bosni i Hercegovini;
2. konačni uvoz dobara koja su oslobođena od plaćanja carine, osim ako nije
drugačije propisano u Zakonu o carinskoj politici Bosne i Hercegovine
(„Službeni glasnik BiH“, broj 57/04 – u daljem tekstu: Zakon o carinskoj
politici). Olakšica se ne primjenjuje na dobra oslobođena od plaćanja carine
prema članu 176. st.1. do 3. Zakona o carinskoj politici;
3. dobra u tranzitu kroz carinsko područje Bosne i Hercegovine;
4. dobra koja se, u okviru carinskog postupka, privremeno izvoze i u
nepromijenjenom stanju ponovo uvoze, pod uslovom da su takva dobra oslobođena od
plaćanja carine u skladu sa carinskim propisima;
5. uvezena dobra koja su oslobođena od plaćanja carine, a namijenjena za:
a) službene potrebe diplomatskih ili konzularnih predstavnika akreditovanih
od strane Bosne i Hercegovine;
b) službene potrebe međunarodnih organizacija, ako je to regulisano
međunarodnim ugovorima čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina;
c) lične potrebe stranih lica diplomatskih i konzularnih predstavnika
akreditovanih od strane Bosne i Hercegovine, uključujući i članove njihovih
porodica;
d) lične potrebe stranih lica međunarodnih organizacija, uključujući i
članove njihovih porodica, ako je to regulisano međunarodnim ugovorima čiji je
potpisnik Bosna i Hercegovina;
6. uvoz ulova s ribarskih brodova u lukama, pod uslovom da je takav ulov
neprerađen ili da je bio podvrgnut samo onim postupcima koji su potrebni za
očuvanje kvaliteta i da prije takvog uvoza nije izvršen nikakav promet;
7. usluge povezane s uvozom dobara, pod uslovom da je vrijednost takvih usluga
uključena u osnovicu, u skladu s članom 21. stav 2. tačka 2. ovog zakona;
8. zlato i dragocjeni metali, novčanice i kovanice koje uvozi Centralna banka
Bosne i Hercegovine.
Član 27.
Izvoz dobara
Sljedeće se oslobađa od plaćanja (oporezuje nultom stopom) PDV-a:
1. izvoz dobara iz Bosne i Hercegovine od strane ili u ime prodavca;
2. pružanje usluga, uključujući i prevoz i druge pomoćne usluge, koje su direktno
povezane s izvozom ili uvozom dobara, u skladu s članom 11. stav 3. ovog zakona;
3. dobra koja iz Bosne i Hercegovine izveze kupac ili drugo lice u ime kupca
koji nema sjedište u Bosni i Hercegovini, izuzev dobara koja su namijenjena za
opremanje privatnih brodova, vazduhoplova ili bilo kojih drugih prevoznih
sredstava koja se koriste za lične potrebe;
4. usluge izvršene na dobrima koja su uvezena u Bosnu i Hercegovinu i izvezena
od strane lica koja su izvršila te usluge licu koje nema stalno sjedište, a ni
stalno ili uobičajeno mjesto boravka u Bosni i Hercegovini;
5. usluge isporuke dobara ovlašćenim organizacijama koje ta dobra izvoze u
okviru registrovanih humanitarnih ili dobrotvornih aktivnosti;
6. pružanje usluga koje vrše predstavnici i drugi posrednici u ime i za račun
drugog, pod uslovom da te usluge čine dio usluga koje su navedene u ovom članu
ili usluge koje se vrše van BiH;
7. izvoz zlata centralnim bankama.
Član 28.
Međunarodni prevoz
Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:
1. snabdijevanje plovnih objekata gorivom i drugim dobrima:
a) koji se koriste za plovidbu na otvorenom moru i koji prevoze putnike uz
naknadu, odnosno koji su namijenjeni za obavljanje komercijalnih, industrijskih
ili ribarskih aktivnosti;
b) koji se koriste za spasavanje i pomoć na moru.
2. snabdijevanje, popravka, održavanje i iznajmljivanje objekata prema podtač. a)
i b) tačke 1. ovog člana, kao i snabdijevanje, iznajmljivanje, davanje u zakup,
popravka i održavanje opreme, uključujući i opremu za ribarenje, koja je ugrađena
ili se koristi na takvim plovnim objektima;
3. kupovina, popravka i davanje u zakup vazduhoplova koje avio-prevoznici
koriste za letove na međunarodnim linijama uz naknadu, kao i opticaj, davanje u
zakup, popravka i održavanje opreme koja je ugrađena ili se koristi u takvim
vazduhoplovima;
4. snabdijevanje gorivom i drugim dobrima vazduhoplova iz tačke 3. ovog člana;
5. pružanje usluga, osim usluga iz tačke 2. ovog člana, u svrhe zadovoljavanja
direktnih potreba plovnih objekata iz tačke 2. ovog člana ili njihovog tereta;
6. pružanje usluga, osim usluga iz tačke 3. ovog člana, za zadovoljavanje
direktnih potreba vazduhoplova iz tačke 3. ovog člana ili njihovog tereta.
Član 29.
Diplomatske i međunarodne organizacije
Sljedeće podliježe povratu PDV-a plaćenom za snabdijevanje dobrima i uslugama:
1. diplomatskih ili konzularnih predstavništava;
2. međunarodnih organizacija, ako je to regulisano međunarodnim ugovorima
čiji je potpisnik Bosna i Hercegovina;
3. članova međunarodnih organizacija, uključujući i članove njihovih porodica,
ako je to regulisano međunarodnim ugovorima čiji je potpisnik Bosna i
Hercegovina.
UIO donosi propise kojima reguliše pravo na povrat PDV-a prilikom kupovine
dobara.
Član 30.
Posebna oslobađanja
Sljedeće se oslobađa od plaćanja PDV-a:
1. uvozi dobara namijenjenih za potrebe slobodnih zona i skladišta, osim
carinskih;
2. isporuka dobara, pod uslovom da su:
a) prijavljena UIO, da je prethodno odobrenje za takvu isporuku izdato u skladu
sa carinskim propisima i da su privremeno uskladištena;
b) isporučena u bescarinske zone ili bescarinska skladišta;
c) isporučena unutar slobodne zone i slobodnih skladišta;
d) isporučena za carinska skladišta.
3. svako pružanje usluga koje su povezane s prometom dobara iz tačke 2. ovog
člana.
Mjesta iz tačke 2. podtač. a) do d) definisana su carinskim propisima.
Svako oslobađanje od PDV-a po odredbama ovog člana priznaje se samo pod uslovom
da određena dobra nisu puštena u slobodan promet i da je iznos PDV-a koji
dospijeva puštanjem robe u slobodni promet jednak iznosu koji bi bio obračunat
i naplaćen da su takva dobra oporeziva njihovim uvozom u Bosnu i Hercegovinu i
unutar teritorije Bosne i Hercegovine.
PDV se ne plaća na promet dobara koji je izvršen u bescarinskim prodavnicama
na međunarodnim aerodromima ili međunarodnim lukama koje su registrovane za
međunarodni promet, pod uslovom da ta dobra iz Bosne i Hercegovine iznose
putnici, u propisanim količinama, u drugu zemlju.
Pojam „putnik“, kako je naveden u stavu 4. ovog člana, znači svako lice koje
posjeduje kartu na kojoj je naznačen odredišni aerodrom ili odredišna luka u
drugoj zemlji.
UIO bliže propisuje uslove za primjenu stava 4. ovog člana, uključujući i PDV
na izvoz na malo.
Član 31.
Uslovi za primjenu oslobađanja
UIO propisuje uslove za primjenu oslobađanja propisanih čl. 24. – 30. ovog
zakona.
X – ODBITAK ULAZNOG POREZA
Član 32.
Opšte
Ulazni porez je, u vezi s poreskim obveznikom, iznos PDV-a koji mu je obračunat
na promet dobara ili usluga i PDV koji plati ili treba da plati prilikom uvoza
dobara, gdje se (u oba slučaja) radi o dobrima ili uslugama koje koristi ili treba
da koristi u svrhu poslovanja koje vrši.
Obveznik ima pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili ga je platio
prilikom kupovine dobara ili usluga od drugog obveznika ili prilikom uvoza
dobara, pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga
koji podliježe plaćanju PDV-a.
Obveznik može da ostvari pravo na odbitak ulaznog poreza za promet dobara i
usluga koji izvrši u inostranstvu, pod uslovom da bi pravo na odbitak ulaznog
poreza postojalo da je takav promet izvršen u Bosni i Hercegovini.
Obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na:
1. promet dobara i usluga koje su oslobođene od plaćanja PDV, osim ako ovim
zakonom nije drugačije propisano;
2. promet dobara i usluga izvršenih u inostranstvu, ako za taj promet ne bi
imao pravo na odbitak ulaznog poreza da je izvršen u Bosni i Hercegovini;
3. promet dobara i usluga kupljenih od lica sa prebivalištem u Bosni i
Hercegovini, a koji nije registrovan u skladu s ovim zakonom.
Obveznik ima pravo na odbitak ulaznog poreza na promet dobara i usluga koje su
oslobođene plaćanja PDV-a prema:
1. članu 26. tačka 8. ovog zakona i
2. članovima 27. i 28. ovog zakona.
Obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na:
1. nabavku, proizvodnju i uvoz putničkih automobila, autobusa, motocikla,
plovnih objekata i vazduhoplova i rezervnih dijelova za takva prevozna sredstva,
goriva i potrošnog materijala za potrebe prevoza, kao i iznajmljivanje,
održavanje, popravke i druge usluge koje su povezane s korišćenjem tih prevoznih
sredstava, osim ako prevozna sredstva i druga dobra koristi isključivo za
obavljanje svoje poslovne djelatnosti;
2. izdatke za poslovne zabave i smještaj;
3. izdatke koji se odnose na sticanje nepokretne imovine koju obveznik ili
njegovo osoblje koristi kao objekat za stanovanje, boravak djece ili kao objekat za
rekreaciju i aktivnosti u slobodno vrijeme, kao i dobra i usluge povezane sa
njima ili njihovom upotrebom;
4. izdatke obveznika i zaposlenih lica za reprezentaciju;
5. isplate zaposlenim u naturi.
Pravo na odbitak ulaznog poreza obveznik može da ostvari samo ako posjeduje:
1. fakturu izdatu od strane drugog obveznika na kojoj je iskazan PDV u skladu s
članom 55. ovog zakona;
2. dokument koji se odnosi na uvoz dobara, a kojim se potvrđuje da je primalac
ili uvoznik prilikom uvoza platio PDV koji je na ovaj način iskazan;
3. ako ne raspolaže osnovnim sredstvima u skladu s članom 36. stav 2. i ako
prijava za PDV sadrži sve podatke iz člana 39. stav 4. ovog zakona.
Obveznik može da odbije ulazni porez od izlaznog PDV-a, ako ga ima, u poreskom
periodu u kojem je PDV obračunat u skladu s čl. 17. i 38. ovog zakona.
Ako obveznik za kupljena dobra dobije fakturu u kojoj je PDV iskazan od strane
lica koje, u skladu sa zakonom, ne može izdati takvu fakturu, on ne može da
ostvari pravo na odbitak PDV-a koji je iskazan kao ulazni porez, bez obzira što je
taj porez platio u dobroj namjeri.
Ako obveznik primi fakturu na kojoj je iskazan iznos PDV-a u višem iznosu od
iznosa koji je trebalo da bude obračunat i naplaćen u skladu s ovim zakonom,
obveznik ne može više obračunati iznos odbiti kao ulazni porez, čak i ako je
PDV plaćen.
Član 33.
Obračunavanje dijela ulaznog poreza koji se može odbiti – djelimično
oslobađanje
Ako obveznik koristi isporučena ili uvezena dobra za potrebe svoje poslovne
djelatnosti ili prima usluge da bi izvršio promet dobara i usluga s pravom ili
bez prava na odbitak ulaznog poreza, može da koristi pravo na odbitak
srazmjernog dijela tog ulaznog poreza.
Srazmjerni dio ulaznog poreza odgovara onom dijelu prometa dobara i usluga s
pravom na odbitak ulaznog poreza u ukupnom prometu u koji nije uključen PDV.
Srazmjerni poreski odbitak utvrđuje se primjenom procenta srazmjernog odbitka
na iznos ulaznog poreza umanjenog za iznos kojeg obveznik nema pravo da odbije.
U dio PDV-a koji se može odbiti ne ulazi:
1. iznos za promet koji se odnosi na opremu koju obveznici koriste u obavljanju
svojih poslovnih djelatnosti;
2. iznos za pružanje finansijskih usluga, ako se vrše kao povremene transakcije
i
3. iznos za promet nepokretne imovine, ako se promet vrši kao povremene
transakcije.
Iznos PDV-a koji se može odbiti utvrđuje se godišnje kao procenat i zaokružuje
se na cijeli broj.
Iznos koji se može odbiti za tekuću godinu određuje se na osnovu podataka
dostavljenih u prethodnoj godini, a ako nema podataka o prometu iz prethodne
godine ili ako se radi o zanemarivom (minimalnom) iznosu, iznos koji se može
odbiti određuje UIO na osnovu izjave obveznika.
Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, obveznik može, posebno za svaku
djelatnost koju obavlja, odrediti dio koji se može odbiti, pod uslovom da
odvojeno vodi knjige za svaku djelatnost i da dobije odobrenje od UIO.
UIO može od obveznika zahtijevati da odvojeno vodi knjige za svaku pojedinu
oblast privrednih djelatnosti koje obavlja.
Član 34.
Zgrade sa dvostrukom namjenom
PDV koji se odnosi na izgradnju zgrade, uključujući i njeno proširenje, a koja, uz
prostorije za obavljanje privrednih djelatnosti obveznika, obuhvata i druge
prostorije, može se odbiti u srazmjeri troškova za izgradnju prostorija firme u
odnosu na ukupne troškove izgradnje.
Poslovnim prostorijama ne smatraju se:
1. prostorije koje se koriste za boravak vlasnika ili njegovih zaposlenika, bez
obzira da li se te prostorije koriste i kao poslovne prostorije;
2. prostorije koje se iznajmljuju, osim u slučaju kada je obveznik dobrovoljno
registrovan za iznajmljivanje u smislu člana 61. ovog zakona.
PDV se može u potpunosti odbiti, pod uslovom da je dobavljač dobara, odnosno
davalac usluga u fakturi jasno izvršio podjelu troškova koji se odnose na
poslovne prostorije i druge prostorije.
PDV na bilo kakvu popravku, renoviranje, izmjenu i održavanje zgrada iz stava 1.
ovog člana, a koji se ne može direktno pripisati poslovnim prostorijama, može
se odbiti u srazmjeri površine poslovnih prostorija u odnosu na ukupnu
površinu zgrade.
PDV na bilo kakvu izgradnju, popravku ili održavanje nepokretne imovine, osim
zgrada, može se odbiti saglasno opštim odredbama zakona.
Član 35.
Drugi slučajevi dvostruke namjene
UIO može propisati način obračunavanja i odbijanja dijela ulaznog poreza koji
se može odbiti za one vrste dobara koje često služe dvostrukoj namjeni.
Član 36.
Ispravka odbitka ulaznog poreza
Obveznik koji izvrši odbitak ulaznog poreza u skladu s odredbama ovog zakona
dužan je da isti ispravi ako:
1. naknadno utvrdi da je odbitak ulaznog poreza obračunat u većem ili manjem
iznosu od iznosa na koji je obveznik imao pravo;
2. je nakon obračunavanja poreza došlo do otkazivanja kupovine ili smanjenja
cijena.
Obveznik koji je ostvario pravo na odbitak ulaznog poreza pri nabavci opreme i
objekata za vršenje svoje poslovne djelatnosti, dužan je da izvrši ispravku
odbitka ulaznog poreza ako prestane da ispunjava uslove za ostvarivanje ovog
prava, i to u roku od pet godina od kalendarske godine u kojoj je počela upotreba
opreme, a u slučaju nepokretne imovine, deset godina od momenta početka upotrebe
objekata.
Momenat početka upotrebe opreme i objekata iz stava 2. ovog člana smatra se
poreskim periodom u kojem je izvršen odbitak ulaznog poreza.
Opremom iz stava 2. ovog člana smatraju se stalna sredstva koja podliježu
amortizaciji, čija nabavna cijena prelazi iznos od 10.000,00 KM, a koja se, prema
propisima o računovodstvu, klasifikuju kao stalna materijalna aktiva
obveznika.
Ispravka odbitka ulaznog poreza ne vrši se ako je iznos ispravke dijela PDV-a
koji se može odbiti manji od pet procenata (najniži nivo).
UIO može bliže regulisati primjenu odredaba ovog člana u pogledu ispravke
odbitaka ulaznog poreza.
Član 37.
Odbitak ulaznog poreza prilikom početka obavljanja oporezivih djelatnosti
Dobra na zalihama
Svako lice, koje se registruje kao PDV obveznik, ima pravo na proporcionalni
odbitak ulaznog poreza na dobra koja ima na zalihama na dan prije nego što se
prvi put registruje kao PDV obveznik.
Proporcionalni odbitak ulaznog poreza određuje UIO na osnovu
računovodstvenih podataka koje obveznik dostavi i podataka o zalihama robe
drugih poreskih obveznika koji obavljaju sličnu djelatnost.
Obveznik iz stava 1. ovog člana može odbiti ulazni porez srazmjerno prometu
dobara i usluga koje izvrši, ali nema pravo na povrat PDV-a po tom osnovu.
XI – PERIOD OPOREZIVANJA, OBRAČUNAVANJA I PLAĆANJA PDV-A
Član 38.
Period obračunavanja PDV-a
Poreski period za koji se obračunava PDV je jedan kalendarski mjesec.
Obveznik je dužan da obračuna PDV za odgovarajući poreski period na osnovu
ukupnog prometa dobara ili usluga iskazanih u fakturama u tom poreskom
periodu.
Član 39.
Podnošenje prijave za plaćanje PDV i plaćanje poreza
Obveznici su dužni da svoju PDV obavezu obračunatu za određeni poreski period
navedu u mjesečnoj PDV prijavi.
Prijavu iz stava 1. ovog člana obveznik podnosi do 10-og u mjesecu po isteku
poreskog perioda.
Obveznik podnosi prijavu za PDV bez obzira da li je obavezan da plati PDV u
periodu za koji je prijava podnesena.
Prijava za PDV sadrži sve neophodne podatke za obračunavanje poreske obaveze
obveznika.
Lica iz Glave III ovog zakona, koja podliježu obavezi plaćanja PDV-a, takođe
plaćaju PDV u rokovima iz stava 2. ovog člana.
Kod uvoza dobara, PDV koji dospijeva na njih obračunava se, naplaćuje i plaća u
skladu s propisima zakona koje se odnose na naplatu carinskih i drugih dažbina
koje dospijevaju prilikom uvoza.
Oblik i sadržaj prijave za PDV propisuje UIO prema propisima donijetim
prema ovom zakonu.
XII – POSEBNA ŠEMA ZA NAPLATU PDV-A NA PROMET POVEZAN SA
GRAĐEVINSKIM RADOVIMA
Član 40.
Opseg Posebne šeme
Obaveza plaćanja PDV-a kod prometa dobara i usluga koje su u vezi sa izgradnjom
nepokretne imovine prebacuje se na lice kojem je izvršen promet u vezi sa
izgradnjom te imovine (u daljem tekstu: Posebna šema).
Posebna šema odnosi se na građevinske radove na izgradnji novih zgrada, kao i
radove na renoviranju, proširivanju i održavanju postojećih zgrada, a čija ukupna
vrijednost prelazi iznos od 25.000,00 KM.
Član 41.
Funkcionisanje Posebne šeme
Izvođač radova koji je angažovao kooperanta za promet dobrima i uslugama, koje
utiču na izvođenje građevinskih radova koje vrši izvođač, obveznik je plaćanja
PDV-a koji mu obračuna kooperant.
Plaćanje PDV-a koji kooperant obračuna izvođaču, izvođač radova vrši sa
pozivanjem na PDV identifikacioni broj kooperanta.
Dokaz da je izvršio plaćanje izvođač radova dostavlja kooperantu.
Član 42.
Prava i obaveze prema Posebnoj šemi
Kooperant i izvođač radova su solidarno i pojedinačno odgovorni za plaćanje
PDV-a, dok se ne primi dokaz da je fakturisani PDV plaćen.
Kooperant obračunava, plaća i podnosi prijavu za PDV prema Posebnoj šemi u
skladu s odredbama ovog zakona, na isti način kao i za bilo koju drugu privrednu
djelatnost.
Plaćanje PDV-a od strane izvođača radova, koji obračunava kooperant, tretira se
kao ulazni porez, a dokaz o plaćanju istog je osnov za odbitak ulaznog poreza za
dobavljača robe, odnosno davaoca usluga.
Član 43.
Produžetak primjene Posebne šeme
UIO može propisima produžiti primjenu Posebne šeme, tako da pravdanje i
plaćanje PDV-a u ime isporučioca dobara, odnosno davaoca usluga postane obaveza
registrovanog PDV obveznika koji prima građevinske radove.
XIII – POSEBNUI POSTUPCI OPOREZIVANJA
Član 44.
Male firme
Lice čiji ukupan promet dobara ili usluga (u daljem tekstu: ukupan promet) u
prethodnoj godini ne prelazi ili nije vjerovatno da će preći iznos određen
članom 57. stav 1. ovog zakona, nije obveznik u smislu odredaba ovog zakona.
Odredba stava 1. ovog člana ne odnosi se na obveznika koji je prethodno
registrovan, odnosno čiji je ukupan promet bio veći od iznosa određenog u članu
57. stav 1. ovog zakona.
Lice koje kao predstavnik domaćinstva obavlja poljoprivrednu ili šumarsku
djelatnost, za koju se porez na dohodak plaća u skladu s katastarskim prihodom od
poljoprivrednog i šumskog zemljišta (u daljem tekstu: poljoprivrednik), nije
obveznik u smislu odredaba ovog zakona ako je ukupan katastarski prihod svih
članova domaćinstva niži od 15.000 KM.
Pojam „domaćinstvo“ znači zajednica življenja, privređivanja i trošenja
zajednički ostvarenih prihoda.
Lica iz st. 1. do 3. ovog člana nemaju pravo iskazivanja PDV-a u fakturama ili
odbitka ulaznog poreza i nisu dužna da vode knjige na način propisan ovim
zakonom.
Lica iz st. 1. do 3. ovog člana mogu, u bilo kom momentu, podnijeti zahtjev UIO za
plaćanje PDV-a.
UIO, na osnovu zahtjeva od strane lica iz stava 6. ovog člana, donosi rješenje o
njihovoj registraciji za PDV, a obaveza plaćanja PDV-a za takva lica traje
najmanje 60 mjeseci.
Član 45.
Poljoprivrednici
Svi poljoprivrednici opisani u stavu 3. člana 44. koji nisu poreski obveznici
imaju pravo na paušalnu naknadu za ulazni porez (u daljem tekstu: paušalna
naknada) prilikom kupovine poljoprivrednih i šumarskih dobara i usluga koje
nastaju kao rezultat djelatnosti na koje se plaća porez na katastarski dohodak od
poljoprivrede i šumarstva, pod uslovima i na način utvrđen ovim članom i pod
uslovom da su prethodno dobili odobrenje od UIO.
Paušalna naknada plaća se poljoprivredniku koji izvrši promet koji uključuje
poljoprivredna i šumarska dobra i usluge licima koja se smatraju obveznicima u
smislu ovog zakona.
Obveznici iz stava 2. ovog člana, kojima poljoprivrednici vrše promet dobara
ili usluga, obavezni su da paušalnu naknadu dodaju na iznos koji plaćaju za
promet dobara ili izvršene usluge.
Obveznici iz stava 3. ovog člana imaju pravo na odbitak paušalnog iznosa kao
ulaznog poreza pod uslovima propisanim ovim zakonom.
Bliže uslove za primjenu ovog člana donosi UIO.
UIO prije isteka tekuće godine utvrđuje iznos godišnje naknade za narednu
godinu.
Iznos naknade utvrđuje se tako da se obveznicima prema ovom članu kompenzuje
PDV koji su im za promet dobara i usluga obračunali poljoprivrednici.
Član 46.
Usluge koje pružaju putničke agencije i turoperatori
Putničkim agencijama i turoperatorima (u daljem tekstu: putničke agencije), u
smislu ovog zakona, smatraju se obveznici koji pružaju turističke usluge i koji, u
vezi s tim uslugama, postupaju u svoje ime, pri čemu za organizaciju putovanja
koriste dobra i usluge drugih obveznika koje putnici neposredno koriste (u
daljem tekstu: putničke pogodnosti) i plaćaju PDV u skladu s ovim članom.
Sve usluge koje putnička agencija izvrši za organizaciju putničkih pogodnosti
smatraju se, u smislu ovog zakona, jedinstvenom uslugom.
Mjesto vršenja jedinstvene turističke usluge utvrđuje se u skladu s članom 15. st.
1. i 2. ovog zakona.
Osnovica jedinstvene usluge koju vrši turistička agencija je iznos koji
predstavlja razliku između ukupne naknade koju plaća putnik i stvarnih troškova
koje putnička agencija plaća za primljena dobra i izvršene usluge od strane
drugih obveznika, bez PDV-a.
Ako se lica koja vrše promet dobara i usluga turističkoj agenciji nalaze izvan
Bosne i Hercegovine, PDV se ne plaća saglasno članu 28. stav 1. tačka 6. ovog
zakona.
Ako se promet dobara i usluga djelimično vrši u Bosni i Hercegovini, a
djelimično izvan Bosne i Hercegovine, PDV se plaća samo na onaj dio prometa
koji se vrši u Bosni i Hercegovini.
Putnička agencija nema pravo na odbitak ulaznog poreza koji je obračunat od
strane obveznika koji su izvršili promet dobara i usluga za neposrednu korist
putnika.
Član 47.
Korišćena roba, umjetnička djela, kolekcionarski predmeti i antikviteti
Svaki obveznik koji, u okviru obavljanja svojih djelatnosti, radi ili u svoje ime
ili u ime drugog lica prema ugovoru, na osnovu kojeg se provizija plaća za
kupovine i prodaje, a koji kupi ili dobije korišćenu robu, umjetnička djela,
kolekcionarske predmete i antikvitete, s namjerom da ih preproda (u daljem
tekstu: preprodavac), može se opredijeliti da PDV obračuna na transakcije koje
se odnose na pojedine stavke, u skladu s ovim članom i čl. 48. i 49.
Pojam „korišćena roba“ znači svaki pokretni predmet koji je pogodan za dalju
upotrebu u postojećem stanju ili nakon popravke, osim umjetničkih djela,
kolekcionarskih predmeta, antikviteta, plemenitih metala i dragog kamenja.
Sljedeće se smatra plemenitim metalima: srebro (uključujući srebro kombinovano
sa zlatom ili platinom), zlato (uključujući zlato kombinovano s platinom),
platina i svi predmeti izrađeni od tih metala, pod uslovom da naknada za promet
ovih metala ne prelazi tržišnu vrijednost.
Dragim kamenjem smatraju se: dijamanti, rubini, safiri i smaragdi, bez obzira da
li su u obrađenom ili neobrađenom stanju, pod uslovom da nisu ugrađeni ili
povezani u niske.
„Umjetnička djela’, kolekcionarski predmeti’ i ‘antikviteti“ slijede definicije
pojmova navedene u Aneksu 1. ovog zakona.
Ako preprodavci istovremeno obračunavaju, naplaćuju i plaćaju PDV prema
opštim uslovima, obavezni su da u svojim knjigama posebno knjiže nabavku.
Preprodavci mogu da obračunaju i naplate PDV prema posebnim uslovima, ako su
kupili ili dobili dobra iz stava 1. ovog člana:
1. od lica koja nisu obveznici;
2. od drugih obveznika koji, u skladu s ovim zakonom, nisu imali pravo na
odbitak ulaznog poreza za promet takvim dobrima, a koji su oslobođeni prema čl.
24. i 25. ovog zakona;
3. od obveznika iz člana 44. st. 1. i 2. ovog zakona, ako je u pitanju poslovna
imovina;
4. od drugih preprodavaca, u mjeri u kojoj promet podliježe plaćanju PDV-a
prema posebnim uslovima prema ovom članu.
Ako su ispunjeni uslovi precizirani u članu 27. ovog zakona, promet dobara
prema ovom članu takođe je oslobođen od PDV-a.
Preprodavci koji obračunavaju PDV u skladu s ovim članom i čl. 48. i 49. ovog
zakona ne mogu na ispostavljenim fakturama iskazati PDV ili navesti bilo koji
podatak na osnovu kojeg se može PDV obračunati.
UIO izdaje bliže propise kojima se propisuje primjena posebnih uslova,
uključujući zahtjeve za fakturisanjem i vođenjem knjigovodstva itd.
Član 48.
Osnovica za promet korišćene robe, umjetničkih djela, kolekcionarskih
predmeta i antikviteta
Osnovica za promet dobara iz člana 47. ovog zakona je razlika između prodajne i
nabavne cijene dobra, uz odbitak PDV koji je sadržan u toj razlici.
Nabavna cijena za preprodavca je ukupno plaćeni iznos u gotovini, dobrima ili
uslugama, u koji ulaze svi porezi, provizije, troškovi i dažbine koje
preprodavac plati, licu od kojeg je nabavio ta dobra.
Prodajna cijena za preprodavca je ukupni iznos koji je preprodavac primio ili
treba da primi od kupca ili trećeg lica, a u koji ulaze i subvencije koje su
direktno povezane s takvim prometom, porezi, provizije, troškovi pakovanja,
prevoza i osiguranja koje preprodavac obračunava kupcu, uključujući i PDV.
Ako je nabavna cijena veća od prodajne cijene, oporezivi iznos je nula.
Preprodavac koji se odluči za vršenje obračuna izlaznog poreza prema opštim
uslovima propisanim ovim zakonom ima pravo na odbitak ulaznog poreza u skladu
s opštim odredbama u momentu kada je obračunata obaveza PDV-a postala
naplativa.
Član 49.
Drugi slučajevi prometa umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i
antikviteta
Preprodavac može takođe odabrati da obračunavanje PDV-a vrši na razliku
između prodajne i nabavne cijene za promet sljedećih dobara:
1. umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i antikviteta koje on sam
uvozi;
2. umjetničkih djela koja dobije direktno od umjetnika ili njegovog pravnog
nasljednika;
3. umjetničkih djela koja dobije po nižoj stopi od obveznika koji nije
preprodavac.
Osnovica za promet dobara prema ovom članu je razlika između prodajne cijene
preprodavca za takva dobra i nabavne cijene preprodavca za ta dobra, umanjena za
PDV na tu razliku.
Nabavna cijena za uvoze je iznos koji je jednak osnovici za uvoz dobara, uvećan za
PDV koji je obračunat i naplaćen ili plaćen na takav uvoz.
Nabavna cijena prema stavu 1. tač. 2. i 3. ovog člana je ukupno plaćeni iznos, u
koji su uračunati svi porezi, provizije, troškovi i dažbine koje je preprodavac
platio licu od kojeg je ta dobra dobio.
Prodajna cijena preprodavca je ukupno plaćeni iznos koji preprodavac primi ili
treba da primi od kupca ili trećeg lica, u koji su uključene subvencije koje su
direktno povezane s prometom, porezi i sve druge dažbine i zavisni troškovi
nabavke, provizije, troškovi pakovanja, isporuke i osiguranja koje preprodavac
obračunava kupcu, u koji je uključen PDV.
Ako je nabavna cijena veća od prodajne cijene za ista dobra, za osnovicu se smatra
da je nula.
Preprodavac koji vrši promet dobara prema ovom članu ne može odbiti ulazni
porez na dobra koja je dobio ili uvezao na ovaj način.
Odredbe člana 48. st. 2. i 3. ovog zakona primjenjuju se i na promet dobara u smislu
ovog člana.
U slučajevima kada nije moguće obračunati PDV na svaki isporučeni artikal, jer
su kupovina i prodaja izvršene u cijelosti, obveznik može odrediti maržu za
oporezivanje prema posebnim uslovima za određeni poreski period, kao razliku
između ukupnog prometa u tom periodu i ukupne nabavke dobara navedenih u članu
47. stav 2. ovog zakona.
UIO može izdati detaljnije propise u vezi s primjenom ovog člana.
Član 50.
Promet dobara na javnoj aukciji
Obveznik koji, prilikom unapređivanja svoje djelatnosti, radi ili u svoje ime
ili u ime drugog lica po ugovoru na osnovu kojeg se plaća provizija za kupovinu
ili prodaju korišćene robe, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i
antikviteta na javnoj aukciji (u daljem tekstu: aukcionar), s namjerom da ih proda
najboljem ponuđaču, može obračunavati i naplaćivati PDV saglasno ovom članu i
članu 51. Zakona.
Ako aukcionar istovremeno obračunava i naplaćuje PDV prema opštim i
posebnim uslovima, obavezan je da u svojim knjigama navede odvojene podatke o
prometu i da obračuna i naplati PDV za svaki posebno.
Aukcionar može obračunati i naplatiti PDV u skladu sa stavom 1. ovog člana ako
radi u ime nalogodavca koji je:
1. lice koje nije oporezivo lice;
2. drugi obveznik koji prema ovom zakonu nema pravo na odbitak ulaznog PDV-a
za ta dobra;
3. obveznik prema st. 1. i 2. člana 44. ovog zakona, ako se radi o njegovim stalnim
sredstvima;
4. preprodavac prema članu 47. ovog zakona.
Definicije iz st. 2. i 3. člana 47. primjenjuju se i na slučajeve navedene u ovom
članu.
Član 51.
Osnovica za promet dobara na javnoj aukciji
Osnovica za promet dobara iz člana 50. ovog zakona je razlika između cijene koja je
postignuta na javnoj aukciji i iznosa koji je aukcionar platio nalogodavcu za
izvršeni promet dobara, u koji je uključen PDV koji je aukcionar platio na
proviziju.
Iznos koji aukcionar treba da plati nalogodavcu jednak je razlici između cijene
postignute na javnoj aukciji i iznosa provizije koju aukcionar primi ili treba da
primi od nalogodavca, prema ugovoru kojim se provizija plaća pri prodaji.
Cijena koja je postignuta na aukciji je ukupni iznos u koji su uključeni porez i
direktni troškovi, kao što su: provizija, troškovi pakovanja, prevoza i
osiguranja, a koje kupac plaća aukcionaru za robu.
Aukcionar je obavezan kupcu i nalogodavcu ispostaviti fakturu za svaki promet
dobara na javnoj aukciji.
U fakturi koja se ispostavlja kupcu mora se navesti cijena dobara postignuta na
aukciji, porezi i druge dažbine, te direktni troškovi (provizija, troškovi
pakovanja, prevoza i osiguranja) koje aukcionar obračunava kupcu dobara.
PDV se ne može posebno iskazivati na fakturi.
U fakturi koju aukcionar ispostavlja nalogodavcu mora odvojeno da bude navedena
cijena postignuta na aukciji i iznos provizije koju aukcionar treba da primi ili
je primio od nalogodavca.
Ako je aukcionar fakturu navedenu u stavu 7. ovog člana ispostavio nalogodavcu
koji je obveznik, takva faktura zadovoljava uslove za izdavanje fakture predviđene
u članu 55. ovog zakona.
Smatra se da je nalogodavac izvršio promet dobara kada aukcionar ta dobra proda
na javnoj aukciji.
XIV – POVRAT PDV-A
Član 52.
Povrat ulaznog poreza
Ako je iznos ulaznog poreza u poreskom periodu veći od iznosa izlazne poreske
obaveze za isti period, obveznik ima pravo na povrat razlike.
Ako obveznik odluči da mu se ne izvrši povrat razlike iz stava 1. ovog člana, ta
razlika se priznaje kao poreski kredit.
Svaki poreski kredit koji se ne iskoristi nakon perioda od šest mjeseci vraća
se.
Svaki dospjeli povrat iz stava 1. ovog člana, na zahtjev obveznika, vrši se
najkasnije u roku od 60 dana po isteku roka za predaju prijave za PDV.
Povrat ulaznog poreza zbog ispravke greške u plaćanju vrši se u roku iz stava 3.
ovog člana, nakon što obveznik obavijesti UIO o nastaloj grešci ili nakon što
je UIO utvrdi na bilo koji drugi način.
Obveznik čija je osnovna djelatnost izvoz dobara i koji u uzastopnim prijavama za
PDV iskazuje iznos ulaznog poreza, koji je veći od iznosa njegove izlazne poreske
obaveze, ima pravo na povrat u roku od 30 dana od podnošenja prijave za PDV.
Obveznik koji ne primi razliku u PDV-u u roku iz st. 3. i 4. ovog člana ima pravo
na kamatu po stopi propisanoj zakonom kojim se reguliše stopa zatezne kamate,
počevši od prvog dana nakon isteka roka od 30 dana od dana podnošenja prijave za
PDV.
Ako je obvezniku dospio rok za plaćanje drugih poreza, obveznik prima povrat
razlike umanjen za iznos poreskog duga.
Propise kojima se obuhvaćaju detaljni uslovi i način povrata ulaznog poreza
donosi UIO.
Član 53.
Povrat PDV-a obveznicima koji nemaju uspostavljeno poslovanje u Bosni i
Hercegovini
Svaki obveznik koji nema uspostavljeno poslovanje u Bosni i Hercegovini ima
pravo na povrat ulaznog poreza koji mu je obračunat na promet dobara i usluga
izvršenih od strane obveznika iz Bosne i Hercegovine ili koji je obračunat na
uvezenu robu u Bosnu i Hercegovinu, pod uslovima i na način propisan ovim
zakonom.
Obveznik iz stava 1. ovog člana ima pravo na povrat ulaznog poreza ukoliko:
1. dobra kupi ili uveze, odnosno primi usluge u svrhu obavljanja djelatnosti
koju strani obveznik obavlja u inostranstvu, pod uslovom da bi strani obveznik
imao pravo na odbitak ulaznog poreza na tu djelatnost da je obavlja u Bosni i
Hercegovini;
2. u toku perioda u kojem se priznaje pravo na povrat ulaznog poreza, ne vrši
promet dobara i usluga koji bi se smatrao prometom izvršenim u Bosni i
Hercegovini, osim:
a) usluga u vezi sa uvozom dobara povezanim s članom 21. stav 2. tačka 2. ovog
zakona;
b) usluga u vezi sa uvozom u skladu s članom 26. i izvozom u skladu s članom 27.
ovog zakona;
c) usluga na koje je PDV plaćen od strane lica za koga su te usluge izvršene.
3. Obveznici imaju pravo na povrat ulaznog poreza u određenom periodu na
osnovu zahtjeva koji podnesu UIO.
Propise kojima će se bliže regulisati uslovi i način povrata ulaznog poreza
donosi UIO.
Član 54.
Povrat PDV-a vezanog za izvoz od strane putnika
Fizička lica koja nemaju stalno mjesto prebivališta u Bosni i Hercegovini
imaju pravo na povrat PDV-a na robu koju kupe u Bosni i Hercegovini i iznesu je
izvan Bosne i Hercegovine, osim na:mineralna ulja, alkohol i alkoholna pića i
prerađevine od duvana.
Propise kojima će se bliže regulisati uslovi i način povrata PDV-a donosi
UIO.
XV – ISPOSTAVLJANJE FAKTURE, KNJIGOVODSTVO I ČUVANJE
DOKUMENATA
Član 55.
Poreske fakture
Obveznik je dužan da klijentu izda fakturu ili drugi dokument koji služi kao
faktura (u daljem tekstu: faktura) za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj
promet koji je oslobođen u svrhe PDV-a u smislu čl. 24. i 25. ovog zakona.
Obaveza izdavanja fakture iz stava 1. ovog člana postoji i ako je nastala obaveza
plaćanja za dio prometa, odnosno prije nego što je izvršen cijeli promet.
Lice koje prima fakturu ili izdaje izvod o plaćanju mora obezbijediti da je
dobavljač robe, odnosno davalac usluga obveznik.
Obaveza ispostavljanja poreske fakture smatra se ispunjenom kada kupac ili
klijent ispostavi potvrdu o plaćanju, koji sadrži iste podatke kao što su oni na
fakturi opskrbljivača.
UIO izdaje bliže propise o uslovima za porezno fakturisanje, uključujući i
dopuštanje da se blagajnički računi ispostavljaju samo u maloprodaji, osim ako
kupac ne traži fakturu, utvrđujući ograničenja za korišćenje platnih izvoda
klijenta.
Knjižno obavještenje izdaje se u sljedećim slučajevima kada:
1. se roba vraća nakon ispostavljanja fakture;
2. dobavljač dobara, odnosno davalac usluga nakon ispostavljanja fakture odobri
sniženje cijene ili popust; i
3. dobavljač dobara, odnosno davalac usluga primi dodatnu uplatu za isporučena
dobra, odnosno izvršene usluge nakon ispostavljanja fakture.
Lica koja nisu registrovana kao obveznici, kao i registrovani obveznici koji
vrše promet dobara i usluga koji je oslobođen od PDV-a, ne mogu na fakturi
iskazati iznos PDV-a ili na bilo koji drugi način naznačiti da je u fakturi
sadržan iznos PDV-a.
Obveznik prema stavu 7. ovog člana, koji primi potvrdu o plaćanju na kojoj je
naznačeno da iznos uključuje PDV, obavještava lice koje je ispostavilo potvrdu o
plaćanju o ovim okolnostima i vraća primljeni iznos PDV-a.
Obveznik koji, suprotno st. 7. i 8. ovog člana, prikaže iznos PDV-a na fakturi
ili na bilo koji drugi način naznači da je u iznosu fakture uključen PDV,
naznačeni iznos PDV-a plaća UIO.
Isto tako, PDV se plaća UIO ako obveznik iskaže previsok iznos PDV-a na
fakturi ili na fakturi koja se odnosi na promet na koji se PDV ne treba plaćati
u iznosu iskazanog PDV-a ili ako na drugi način naznači da fakturisani iznos
uključuje PDV.
Plaćanje UIO pogrešno fakturisanog ili dobijenog iznosa može se izbjeći ako
se greška ispravi u korist kupca.
U kalkulaciji cijena jasno se navodi da u cijenu nije uključen PDV.
Član 56.
Knjigovodstvo
Svaki obveznik obavezan je da vodi knjige s dovoljno podataka koji će omogućiti
urednu primjenu PDV-a, uključujući i obračunavanje obaveze PDV-a za svaki
period PDV-a i inspekciju od strane UIO.
Navedene knjige vode se u skladu s propisima o računovodstvu.
Dobavljač dobara, odnosno davalac usluga dužan je da čuva kopije svih faktura,
knjižnih obavještenja i izvoda o plaćanju.
UIO može donijeti bliže propise o računovodstvu i knjigovodstvu, uključujući
i utvrđivanje zahtjeva i uslova za pretvaranje računovodstva i knjigovodstva koje
se vodi u stranoj valuti u državnu valutu u svrhu utvrđivanja poreske obaveze i
drugih podataka koji se obavezno vode.
XVI – REGISTRACIJA OBVEZNIKA
Član 57.
Registracija za PDV
Svako lice čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama i promet dobrima
oslobođenim uz kredit u prethodnoj godini prelazi ili je vjerovatno da će preći
prag od 50.000 KM dužno je da se registruje prema ovom zakonu kao poreski
obveznik. Kada se određuje da li je ili nije pređen prag od 50.000 KM, uzima se u
obzir i promet povezanih firmi i ostalih subjekata koji su kroz posjedovanje
dionica, ili na bilo koji drugi način, pod zajedničkom neposrednom ili
posrednom kontrolom.
Bliže propise za registraciju obveznika, uključujući i registracije dozvoljene
prema članu 44. stav 6. Zakona, donosi UIO.
Registrovani obveznici ili lica koja raspolažu dobrima u pogledu kojih se
prema ovom zakonu smatra da s njima raspolažu obveznici zavode se u jedinstveni
registar (u daljem tekstu: poreski registar) koji vodi UIO, a koji služi u svrhu
sprovođenja ovog zakona.
Bliže propise o zavođenju u jedinstveni registar obveznika, kao i o unošenju i
ispravljanju podataka u tom registru donosi UIO.
Obveznik je dužan da obavijesti UIO o izmjenama podataka koji utiču na
obračunavanje i plaćanje PDV-a, a koji su vezani za početak, mijenjanje ili
prestanak djelatnosti, osim ako nije drugačije propisano ovim zakonom.
UIO izdaje rješenje o registraciji obaveze plaćanja PDV-a u poreski registar za
svako lice iz stava 1. ovog člana.
Uvjerenje o registraciji jasno se izlaže na istaknutom mjestu u poslovnim
prostorijama.
Obveznici podnose zahtjev za registraciju najkasnije osam dana prije započinjanja
oporezivog poslovanja.
Sva lica koja prvi put postaju ili mogu da postanu obveznici dužna su da UIO
podnesu zahtjev za registraciju najkasnije do 20-og u kalendarskom mjesecu po
isteku mjeseca u kojem su ostvarila ili je vjerovatno da će ostvariti promet
dobara ili usluga u iznosu koji je veći od iznosa propisanog u stavu 1. ovog
člana.
Ta lica postaju registrovani obveznici danom koji utvrdi UIO u rješenju o
registraciji koje se izdaje u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.
Izuzetno od odredbi stava 1. ovog člana, UIO po službenoj dužnosti određuje
PDV obavezu poljoprivrednika čiji katastarski prihod prelazi iznos predviđen
stavom 3. člana 44. ovog zakona.
Sva lica koja raspolažu dobrima, koja se prema ovom zakonu tretiraju kao da su
isporučena od strane obveznika koji obavljaju svoju poslovnu djelatnost, obavezna
su da UIO podnesu zahtjev za registraciju u roku od 15 dana od dana kada steknu
pravo na raspolaganje takvim dobrima.
Oblik i sadržaj zahtjeva za registraciju propisuje UIO.
Član 58.
Registracija zasebnih poslovnih subjekata
Kada obveznik ima više od jednog poslovnog subjekta u Bosni i Hercegovini,
podnosi zahtjev za registraciju kao da se radi o jednom poslovnom subjektu.
Na zahtjev obveznika prema prethodnom stavu, UIO može posebno registrovati
svaki poslovni subjekat, pod uslovom da se knjigovodstvo vodi odvojeno za svaki
od njih.
Član 59.
Zajednička registracija
Kada više obveznika zajednički obavlja djelatnosti koje su oporezive prema ovom
zakonu, UIO može, na zahtjev tih obveznika, odobriti zajedničku registraciju.
Zajednička registracija može se odobriti i u slučaju kada dva ili više obveznika
obavljaju djelatnosti koje su i oporezive i oslobođene prema ovom zakonu.
Uslov za zajedničku registraciju je da jedan obveznik, pravno lice ili matična
firma, direktno ili indirektno, kroz posjedovanje svih dionica, u potpunosti
posjeduje podružnu firmu ili firme drugog obveznika koje su uključene u
zajedničku registraciju.
Član 60.
Registracija poreskih punomoćnika
Obveznik koji nema sjedište u Bosni i Hercegovini, a koji vrši promet dobara i
usluga u Bosni i Hercegovini, registruje se kod poreskog punomoćnika koji ima
sjedište u Bosni i Hercegovini.
Obveznik i punomoćnik su solidarno i pojedinačno odgovorni za porez koji se
obračunava u skladu s ovim zakonom.
Prava i obaveze koje imaju obveznici u Bosni i Hercegovini, u skladu s ovim
zakonom, odnose se i na punomoćnika.
Član 61.
Dobrovoljna registracija
UIO može dati odobrenje za dobrovoljnu registraciju licima koja vrše
iznajmljivanje, poljoprivrednu obradu posjeda ili bilo kojeg njegovog dijela.
Dobrovoljna registracija može se odobriti licu koje iznajmljuje prostorije, osim
ako se te prostorije izdaju za stanovanje.
Dobrovoljna registracija ne uključuje već ustanovljene zakupe osim ako to zakupac
ne prihvati.
UIO može uslovno dati rješenje za dobrovoljnu registraciju licu koje kupuje i
izgrađuje objekte i vrši unapređenja zemljišta u svrhu prodaje obvezniku.
Dobrovoljna registracija iz stava 1. ovog člana daje se na period od najmanje dvije
kalendarske godine.
U slučaju da se dobrovoljna registracija odobri prije nego što se završi
izgradnja objekata koji se izdaju u zakup, vrijeme registracije počinje teći od
početka prvog zakupa.
UIO može bliže propisati postupak dobrovoljne registracije prema ovom
članu.
Član 62.
Prestanak registracije
UIO, na zahtjev obveznika ili po službenoj dužnosti, može donijeti rješenje o
brisanju obveznika iz jedinstvenog registra kada obveznik u prethodnoj
kalendarskoj godini nije ostvario ukupan promet veći od iznosa utvrđenog
odredbama st. 1. do 3. člana 44. i stava 1. člana 57. ovog zakona.
Ako obveznik prestane da obavlja poslovne djelatnosti, UIO po službenoj
dužnosti donosi rješenje o prestanku registracije za PDV.
Prije donošenja rješenja o prestanku registracije, obveznik je dužan da obračuna
i plati PDV na sve nabavke koje je izvršio do dana obavještavanja UIO o
prestanku obavljanja djelatnosti i izvrši popis svih dobara na zalihama.
Obveznik je dužan da obračuna PDV na dobra koja su popisana na zalihama, kao da
se radi o kupovini dobara za njegove vlastite potrebe.
UIO donosi rješenje o prestanku registracije nakon izmirivanja poreskih
obaveza iz st. 3. i 4. ovog člana.
XVII – NADZOR OBRAČUNAVANJA, PLAĆANJA I NAPLATE PDV-A
Član 63.
Nadzor obračunavanja, plaćanja i naplate PDV-a
Nadzor obračunavanja, plaćanja i naplate PDV-a vrši UIO, u skladu s posebnim
zakonom.
Kod uvoza robe, obračunavanje, naplaćivanje i plaćanje PDV-a nadzire UIO u
skladu sa carinskim propisima kao da PDV predstavlja uvoznu carinsku
dažbinu.
XVIII – PREVENTIVNE MJERE PROTIV OBVEZNKKA KOJI OBAVLJAJU
FIKTIVNI PROMET
Član 64.
Tumačenje
„Fiktivni promet“ znači obavljanje poslovnih djelatnosti s ciljem da se
prevarom izbjegne plaćanje PDV-a.
Član 65.
Promet i poslovanje zasnovani na ugovorima koji su suprotni javnom redu i
interesu
Izuzetno od odredaba propisanih u Glavi X ovog zakona, UIO odbija zahtjeve za
povrat PDV-a, ako do prometa na kojem je zasnovan zahtjev nije došlo zbog toga
što se ugovorni osnov između dobavljača i primaoca osnovano smatra nevažećim.
UIO odbija zahtjeve iz stava 1. ovog člana, bez obzira na dobre namjere lica koje
vrši potraživanje, a u vezi s nevaženjem ugovorne osnove.
Član 66.
Solidarna odgovornost
UIO odbija zahtjeve za povrat PDV-a u slučaju kada je podnosilac zahtjeva znao
ili mogao da zna da je isporučilac dobara, odnosno davalac usluga nepravilno
izvršio obračun svog PDV-a.
Za podnosioca zahtjeva smatra se da je znao ili imao razloga da zna da je promet
izvršen pod uslovima koji ukazuju na to da su poslovne djelatnosti isporučioca
dobara odnosno davaoca usluga neprofitabilne ako su svi troškovi poslovanja,
uključujući i PDV, plaćeni.
UIO je ovlašćena da naloži za određene registrovane poreske obveznike koji su u
dugu – dužnike, da PDV na isporuke registrovanim obveznicima PDV-a, plati od
strane primaoca isporuke.
^lanovi 41. do 43. ovog zakona u vezi s prometom koji se odnosi na građevinske
radove takođe se primjenjuju na primaoce i isporučioce dobara i usluga prema
posebnoj šemi za poreske obveznike – dužnike, propisanoj u prethodnom stavu.
Posebna šema za poreske obveznike-dužnike može se primijeniti na određenog
poreskog obveznika – dužnika ako je u opasnosti značajan iznos poreskih prihoda
i ako UIO smatra da je korišćenje ove posebne šeme neophodno i najprikladnije
da bi se sprečilo akumulisanje dugova.
UIO će svojim propisima odrediti dodatne uslove za primjenu ove posebne šeme
na poreske obveznike – dužnike.
Odluka o uvođenju posebne šeme za određenog poreskog obveznika-dužnika
objavljuje se u ‘“Službenom glasniku BiH“ i u najmanje tri najčitanije dnevne
novine i ne može se primjenjivati na bilo kog poreskog obveznika – primaoca
isporuke prije njenog objavljivanja.
XIX – KAZNENE ODREDBE
Član 67.
Prekršaji
Svaki poreski obveznik koji činjenjem ili nečinjenjem napravi prekršaj
podliježe novčanoj kazni za prekršaj. Poreski obveznik koji:
1. obračuna i naplati PDV-a na prenos imovine koja čini firmu ili dio firme,
u suprotnosti sa stavom 2. člana 7. ovog zakona, biće novčano kažnjen u iznosu
koji odgovara iznosu od 50% od obračunatog iznosa;
2. ne obračuna i ne plati PDV na osnovicu u skladu s članom 20. ovog zakona
biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od neobračunatog ili
neplaćenog iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;
3. ne obračuna i ne plati ili pogrešno obračuna i plati PDV u skladu sa
stavom 2. člana 38. i stavom 5. člana 39. ovog zakona biće novčano kažnjen u iznosu
koji odgovara iznosu od 50% od neplaćenog ili pogrešno obračunatog iznosa, a
minimalno u iznosu od 100 KM;
4. ne podnese prijavu za PDV ili je ne podnese u propisanom roku, u skladu sa
st. 1. do 4. člana 39. ovog zakona, biće novčano kažnjen u iznosu od 300 KM, osim u
slučajevima kada je prijava negativna;
5. pogrešno obračuna iznos ulaznog poreza u skladu sa Glavom X ovog zakona
biće novčano kažnjen u iznosu od 50% od nezakonski stečene dobiti;
6. obračuna PDV, iskaže PDV na fakturama i odbije ulazni porez, suprotno
članu 44. ovog zakona, biće novčano kažnjen u iznosu od 100% od obračunatog
iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;
7. obračuna veću paušalnu naknadu od one koja je dozvoljena prema članu 45. ovog
zakona biće novčano kažnjen u iznosu od 100% od premašene naknade;
8. ne obračuna i ne plati PDV u skladu s članom 46. ovog zakona biće novčano
kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od neobračunatog ili neplaćenog
iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;
9. ne obračuna i ne plati PDV u skladu s čl. 47 – 49. ovog zakona, kao
preprodavac korišćene robe, umjetničkih djela, kolekcionarskih predmeta i
antikviteta biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od
neobračunatog ili neplaćenog iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;
10. ne obračuna i ne plati PDV u skladu s čl. 50. i 51. ovog zakona, kao
aukcionar, biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara iznosu od 50% od
neobračunatog ili neplaćenog iznosa, a minimalno u iznosu od 100 KM;
11. ne ispostavi fakturu ili ne sačuva primjerak fakture, u skladu s članom 55.
st. 1. i 2. ovog zakona, biće novčano kažnjen u iznosu od 300 KM;
12. na fakturi ne iskaže PDV ili druge podatke iz kojih se iznos PDV može
odbiti saglasno čl. 47. i 51. i PDV ne prikaže na fakturi ili u izvodima sa
cijenama jasno ne naznači da PDV nije uključen u skladu s članom 55. ovog zakona
biće novčano kažnjen u iznosu od 100% iskazanog PDV-a ili iznosa PDV-a koji se
može oduzeti, a u iznosu od 300 KM u ostalim slučajevima;
13. ne vodi i ne čuva knjige u skladu s članom 56. ovog zakona, podliježe
novčanoj kazni u rasponu od 300 KM do 10.000 KM;
14. ne obavijesti UIO o početku, izmjeni ili prestanku obavljanja svoje
djelatnosti saglasno čl. 57, 60. i 62. ovog zakona biće novčano kažnjen u iznosu od
100% od obaveze o kojoj se nije obavijestilo zbog propusta poreskog obveznika, a
minimalno sa 1.000KM.
Ovlašćeno lice koje radi za pravno lice podliježe istoj novčanoj kazni kao i
pravno lice kako je propisano prethodnim stavom.
Kazne koje su propisane st. 1. i 2. ovog člana povećavaju se za 50%:
1. svaki put kada je počinilac povratnik (ranije kažnjavan);
2. u slučajevima kada je poreski obveznik sprečavao UIO u otkrivanju
prekršaja; i
3. u slučajevima kada je poreski obveznik počinio prekršaj primjenom sredstava
prevare ili kroz uplitanje trećeg lica koje nije zaposlenik poreskog obveznika i
ne zavisi od njega na bilo koji drugi način.
XX – ŽALBENI POSTUPAK
Član 68.
Žalbe
Kada obveznik od službenika primi rješenje koje:
1. utiče na bilo koji iznos PDV-a koji mora platiti, direktno ili indirektno,
ili
2. predstavlja rješenje kojim mu se nameće određena administrativna kazna; ili
3. predstavlja rješenje o oduzimanju bilo koje stvari koja mu pripada a koja je
zadržana, odnosno kojom se produžava rok za sačinjavanje rješenja o tom
oduzimanju; ili
4. predstavlja uslov za povrat bilo koje stvari koja je zadržana ili oduzeta,
5. utiče na registraciju ili poništenje registracije bilo kojeg lica prema
ovom zakonu.
od UIO može zahtijevati da izvrši reviziju tog rješenja.
Zahtjev za reviziju rješenja od strane UIO podnosi se u roku od 60 dana od dana
donošenja rješenja putem pismenog obavještenja potkrijepljenog materijalnim
dokazima koje određeno lice želi da predoči.
UIO može da produži rok u okviru kojeg se zahtjev za reviziju treba izvršiti
prema stavu 1. ovog člana za onoliko dugo koliko smatra da je potrebno.
UIO u roku od 60 dana od prijema zahtjeva u pisanoj formi obavještava obveznika
koji je zahtijevao reviziju prema stavu 1. ovog člana o svojoj odluci u vezi s
revizijom rješenja.
Kada UIO ne obavijesti obveznika kako se to od nje traži, smatra se da je
potvrdila rješenje.
U roku od 60 dana od dana kada je UIO ili poslala obavještenje o svojoj odluci po
zahtjevu za reviziju ili od kada se smatra da je potvrdila svoje rješenje, obveznik
koji je zahtijevao reviziju može se žaliti Osnovnom sudu za prekršaje.
Žalba Osnovnom sudu za prekršaje sačinjava se u pisanoj formi i prate je
materijalni dokazi koje obveznik (u daljem tekstu: podnosilac žalbe) želi da
predoči.
UIO, u roku od 30 dana od dana kada je obaviještena o žalbi, odgovara u pisanoj
formi.
Osnovni sud za prekršaje vodi saslušanje žalbe u roku od 60 dana od dana kada je
žalba podnesena.
Podnosilac žalbe može usmene ili pisane dokaze dati Osnovnom sudu za
prekršaje tokom saslušanja žalbe, a u slučajevima kada do toga dođe i UIO se
daje mogućnost da predoči usmene i pisane dokaze.
Osnovni sud za prekršaje obavještava učesnike u postupku o svojoj odluci,
zajedno s pisanim razlozima za odluku, u roku od 30 dana od dana završetka
saslušanja.
Podnosilac žalbe ili UIO mogu se žaliti Vrhovnom sudu u svrhu revizije
odluke koju je donio Osnovni sud za prekršaje.
Teret dokazivanja da je rješenje UIO pogrešno leži na podnisiocu žalbe.
Zahtjev za reviziju rješenja od strane UIO koji je sačinjen u skladu sa stavom 1.
ovog člana, žalba podnesena Osnovnom sudu za prekršaje prema stavu 6. ovog člana
ili molba Vrhovnom sudu za reviziju rješenja prema stavu 12. ovog člana ne
obustavlja bilo kakvu obavezu plaćanja bilo kakve dažbine oko koje se vodi spor,
osim ako UIO, Osnovni sud za prekršaje ili Vrhovni sud, po molbi zbog
poteškoća u poslovanju, ne nalože da se obaveza plaćanja obustavi dok ne donesu
svoju odluku.
Kada se spor konačno riješi u korist:
1. UIO, obveznik plaća neplaćeni porez, kazne i kamate koje su narasle do
trenutka kada je ta stvar riješena, i
2. podnosioca žalbe, UIO:
(a) vrši povrat više uplaćenog poreza zajedno s kamatom na taj iznos koja je
narasla do trenutka kada je ta stvar riješena, i
(b) u slučaju kada je bilo šta vraćeno vlasniku, prodano ili uništeno –
(i) vraća se iznos koji je jednak iznosu plaćenom od strane vlasnika za vraćanje
te stvari, ili
(ii) u slučaju kada je određena stvar uništena, iznos koji je jednak dobitku od
prodaje; ili
(iii) izvršiti povrat iznosa koji je jednak tržišnoj vrijednosti te stvari u
momnetu njenog oduzimanja prije uništenja.
UIO u predviđenim propisima donosi bliže odredbe prema ovom članu.
XXI – POSEBNE I DODATNE ODREDBE
Član 69.
Odobrenje
UIO može da izmijeni iznose precizirane u članu 44. stav 3. i članu 57. stav 1.
ovog zakona, ako se kurs Centralne banke Bosne i Hercegovine za KM prema EVR-u
značajno mijenja, ili ako se propisi o utvrđivanju katastarskog prihoda izmijene.
Član 70.
Detaljni propisi
Kombinovana nomenklatura tarifnih oznaka koristi se za razvrstavanje
proizvoda, dok se standardna klasifikacija djelatnosti koristi za klasifikaciju
poslovnih djelatnosti.
UIO donosi propise za sprovođenje ovog zakona, uključujući i kriterijume u vezi
sa oslobađanjima, te način na koji se mogu ostvariti.
UIO može propisima izdatim u skladu s ovim zakonom propisati da svako
fizičko lice koja krši odredbe propisa podliježe novčanoj kazni do 3.000 KM,
da odgovorno lice u pravnom licu podliježe novčanoj kazni do 5.000 KM i da
svako pravno lice podliježe novčanoj kazni do 10.000 KM.
Član 71.
Tumačenje
U ovom zakonu „poslovanje“ uključuje svaki oblik trgovine, profesije ili
zanimanja.
Sljedeće se smatra obavljanjem poslovanja:
1. stavljanje objekata od strane kluba, udruženja ili organizacije (za članarinu
ili drugu naknadu) na raspolaganje njihovim članovima;
2. ulaz lica u prostorije uz naknadu.
„Stalna sredstva“ obuhvaćaju kompjutersku opremu, zemljište i zgrade,
građevinske radove, renoviranje i radove na postavljanju instalacija.
„Dokument“ znači sve na čemu su zabilježeni podaci bilo kakvog opisa.
„Ulazni porez“ u vezi s poreskim obveznikom znači iznos PDV-a koji se
zaračunava prilikom isporuke dobara ili usluga tom obvezniku, i PDV koji je on
platio ili treba da plati prilikom uvoza dobara, pri čemu se (u oba slučaja) radi
o dobrima ili uslugama koje se koriste ili treba da se koriste u poslovne svrhe
tog obveznika.
„Faktura“ obuhvaća i svaki dokument koji je sličan fakturi.
„Izlazni porez“, u pogledu poreskog obveznika, znači PDV koji obračunava na
promet koji vrši.
„Propisan“ znači propisan propisima.
„Propisi“ znači propisi koje donese UIO prema ovom zakonu.
„Promet“ ima značenje koje je dato čl. 4. i 8.
„Porez“ znači porez na dodatu vrijednost.
„Poreska faktura“ ima značenje dato članom 55.
„Poreski obveznik“ ima značenje dato članom 12. i predstavlja lice koje je
obavezno da bude registrovano u svrhe PDV-a prema članu 57. ovog zakona.
U članovima ovog zakona, gdje je dato ovlašćenje UIO da izdaje propise, „UIO“ se
takođe odnosi i na Upravni odbor, uspostavljen prema Zakonu o sistemu
indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, broj
44/03), uz poštivanje podjele odgovornosti između Odbora i UIO, kako je
propisano navedenim zakonom.
XXII – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 72.
Povrat PDV-a u periodu do 30.06.2006. godine
U periodu od 01. 07.2005. do 30.06. 2006. godine, primjena člana 52. ovog zakona
biće suspendovana na način da se za iznose ulaznog poreza poreskih obveznika,
koji prelaze iznose izlaznog poreza za bilo koji dati poreski period, neće vršiti
povrat, nego će se prenositi kao akontacija za buduće obaveze po PDV-u za period
od šest mjeseci.
U slučajevima gdje poreska akontacija nije iskorišćena u okviru perioda
navedenog u stavu 1. ovog člana, poreski obveznik će, po svom zahtjevu, imati pravo
na povrat.
UIO može da produži period u kojem je suspendovana primjena člana 52. najviše
na još jedan period od 12 mjeseci.
Primjena stava 6. člana 52. ovog zakona, bez obzira na prethodne stavove ovog
člana, neće biti suspendovana.
Član 73.
Obračunavanje vrijednosti prometa dobara i usluga izvršenog do 30.06.2005.
Dobavljač dobara i davalac usluga dužan je da, na dan 30.06.2005. godine, izvrši
obračun vrijednosti dobavljenih dobara i izvršenih usluga, a koja nije naplatio
od kupaca i da ih obračuna navedenim kupcima.
Obaveza iz stava 1. ovog člana odnosi se i na usluge kooperanata glavnog izvođača
radova.
Ako je obračun iz stava 1. ovog člana izvršen poslije 01.07.2005, a u kojem je
evidentirana ukupna vrijednost dostavljene robe i izvršenih usluga, osnovica za
obračun PDV-a je samo ona vrijednost koja je obračunata za period poslije
01.07.2005. godine.
Osnovica iz stava 3. ovog člana umanjuje se i za unaprijed plaćene iznose koji su
uplaćeni do 30.06.2005. godine i koji se odnose na promet investicione opreme,
stalnih sredstava, izgradnju nekretnina i usluge koje treba da se izvrše nakon
01.07.2005. godine, ako je porez na promet proizvoda i usluga obračunat i plaćen u
skladu s propisima koji regulišu oporezivanje po navedenom osnovu.
Svaka faktura koja se ispostavi do 30.06.2005, a u vezi s kojom se ne izvrši
promet dobrima ili uslugama, poništava se.
Svaki dobavljač robe, odnosno davalac usluga koji vrši kontinuirani promet
dobara i usluga i koji ispostavlja naknadne fakture za takav promet, te izvrši
obračun do 30.06.2005. godine, obračunava porez na promet proizvoda i usluga u
skladu s propisima koji su regulisali oporezivanje po navedenom osnovu.
Član 74.
Konačni obračun poreza na promet proizvoda i usluga i rokovi za plaćanje
poreza
Obveznici poreza na promet proizvoda i usluga dužni su da, najkasnije do
20.08.2005. godine, UIO dostave konačan obračun poreza na promet proizvoda i
usluga, za period poslovanja od 01.01. do 30.06.2005. godine.
Porez na promet proizvoda i usluga, u vezi s kojim se javlja obaveza obračunavanja
do 30.06.2005. godine, plaća se u rokovima i na način propisan za plaćanje tog
poreza nakon podnesene prijave.
Iznos poreza na promet koji je uključen u nenaplaćena potraživanja na dan
30.06.2005. godine, a koji nije plaćen po podnošenju prijave za period od 01.01. do
30.06.2005. godine, plaća se istovremeno sa naplatom potraživanja, i to u roku od
pet dana od dana prijema uplate, ali ne kasnije od 31.12.2005.godine.
Član 75.
Popis nenaplaćenih faktura
Obveznici poreza na promet proizvoda i usluga dužni su da sačine popis svih
nenaplaćenih a ispostavljenih faktura, te izvršenih avansnih plaćanja na dan
30.06.2005. godine, koji uključuje obračunati porez za svaki okončani promet
dobrima i uslugama, te isti, zajedno s obračunom poreza na promet za period od
01.01. do 30.06.2005.godine, dostavi UIO.
Član 76.
Popis robe u maloprodaji
Obveznici poreza na promet, koji vrše promet na malo, dužni su da sačine popis
proizvoda na zalihama na dan 30.06.2005. godine.
Obveznici iz stava 1. ovog člana dužni su da obračunaju PDV u skladu s
odredbama ovog zakona.
Obveznici su dužni da UIO dostave inventurne liste zaliha do 10.07.2005.
godine.
Svaki obveznik iz stava 2. ovog člana, koji nije obavezan platiti PDV, podnosi
svoj PDV račun do 31.07.2005. i plaća obračunati PDV do 31.08.2005.
Prodajne cijene prati tržišna inspekcija u skladu sa zakonom.
Član 77.
Popis određenih dobara u maloprodaji i ugostiteljstvu
Obveznici koji obavljaju trgovinsku i ugostiteljsku djelatnost, a obveznici su
PDV-a u skladu s ovim zakonom, dužni su da na dan 30.06.2005. godine izvrše
popis zaliha proizvoda (bezalkoholnih pića, piva, mineralnih voda, sokova,
alkoholnih pića i vinskih destilata) po nabavnim cijenama s uračunatim
porezom na promet proizvoda. Ista obaveza važi i za druge obveznike koji
podliježu obavezi plaćanja poreza a koji svoje obaveze u pogledu poreza na promet
obračunavaju na osnovu isporuka prodavnicama ili drugim poslovnim
jedinicama.
Ako se iznos poreza na promet koji je uključen u nabavnu cijenu ne može utvrditi,
porez na promet utvrđuje se iz stopa obračunatih na osnovu stopa prema Zakonu o
porezu na promet.
Liste popisanih zaliha sa naznačenim porezom na promet, obveznici dostavljaju
UIO do 10.07.2005. godine.
Kada UIO odobri inventurne liste dobara na zalihama prema stavu 1. ovog člana,
porez na promet prikazan u inventurnoj listi tretira se, prema ovom zakonu, kao
ulazni porez.
Obveznik ima pravo da izvrši odbitak ulaznog poreza iz stava 4. ovog člana u
srazmjeri sa prometom, ali nema pravo na povrat ulaznog poreza po tom osnovu.
Obveznici iz stava 1. ovog člana dužni su da izvrše popis zaliha dobara –
duvanskih prerađevina na dan 30.06.2005. godine, te taj popis dostave UIO do
10.07.2005. godine.
Zalihe duvanskih prerađevina, koje su popisane na dan 30.06.2005. godine,
obveznici su dužni da prodaju po cijenama koje su važile na dan popisa dok se
zalihe ne potroše.
Prodaju zaliha po maloprodajnim cijenama prati tržišna inspekcija u skladu sa
zakonom.
Član 78.
Zahtjev za registraciju za PDV
Lica iz člana 12. ovog zakona postaju obveznici prema odredbama ovog zakona ako
su u 2005. godini ostvarili ili procjenjuju da će ostvariti promet koji je veći od
iznosa određenog u članu 57. stav 1. ili katastarski prihod veći od iznosa
propisanog u članu 44. stav 3. ovog zakona.
Lica iz stava 1. ovog člana obavezna su da zahtjev za registraciju podnesu UIO
najkasnije do 30.03.2005. godine, osim poljoprivrednika koje UIO registruje po
službenoj dužnosti.
UIO licima iz stava 2. ovog člana izdaje rješenje o registraciji, najkasnije do
31.05.2005. godine, a ostalim licima najkasnije do 30.06.2005. godine.
Član 79.
Kazne za prekršaje učinjene u periodu između stupanja na snagu Zakona i
njegove primjene
Poreski obveznici koji, činjenjem ili nečinjenjem, naprave prekršaj u vezi sa
samostalnim obavljanjem poslovne djelatnosti podliježu novčanoj kazni za
prekršaje. Poreski obveznik koji:
(a) ne obračuna vrijednost kupljenih dobara i izvršenih usluga za nabavke na
dan 30.06.2005. (stav 1. člana 73. ovog zakona) biće novčano kažnjen u iznosu koji
odgovara 100% neobračunatog iznosa, a minimalno 500 KM;
(b) ne plati porez na promet na propisani način i u propisanim rokovima (stav
2. člana 74. ovog zakona) biće novčano kažnjen u iznosu koji odgovara 150%
neplaćenog poreza na promet, a minimalno 500 KM;
(c) ne plati iznos poreza na promet uključen u neplaćena potraživanja na dan
30.06.2005. do 31.12.2005. (stav 3. člana 74. ovog zakona) biće novčano kažnjen u
iznosu koji odgovara 150% neplaćenog iznosa, a minimalno 500 KM;
(d) ne sačini popis na dan 30.06.2005. svih ispostavljenih, neplaćenih faktura
ili ih ne preda UIO u propisanom roku (član 75. ovog zakona) biće novčano
kažnjen u iznosu od 1.000 KM;
(e) ne sačini popis na dan 30.06.2005. svih dobara na zalihama, ili UIO ne
preda inventurne liste u propisanim rokovima (člana 76. ovog zakona) biće
novčano kažnjen u iznosu od 1.000 KM;
(f) ne sačini popis na dan 30.06.2005. proizvoda po prodajnim cijenama gdje je
porez na promet naveden odvojeno, ili ne podnese UIO inventurne liste u
propisanom roku (st. 1. i 3. člana 77. ovog zakona) biće novčano kažnjen u iznosu
od 1.000 KM;
(g) ne podnese zahtjev za registraciju u propisanom roku (stav 2. člana 78. ovog
zakona) biće novčano kažnjen u iznosu od 5.000 KM.
Svaki zaposlenik, zastupnik ili posrednik obveznika, koji je odgovoran za
izvršenje zadataka navedenih u prethodnom stavu, podliježe istoj novčanoj kazni
kao i glavni obveznik za prekršaje prema stavu 1. u gornjem tekstu.
Kazne propisane st. 1. i 2. ovog člana povećavaju se za 50% u slučajevima kada je
poreski obveznik:
1. pravio smetnje s ciljem sprečavanja UIO u otkrivanju prekršaja; i
2. počinio prekršaj primjenom sredstava prevare ili kroz uplitanje trećeg lica
koje nije zaposlenik poreskog obveznika i ne zavisi od njega na bilo koji drugi
način.
Član 80.
Obustava primjene člana 33. ovog zakona
Izuzetno od odredaba člana 52. ovog zakona, odbitak dijela ulaznog poreza utvrđuje
se na osnovu stvarnih podataka o izvršenom prometu dobara i usluga na koje se
PDV plaća, do 31.12. 2005. godine.
Član 81.
Primjena člana 37. ovog zakona
^lan 37. ovog zakona ne primjenjuje se na dobra na zalihama, koja su nabavljena
prije 01.07.2005. godine.
Član 82.
Prestanak važenja propisa
Danom primjene ovog zakona prestaju da važe:
1. Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga – prečišćeni tekst („Službene
novine Federacije BiH“, broj 42/02);
2. Zakon o akcizama i porezu na promet („Službeni glasnik Republike Srpske“,
br. 25/02, 30/02, 60-Dio II/03 i 96/03);
3. Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga („Službeni glasnik Brčko
Distrikta“, br. 7/02 i 16/03).
Član 83.
Stupanje na snagu
Ovaj zakon stupa na snagu 15 dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku
BiH“, a primjenjuje se od 01.07.2005. godine, izuzev odredaba čl. 72. do 79. koje se
primjenjuju od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Ovaj zakon biće objavljen u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta
Bosne i Hercegovine.
PSBiH broj 146/05
26. januara 2005. godine
Sarajevo
Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamentarne skupštine BiH
Šefik Xaferović, s. r.
Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamentarne skupštine BiH
Goran Milojević, s. r.
ANEKS 1.
UMJETNIČKA DJELA, KOLEKCIONARSKI PREDMETI I
ANTIKVITETI
Stav 5. člana 47.
(a) „Umjetnička djela“ znači:
• slike, kolaži i slične dekorativne ploče, slike i crteži, koje su u
potpunosti izrađene rukom, ustima ili stopalima umjetnika, osim planova
i crteža za arhitektonske, inženjerske, industrijske, komercijalne,
topografske ili slične svrhe, ručno ukrašeni proizvedeni artikli,
pozorišne dekoracije, studijska platna koja stoje u pozadini ili slična
obojena platna. (oznaka KN 9701);
• originalne gravure, štampane slike i litografije, koje predstavljaju
otiske koji su proizvedeni u ograničenom broju primjeraka direktnu u
crno- bijeloj boji ili u koloru od jedne od nekoliko ploča koje su u
cijelosti izrađene ručno, ustima ili stopalima umjetnika, bez obzira na
proces ili tehniku ili materijal koji je koristio, ali ne uključujući bilo
kakav mehanički ili fotomehanički proces (oznaka KN 9702 00 00);
• originalne skulpture i statue, u bilo kom materijalu, pod uslovom da su u
potpunosti izrađene od strane umjetnika;
• odljevci skulptura, čija je proizvodnja ograničena na osam kopija koju
nadzire umjetnik ili njegov nasljednik po pravu (oznaka KN 9703 00 00);
• tapiserije (oznaka KN 5805 00 00) i tekstilni proizvodi koji se stavljaju
na zid (oznaka KN 6304 00 00) izrađeni rukom od originalnih nacrta koje
su dali umjetnici, pod uslovom da nema više od osam kopija svakog od
njih;
• pojedini predmeti od keramike u potpunosti izrađeni i potpisani od
strane umjetnika,
• cakline na bakru izrađene isključivo rukom, ograničene na osam brojevima
označenih kopija koje nose potpis umjetnika ili studija, isključujući
nakit, zlatninu i srebrninu;
• fotografije koje snimi umjetnik i koje odštampa on ili koje se
odštampaju pod njegovim nadzorom, potpisane i označene brojevima i
ograničene na 30 kopija, uključujući sve veličine i okvirove;
(b) „kolekcionarski predmeti“ znači:
• poštanske ili taksene marke, poštanski žigovi, koverte prvog dana,
prethodno oštambiljani kancelarijski materijal i slično, frankirani
ili, ako nisu frankirani, da ne predstavljaju zakonsko sredstvo plaćanja i
da nisu namijenjeni za upotrebu kao zakonsko sredstvo plaćanja (oznaka KN
9704 00 00);
• kolekcije i kolekcionarski primjerci od zoološkog, botaničkog,
mineraloškog, anatomskog, arheološkog, etnografskog ili numizmatičkog
interesa (oznaka KN 9705 00 00);
(c) „antikviteti“ znači objekti osim umjetničkih djela i kolekcionarskih
predmeta koji su stariji od 100 godina (oznaka KN 9706 00 00).
Na osnovu člana IV 4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština
Bosne i Hercegovine na 57. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 17. maja 2005.
godine i na 42. sjednici Doma naroda, održanoj 18. maja 2005. godine, usvojila je
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DODATU
VRIJEDNOST
Član 1.
U Zakonu o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, broj 9/05), u
članu 29. stav 1.iza alineje 3. dodaje se nova alineja 4. koja glasi:
„4. snabdijevanje dobrima i uslugama u okviru međunarodnih projekata pružanja
pomoći u kojima je Bosna i Hercegovina obavezana međunarodnim ugovorom da
obezbijedi da takvi projekti ne budu opterećeni PDV-om“.
Član 2.
U članu 32., stav 5. u alineji 1. broj „8“ zamjenjuje se brojem „7“.
Član 3.
U članu 72. riječi, uključujući i naslov: „30.06.2006. godine“ zamjenjuju se
riječima: „31.12.2006.“, a riječi: „01.07.2005.“ zamjenjuju se riječima:
„01.01.2006.“.
U članu 73. riječi, uključujući i naslov: „30.06.2005. godine“ zamjenjuju se
riječima: „31.12.2005.“, a riječi: „01.07.2005.“ zamjenjuju se riječima:
„01.01.2006.“.
U članu 74. riječi: „30.06.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“,
riječi: „20.08.2005.godine“ zamjenjuju se riječima:“20.02.2006.“, a riječi:
„31.12.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „30.06.2006.“.
U članu 75. riječi: „30.06.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“.
U članu 76. riječi: „30.06.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“,
riječi: „10.07.2005.godine“ zamjenjuju se riječima: „10.01.2006.“, riječi:
„31.07.2005.“ zamjenjuju se riječima: „31.01.2006.“, a riječi: „31.08.2005.“ zamjenjuju
se riječima: „28.02.2006.“.
U članu 77. riječi: „30.06.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“, a
riječi: „10.07.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „10.01.2006.“.
U članu 78. riječi: „30.03.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „30.09.2005.“,
riječi: „31.05.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „30.11.2005.“, a riječi:
„30.06.2005. godine“ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“.
U članu 79. riječi: „30.06.2005. “ zamjenjuju se riječima: „31.12.2005.“, a riječi:
„31.12.2005.“ zamjenjuju se riječima: „30.06.2006.“.
U članu 80. riječi: „31.12.2005. godine“ zamjenjuju se riječima:“30.06.2006.“.
U članu 81. riječi: „01.07.2005. godine“ zamjenjuju se riječima:“01.01.2006.“.
Član 4.
Član 82. mijenja se i glasi:
„Od 01.01.2006. prestaje da se primjenjuje Zakon o porezu na promet proizvoda i
usluga („Službeni glasnik BiH“, broj 62/04)“.
Član 5.
U članu 83. stav 1. mijenja se i glasi:
„Ovaj zakon stupa na snagu 15 dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku
BiH“, a primjenjuje se od 01.01.2006, izuzev odredaba sadržanih u čl. od 72. do 79.
ovog zakona, koje se primjenjuju od 01.07.2005.“.
PS BiH broj 178/05
18. maja 2005. godine
Sarajevo
Predsjedavajući
Predstavničkog doma
Parlamentarne skupštine BiH
Šefik Džaferović, s. r.
Predsjedavajući
Doma naroda
Parlamentarne skupštine BiH
Velimir Jukić, s. r.
Na osnovu člana IV 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština
Bosne i Hercegovine, na 40. sjednici Predstavničkog doma, održanoj 19. novembra
2008. godine, i na 23. sjednici Doma naroda, održanoj 4. decembra 2008. godine,
usvojila je
ZAKON
O DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DODATU VRIJEDNOST
Član 1.
U Zakonu o porezu na dodatu vrijednost („Službeni glasnik BiH“, br.9/05 i 35/05)
u članu 29. iza stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi:
„Izuzetno od odredbe stava 1. tačka 4. ovog člana, snabdijevanje
dobrima i uslugama u okviru projekata koji se finansiraju iz Instrumenta
pretpristupne pomoći (IPA fond) oslobađa se od plaćanja PDV-a“.
Dosadašnji stav 2. postaje 3.
Član 2.
U članu 32. stav 5. dodaje se nova tačka 3. koja glasi:
„3. članu 29. stav 2. ovog zakona“.
Član 3.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku
BiH“
PSBiH, broj 279/08
4. decembra 2008. godine
Sarajevo
Predsjedavajući Predsjedavajući
Predstavničkog doma Doma naroda
Parlamentarne skupštine BiH Parlamentarne skupštine BiH
Niko Lozančić, s.r. dr Mladen Ivanić, s.r.